Iz američkog Vijeća za spoljne odnose poručuju: Z. Balkan može očekivati intenzivni angažman SAD

O nominaciji Kristofera Hila, nekadašnjeg zamjenika Ričarda Holbruka na mjesto američkog ambasadora u Srbiji, Kapčan kaže da se radi o osobi koja ima ogromno iskustvo, kredibilitet i pristup ključnim igračima u Vašingtonu

Signal koji se šalje jeste da Sjedinjene Države vide regiju kao prioritet, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Čarls Kapčan, član američkog Vijeća za vanjske odnose i profesor Univerziteta Džordžtaun.

O nominaciji Kristofera Hila, nekadašnjeg zamjenika Ričarda Holbruka na mjesto američkog ambasadora u Srbiji, Kapčan kaže da se radi o osobi koja ima ogromno iskustvo, kredibilitet i pristup ključnim igračima u Vašingtonu.

“Mislim da gledate u jednog od najiskusnijih pojedinaca sa visokim ugledom, što mislim da je prilično dobra vijest za Srbiju”, kaže Kapčan.

Osvrnuo se i na Crnu Goru, gdje će sadašnji američki ambasador uskoro će završiti svoj mandat. Odgovarajući na pitanje da li vjeruje da novi ambasador u Crnoj Gori može biti neko s više dubljeg znanja o balkanskim pitanjima, i da li će State Department koristiti srpski recept i u slučaju Crne Gore, Kapčan kaže da je teško reći koga bi State Department mogao poslati u Crnu Goru, ali, kaže, regija je visoko na listi prioriteta i dobija ugledne iskusne diplomate i kao izaslanike.

Regija Balkana predstavlja nezavršen posao za atlantsku regiju, dodaje. Takođe navodi da je najbolji korak naprijed timski rad između Sjedinjenih Država i Evropske unije kako bi pokušali da omoguće napredak između Beograda i Prištine.

Dalje navodi kako postoji “frustracija sa obje strane Atlantika zbog političkih zbivanja u Republici Srpskoj”.

Američka administracija je u zadnje vrijeme nominovala nove ambasadore u tri balkanske zemlje. Jeffrey Hovenier na Kosovu, Cristopher Hill u Srbiji i Michael Murphy u Bosni. Gabriel Escobar je takođe novi na poziciji zamjenika pomoćnika sekretara u Birou za evropska i evroazijska pitanja State departmenta. Pojedini kažu da ove odluke pokazuju da Sjedinjene Države imaju ozbiljne ciljeve u regiji. Kako vi to komentarišete? Šta bi mogao biti cilj SAD-a u regiji?

Kapčan: Nisam iznenađen da je State Department imenovao veoma talentovane, iskusne diplomate na ove tri pozicije iz dva razloga.

Prvi je da sam predsjednik mnogo mari za Balkan. On je već decenijama angažovan u regiji. Jedna od njegovih posljednjih posjeta kao potpredsjednika bila je Beogradu i Prištini. Na Kosovu se nalazi ulica koja nosi ime njegovog sina. Tako da, radi se o osobi sa dugogodišnjim vezama sa regijom.

Takođe, mislim da smo vidjeli napor da se investira u strane službe, karijerne diplomate da se oporave od Trampove ere kada je moral u State Departmentu bio veoma nizak. Mislim da ovdje vidimo kombinaciju uključivanja, ponovnog uključivanja State Departmenta, njegovih karijernih profesionalaca i brige predsjednika za Balkan.

I mislim da će to doprinijeti novom i iskrenom naporu da pokuša zakotrljati lopta naprijed ka regiji, naročito da se pokušaju normalizovati odnosi između Kosova i Srbije i da se vidi da li može doći do nekog napretka na političkoj strani u Bosni i Hercegovini.

Mislite li da je Zapadni Balkan jedna od regija koja je prioritetna za Bajdenovu administraciju kako bi mogla završiti procese iz prošlosti?

Kapčan: Pa kada biste rekli da li je jedan od njegovih globalnih prioriteta, odgovor je ne. Rekao bih da on ima dva glavna prioriteta.

