MEDOJEVIĆ: Od zemalja bivše Jugoslavije, najviše hrane se baca u Crnoj Gori

Predsjednica fondacije i volonterskog tima Banke hrane Marina Medojević kazala je da, uprkos brojnim apelima koji traju punih devet godina, Vlada Crne Gore nije usvojila Deklaraciju protiv bacanja hrane kao što je urađeno u Evropskom parlamentu još 2012. godine.

Ona je, povodom Međunarodnog dana bacanja hrane, kazala je da je iz organizacija za borbu protiv siromaštva Oxfam saopšteno da u svijetu svakog minuta od gladi umre 11 osoba, te da se 155 miliona ljudi širom svijeta suočava sa neizvesnošću kada je riječ o hrani što je oko 20 miliona više nego prošle godine.

– Broj ljudi koji umiru od gladi povećao se šest puta u protekloj godini i nadmašio smrtne slučajeve uzrokovane korona virusom, Radi poređenja, u svijetu svake minute od gladi umre 11 osoba,od posljedica zaraze korona virusom u minuti umre sedam osoba – rekla je Medojević.

Glad je, ističe, problem broj jedan u svijetu i UN apeluju da se države moraju odgovorno odnositi prema ovom problemu.

– Hrana znači život i u direktnoj je vezi sa zdravljem ljudi. Ipak danas se u svijetu baci više od 900 miliona tona hrane, godišnje. Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 29. septembar Međunarodnim danom podizanja svijesti o bacanju hrane. Ovaj datum prvi put se obilježio prošle godine i predstavlja doprinos Evropske federacije banaka hrane u sprečavanju rasipanja hrane. Istovremeno, to je i javni poziv na akciju pojedinaca i kompanija a prvenstveno država, da zaustavio problem gubitka i bacanja hrane – dodala je Medojević.

Prema njenim riječima, ukoliko bi se viškovi hrane na odgovarajući način distribuirali, ta količina bi bila dovoljna da nahrani sve one koji su gladni.

– Zbog tog saznanja svaka država ponaosob je pozvana da problem bacanja hrane u svojoj državi miniminulizuje – kazala je ona.

Medojević je napomenula i da je bacanje hrane prije isteka roka trajanja problem na kome se malo radi.

Smatra da se zakonske regulative moraju mijenjati da bi se stvorile olakšice za donacije hrane onima koji su u potrebi za njom kao što su, narodne kuhinje, sigurne kuće i ostala udruženja za socijalno ugrožene.

– Oslobađanje od plaćanja poreza na donacije je neophodnost. Obavezivanjem prodajnih lanaca da doniraju hranu koja je pred istekom roka uz oslobađanje PDV-a na takve artikle značajno bi redukovalo bacanje hrane u marketima a pomoglo humanitarnim organizacijama da nahrane gladne. Moglo bi se organizovati da određena firma otkupi hranu, koja je pred isteklm roka trajanja, čija je ambalaža povrijeđena pri transportu, namirnice koje su proizvedene ili uvezene više. od potreba tržišta, prehrambene proizvode koje zamijenjaju izgled ambalaže, hranu zaplijenjenu na carini, po naravno umanjenim cijenama (70%-80%) gdje bi se dalje ili prodavali ti artikli po daleko nižoj cijeni pa bi imali posebnu prodavnicu – socijalnu prodavnicu takve robe ili bi se dijelili kao donacije jedan dio u javne kuhinje ostatak za sigurne kuće i ostala udruženja za socijalno ugrožene – mišljenja je Medojević.

Ona je saopštila da se, prema izvještaju Ujedinjenih nacija, najviše hrane baca u Crnoj Gori od država bivše Jugoslavije, s obzirom na broj stanovnika.

– Jedna osoba u prosjeku godišnje baci 83 kilograma hrane. Navedeno je da ne samo da domaćinstva bacaju velike količine hrane, već to čine i trgovine i ugostiteljski objekti. Zato sve veći broj država zakonski obavezuje trgovine i ugostiteljske objekte da ne bacaju hranu, već da je doniraju onima kojima je potrebna. U Crnoj Gori ne postoji ovakav zakon – napomenula je Medojević.

Ističe da se mora raditi na edukaciji ljudi da hranu ne bacaju, da racionalnije kupuju i adekvatno čuvaju hranu.

– Najgore što mogu da urade je da hranu bacaju. Veliki broj ljudi koji posjećuju kontejnere govori osim da su ljudi gladni, da nena adekvatne socijalne politike i da se hrana baca – rekla je Medojević.

Očekuje se, dodaje ona, da će zbog pandemije koronavirusa broj gladnih porasti u sljedećem periodu.

– Smanjenjem bacanja hrane smanjiuje se emisije štetnih gasova, usporava uništavanje prirode prenamjenom zemljišta i zagađenje. Takođe pozitivno utice i na dostupnost hrane, čime se smanjuje broj gladnih i podstiče štednja u doba globalne recesije. Za iskorištavanje viška hrane vrlo je važno da postoji razvijen sistem selektivnog odlaganja otpada i reciklaže. Odgovarajuće iskorištavanje viška hrane ne doprinosi samo smanjenju gladi širom svijeta, već i zaštiti okoline – naglasila je Medojević.

Poručuje da je potrebno mlade podsticati da što ranije započnu razmišljati o međuzavisnosti vlastitih potrošačkih odluka i posljedica koje oni imaju za društvo u cjelini.

– Ovo je tema koja zaslužuje da joj se više posvetimo u javnosti ali i u školskim klupama. Banka hrane je više od deceniju vremena spremna za javnu kampanju protiv siromaštva i bacanja hrane ali osim deklarativne podrške, drugu nismo imali – zaključila je Medojević.