RAKOVIĆ ZABRINUT: Krivokapićeva vlast nesposobna da odbrani mir na Cetinju

Srpski istoričar dr Aleksandar Raković kazao je danas na Televiziji Pink da Krivokapićeva vlast nije u stanju da obezbjedi mir na Cetinju 5. septembra 2021. i da su jučerašnji događaji na Ivanovim koritima samo primjer te nesposobnosti.

Naime, puleni Veselina Veljovića u crnogorskoj policiji već su počeli da otkazuju poslušnost, juče su to pokazali i na djelu, a nije nebitno da je i sam ministar policije Sergej Sekulović pristalica „samostalne crkve“ u Crnoj Gori.

Što se tiče tih Veljovićevih najava, kao i agresivne buke koju su digli crnogorski separatisti, Raković je rekao da na Cetinju može biti ugrožena bezbjednost patrijarha Porfirija, mitropolita Joanikija, trideset srpskih episkopa, njihovih pratnji i vjernog naroda – jer cetinjski ekstremisti očito spremaju ozbiljne izgrede. U takvim okolnostima, pod mogućim suzavcima i dimnim bombama, prilike bi mogle da eskaliraju čak i do krvoprolića što bi bio najgori mogući ishod – za sve građane a posebno za događaj ustoličenja na Cetinju.

Raković je stoga podvukao – kako je samo njegovo mišljenje – da bi najveći poraz cetinjskim ekstremistima mogao biti da se svečanost ustoličenja održi pred 35.000 građana u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, koji je katedralna crkva Mitropolije crnogorsko-primorske.

Kada je riječ o misiji Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Raković je posebno naglasio da je ostvarila procvat i veliki uspjeh u Crnoj Gori. Nažalost, dodao je, postoji jedan izuzetak – naselje Cetinje gde je Srpska pravoslavna crkva doživela neuspjeh.

Raković je kazao da je to pitanje na koje bi u budućnosti trebalo da odgovore Srpska pravoslavna crkva i Republika Srbija – kako to da se u proteklih 20-30 godina na Cetinju desio takav neuspjeh iako je Republika Srbija za crkvenu misiju na Cetinju dala milione i milione? Uprkos toj podršci, zdanja Srpske pravoslavne crkve na Cetinju napadali su najbliži članovi porodica onih koji su kao pomoćno osoblje angažovani u crkvenim ustanovama i pritom plaćeni iz budžeta Republike Srbije.

S tim u vezi Raković je rekao da nas Srbe većina stanovništva na Cetinju mrzi preko svake mere, silinom ideologije Nezavisne Države Hrvatske i da je to činjenica koju niko razuman ne bi smio više da previđa. Raković je kazao i da frustracija cetinjskog stanovništva proističe iz lične lijenosti zbog koje je taj živalj doveden na ivicu egzistencije. No, umjesto da svoje nezadovoljstvo usmjere protiv Mila Đukanovića, čija je vlast ekonomski uništila taj grad, Cetinjani su u saniranje svog nezadovoljstva krenuli napadima na srpski narod, Srpsku pravoslavnu crkvu i Republiku Srbiju koji su za to sasvim pogrešne adrese.

Raković je kazao kako je njegovo mišljenje, koje ne treba pripisivati nikom drugom, da Cetinjski manastir s pratećim zdanjima Srpske pravoslavne crkve, treba da bude bezbjednosna zona poput onih na Kosovu i Metohiji, oko naših najvažnijih crkava i manastira koji su uglavnom pod zaštitom Uneska.

Posebno je istakao i slične primjere grčkog manastira Sveta Katarina na Sinaju i sirijskog manastira Sveta Tekla koji su takođe bezbjednosno zaštićeni od napada Islamske države. Kazao je i da, poput Kosova i Metohije, treba održavati komšijsku komunikaciju sa cetinjskim stanovništvom koje nas mrzi, a misiju usmjeriti samo ka Cetinjanima koji sopstvenom voljom i s ljubavlju zovu naše sveštenike u svoje domove.

Na pitanje voditeljke Irine Vukotić, porijeklom s Cetinja, kakav bi odnos ostaci Srba na Cetinju i Srbi koji potiču s Cetinja trebalo da imaju sa rodbinom koja je prešla u sasvim drugi identitet, Raković je odgovorio da ti porodični problemi treba da se rješavaju u okviru porodica ili u nadležnim ustanovama i da ne mogu biti nikakva kočnica nacionalnim interesima srpskog naroda i crkvenim interesima Srpske pravoslavne crkve. Raković je zaključio da Cetinje kao jedna od srpskih prestonica ima posebnu ulogu u našoj istoriji, ali da je sada situacija sasvim drugačija i da je većina domicilnog stanovništva već formirana kao Hrvati.

I na samom kraju Raković je rekao kako je siguran da će Srpska pravoslavna crkva odlučiti kako misli da je najbolje i u skladu sa sopstvenim procjenama oko očuvanja bezbjednosti. Stoga, ako je Srpska pravoslavna crkva sasvim sigurna da će bezbjednost episkopata i naroda na Cetinju biti sačuvana, svi Srbi će se radovati tome što se mitropolit Joanikije uvodi u tron tamo gdje su ustoličeni njegovi prethodnici.