Prvi, i ovo dominira njegovim predsjedništvom, jeste popravljanje Sjedinjenih Država kod kuće, dobijanje velikih investicionih paketa kroz Kongres kako bi pokušao da dobije pomoć za Amerikance koji rade, i pobrinuti se da se Trampova era ili nešto poput toga, više nikada ne dogodi.

Drugi je suočavanje sa globalnim implikacijama porasta Kine. Porast Kine je, na neki način, velika geopolitička priča našeg doba. Ali ako neko pita koji su specifični regionalni prioriteti, mislim da se na vrhu liste nalazi Balkan, djelimično zato jer regija predstavlja nezavršen posao za atlantsku zajednicu.

Mislim da je krvavi raspad Jugoslavije stvorio niz političkih efekata koji još uvijek nisu u potpunosti riješeni. Ja sam osoba koja misli da mi znamo gdje će ova priča završiti. Priča će završiti sa potpunom integracijom regije u atlantske institucije. Još uvijek ne znamo kada ćemo tamo stići. Mislim da će to Bajdenova administracija staviti kao prioritet.

U svom svjedočenju pred Odborom za vanjske poslove Senata ranije ovog mjeseca, Hovenier je rekao da, ukoliko bude potvrđen, da će podstaknuti Kosovo na konstruktivan, fleksibilan i hitan angažman u dijalogu sa Srbijom uz posredovanje Evropske unije. Možemo li vidjeti sporazum između dvije zemlje tokom njegovog mandata? U kojoj mjeri vidite fleksibilnost dvije strane u postizanju finalnog sporazuma?

Kapčan: Mislim da moramo priznati zaslugu tamo gdje ona postoji. A to je da je, znate, Trampova administracija napravila neki napredak na ovom polju, vidjeli smo napredak na ekonomskom polju između Kosova i Srbije. Mislim da ono šta ćete vidjeti sada je napor da se napravi naredni korak, a to je pomjeranje na političkom polju i pokušaj normalizacije odnosa između Beograda i Prištine. Mislim da niko nema iluzija oko ovog pitanja. Biće teško. Politika je teška na obje strane.

Ali, mislim da dobijate usklađenost između Evropske unije i Sjedinjenih Država koje može osigurati vanjski pritisak i podsticaje koji su potrebni da se postigne napredak. Mislim da je Trampova administracija napravila grešku jer su radili sami. Postojala je posebna EU traka i posebna američka traka.

Očekujem da vidim Sjedinjene Države i EU u timu, kako bi pokušali da omoguće napredak između Beograda i Prištine. I po mom mišljenju, takva vrsta timskog rada je najbolji korak naprijed.

Evropski parlament kritikovao je 21. oktobra Evropsku uniju što nisu ispunili svoja obećanja prema Zapadnom Balkanu. Pojedini zastupnici su obećanja i zaključke samita na Brdu kod Kranja nazvali „praznim riječima“, naročito spominjući odbijanje da daju vremenski okvir za proces proširenja. U međuvremenu, EU i SAD su se dogovorile da dalje pojačaju zajednički angažman na Zapadnom Balkanu kako bi pomogli evropskom putu regije. Šta možemo očekivati od takve opredjeljenosti?

Kapčan: Mislim da kritike Parlamenta nisu ni iznenađujuće ni neopravdane. Mislim da se može reći sa sigurnošću da je kombinacija političke krize unutar Zapadne Evrope, u Sjedinjenim Državama, plus pandemija, dovela do perioda u kojem smo svi bili fokusirani prema unutra i u kojem su naši prioriteti bili na domaćem terenu, popravljajući ekonomiju, boreći se sa COVID-19, vraćanjem ljudi na posao i zbog te potrebe, mislim da je to značilo manje pažnje na vanjskopolitički plan.

I u evropskom slučaju naročito vidjeli smo ono što bi nazvao zamorom od proširenja, fokus na Brexit i rukovođenjem izlaska Velike Britanije iz EU.

