Trinaesti jul u okovima fašizma

Piše: Tijana Lopičić

Dan državnosti, datum od izuzetnog istorijskog značaja za Crnu Goru, već četvrtu godinu zaredom obilježava se u sjenci fašizma. Od kada su na vlast, 30. avgusta 2020. godine, došli takozvani “oslobodioci” pod plaštom fašističko-četničke ideologije, od nekadašnjeg multinacionalnog i multikonfesionalnog društva ostali su samo blijedi tragovi.

Tako smo doživjeli da se fašistički četnici danas predstavljaju kao antifašisti, kroz brutalni revizionizam istorije, plasirajući vođe četničkog pokreta, uz potporu Crkve Srbije kao navodne narodne heroje. Zaista je žalosno posmatrati pomahnitale sljedbenike monstruozne ideologije kako kliču ubicama sopstvenog naroda, ili ih čak proslavljaju kao svetitelje Crkve Srbije. 

No, u kontinuitetu svjedočimo civilizacijskom sunovratu. Danas predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, koji se nacionalno deklariše kao Crnogorac, govori srpskim jezikom. A ako to i ne zna, trebao bi znati da je crnogorski jezik sistemski uništavan tokom XIX vijeka, kroz tzv. Vukovu reformu, kako bi se stvorila homogena Velika Srbija i lakše upravljalo teritorijom koja govori jednim jezikom. Kako očekivati od predsjednika Crne Gore da zaštiti crnogorske interese, kada ga je pod manastirom Ostrog upravo postavila Crkva Srbije, kao ministra u 40. Vladi?

Da li ova garnitura na vlasti može da brani interese Crne Gore?

Kako se osloniti na razorene institucije, poput Institucije Ombudsmana, kada oni uporno izbjegavaju da obavljaju svoje dužnosti i nikada ih nema tamo đe bi trebalo da budu, od Belvedera do Vile Gorice, odnosno kada je najpotrebnije zaštititi ljudska prava i slobode? To je cijena koju plaćamo kada su za vrijeme bivše vlasti na ključne funkcije postavljani pogrešni ljudi.

Iz istih razloga svjedočimo i kolapsu crnogorskog pravosuđa, čiji “svetosavsko-produhovljeni” kadrovi svjesno žmure na brojne formirane predmete, od slučajeva pedofilije, govora mržnje, skrnavljenja državnih simbola, pa sve do nabavke naoružanja od strane Crkve Srbije. Ustavni sud je i odbio da utvrdi ustavnost takozvanog Temeljnog ugovora, dokumenta koji predstavlja istorijsku poharu crnogorskih svetinja i državne imovine, izigravajući senilnost na treći član Ustava Crne Gore. Tako je Crkva Srbije, u navodno sekularnoj državi, postavljena iznad Ustava i zakona Crne Gore.

Izvjesno je da će crnogorsko pravosuđe ponovo zakazati i u slučaju dodjele Trinaestojulske nagrade, koja je ove godine dodijeljena za djelo koje u trenutku nagrađivanja nije bilo ni odštampano.

Nacionalna biblioteka Crne Gore “Đurđe Crnojević” uputila je zvaničnu prijavu Ministarstvu kulture i medija zbog zloupotrebe njenog naziva na spornoj knjizi Kuće beskućnika autora Bećira Vukovića iliti ugroženog Srbina, čim je raskrinkana njegova prevara.

“U svijetlu činjenice da je zloupotrijebljen naziv Nacionalne biblioteke Crne Gore u CIP zapisu na knjizi Bečira Vukovića “Kuć-e beskućnika”, koji sadrži ISBN 978-86-6311453-i i identifikacioni zapisa COBISS.SR-JD 153141513 (CIP zapis dodijeljen u Narodnoj biblioteci Srbije za knjigu “Poneti na pusto ostrvo”!!!), a koju je Žiri za dodjelu najveće državne nagrade “13. Jul” imao pred sobom kada o dobitnicima, molim Vas da pokrenete postupak zbog grubog kršenja čl. 22, St. 3, Čl. 23, St. 5, Čl. 24 i čl. 32, st. Zakona o izdavačkoj djelatnosti “, navodi se u prijavi koju potpisuje direktorica Dragica Lompar.

Takođe, nemojte preskočiti priliku da čujete “dubokoumno produhovljene“ stihove na srpskom jeziku, za koje je Bećir, naravno, nezasluženo dobio najveće državno priznanje.

Ako nastavimo da branimo tekovine naših predaka na isti način kao do sada, svakome od nas preostaje samo da spakuje kofere i napusti Crnu Goru, jer iole slobodan um ne može opstati pod fašističkom čizmom. Zato je krajnje vrijeme da Crna Gora ozdravi od monstruozne fašističko-četničke ideologije, a procrnogorske političke partije moraju korijenito promijeniti strategije, jer dosadašnje nijesu dale adekvatne rezultate.