Sada mislim da, znate, pandemija još nije gotova, još uvijek nas čeka veliki posao. Ali imam osjećaj da u Briselu i Vašingtonu postoji dogovor da je u balkanskoj regiji ostalo važnog nezavršenog posla. Ovo bi bio pravi trenutak da se to riješi. Takođe je vrijedno istaći da dio razloga koji motivira dvije strane Atlantika jesu Rusija i Kina.

Rusija još pokušava da iskoristi postojeće političke sporove u regiji u svoju korist. Kina prodire u jugoistočnu Evropu.

S druge strane, Sjedinjene Države i EU jednako žele da, recimo to tako, vakcinišu Zapadni Balkan protiv ruskog i kineskog uplitanja. A to, u mnogim pogledima znači rješavanje političkih sporova i dovođenje svih zemalja regije na put ka Evropskoj uniji i članstvu u NATO-u.

‘Kosovo i Srbija u fokusu Hillovog mandata’

Šta će biti drugi prioriteti za Kristofera Hila u Srbiji? Samo pitanje Kosova ili mislite da će još nešto biti na njegovoj agendi?

Kapčan: Mislim da će to biti široka agenda. Odnosi sa Kosovom će biti značajni, ali i pitanja Rusije i ruskog angažmana u Srbiji, srpske ekonomije i potrebe kretanja Srbije u pravom smjeru, ne samo politički već i ekonomski.

Mislim da će odnosi između Beograda i Kosova, u određenoj mjeri, dominirati njegovim mandatom utoliko što je to pitanje koje se nadvija nad regijom, kao cjelina i dalje stvara napetost između etničkih Albanaca i Srba, ne samo na Kosovu, već i preko graničnih linija u Sjevernoj Makedoniji. Stoga je ovo na neki način ključno pitanje koje treba riješiti kako bi pomoglo u poticanju boljih odnosa u cijeloj regiji.

Hil je imao značajnu ulogu u periodu 90-ih dok su odnosi između Beograda i Vašingtona bili na najnižem nivou. Kakav uticaj će njegovo iskustvo iz tog krvavog perioda imati na njegove buduće odnose sa trenutnom političkom elitom u Srbiji koju predvodi predsjednik Aleksandar Vučić?

Kapčan: Za početak, Kristofer Hil će znati igrače i imaće snažne lične veze sa mnogim uticajnim figurama u regiji. I to je uvijek dobar početak. Neće morati da ih gradi od početka. Drugo, on je pojedinac sa ogromnim iskustvom i dosta kredibiliteta ovdje u Vašingtonu. I to znači da će imati direktan pristup, ne samo sekretaru Blinkenu, ali i Bijeloj kući i drugim ključnim igračima. On je neko ko nosi dosta težine u diplomatskim krugovima. Ima i mnogo iskustva unutar State Departmenta.

On je već neko vrijeme vani i stekao je reputaciju vrlo oštroumnog komentatora i analitičara. Tako da stvarno mislim da gledate u jednog od najiskusnijih pojedinaca s sa visokim ugledom, što mislim da je prilično dobra vijest za Srbiju.

Sadašnji američki ambasador u Crnoj Gori uskoro će završiti svoj mandat. S obzirom na sadašnji porast interesa za balkanska pitanja, vjerujete li da novi ambasador u toj zemlji može biti neko s više dubljeg znanja o balkanskim pitanjima? Ili drugim riječima: hoće li State Department koristiti srpski recept (spomenula sam gospodina Hilla ) i u slučaju Crne Gore?

Kapčan: Teško je reći koga bi State Department mogao poslati u Crnu Goru. Ali mislim, kao što pokazuje i naša rasprava, regija je visoko na listi prioriteta.

Regija dobija ugledne iskusne diplomate i kao izaslanike, ali i zamjenika pomoćnika sekretara za regiju kao nekoga s vrlo jakim ugledom. I zato mislim da je signal koji se šalje taj da Sjedinjene Države vide regiju kao prioritet. Vlade u regiji trebale bi biti spremne i mogu očekivati ponovni intenzivni američki angažman.