A možda nam na more dođu jemenski Huti?!

Piše: Nebojša Redžić

Znala je Simonida Kordić, ministarka turizma u Vladi Crne Gore da svojevremeno dovede strance na Balkan. Kao glasnogovornik ratne vlade Radovana Karadžića sa Pala, ona je pravovremenim informisanjem javnosti, u godinama rata, u Sarajevo dovela hiljade djelatnika UNPROFOR-a, a bogami i NATO-a. O Safariju neću ovoga puta i iskreno mislim da Kordićeva sa time nije imala veze. Ako jeste, neka mi oprosti što se nijesam dovoljno potrudio da se informišem. Dakle, u njeno vrijeme, dok je sa Pala stizalo njeno viđenje bosanskog rata, BiH je vrvila od stranaca.

Danas, kada je sišla na svega nekoliko metara nadmorske visine, Kordićka, na sreću, više ne mora agitovati za srpsku stranu u ratnom sukobu, ali su joj ekavica i naklonjenost zemlji matici ostali pravac djelovanja i u ovom poslu. Mada, ovoga puta joj niko neće zamjeriti ako svojim beogradskim slengom uspije pridobiti goste iz omiljene joj države regiona. Ali, valjda je to navika – opet se dohvatila rata. Ovoga puta onog na Bliskom istoku. Pa, kaže:

„Svi se nadamo skorom prestanku sukoba, ali ukoliko se ratna dejstva nastave sasvim sigurno ćemo i mi u Crnoj Gori pretrpeti značajan udarac zbog zatvaranja tržišta koja su beležila primetan rast, poput Izraela”.

Kao glasnogovornik ratne vlade Radovana Karadžića sa Pala, Kordić je pravovremenim informisanjem javnosti, u godinama rata, u Sarajevo dovela hiljade djelatnika UNPROFOR-a, a bogami i NATO-a

Pa je dodala da će nam prepreka za uspješnu sezonu biti i povećanje cijena goriva i neizvjesnost snabdijevanja, kao i porast troškova prevoza i cijena karata.

E, sad, kako drugačije shvatiti katastrofične Kordićkine najave nego traženje alibija za već izvjestan krah naredne ljetnje turističke sezone u Crnoj Gori. Izostanak njenog optimizma, nalik je situaciji kao da je, ne daj Bože, Iran uputio neki razorni projektil ka luci Bar, ili, kao da je pogođena američka baza Bonstil na Kosovu. Pa će turisti pobjeći što dalje odavde.

Tačno je: ove sezone neće biti turista iz Izraela koji su se taman bili navikli na Crnogorsko primorje. Biće otkazani mnogi letovi i rezervacije. Već ranije, ostali smo bez najznačajnijeg, ruskog tržišta. Neće, naravno, biti ni Ukrajinaca koji su nas pohodili u velikom broju.

Ali, Kordićka kao da namjerno zaboravlja supstitucioni efekat: turisti će zbog rata na Bliskom istoku ovoga ljeta izbjegavati istočni Mediteran jer tamo su zaista podnegdje padale bombe: Kipar, Tursku, a djelimično i Grčku. Stoga je povećana tražnja za Italijom, Španijom, Hrvatskom… Zašto ne bi bila i za Crnom Gorom?

Depresivni optimizam 

I onda dolazimo do nerješive zagonetke: ako smo već izvan zone konflikta, ako smo autentična destinacija kakve se sve više traže i alternativa smo masovnim destinacijama, zašto dio tražnje nije usmjeren ka našem dijelu Jadrana? Zašto su Hrvati optimisti da će im sezona biti dobra, za razliku od nas koji smo, što bi rekao pokojni Todor Baković, “depresivni optimisti”?

Povećana je tražnja za Italijom, Španijom, Hrvatskom… Zašto ne bi bila i za Crnom Gorom?

Osim što su napravili po koju žurku na nekoliko značajnih evropskih punktova gdje su promovisali crnogorski turizam, djelatnici Ministarstva nijesu učinili baš ništa što bi neku novu klijentelu dovelo u Crnu Goru. Kažem, novu, jer oni koji su ovdje već bili, sigurno se neće vratiti. Svako, pa i površno istraživanje govori da su dosadašnji gosti Crne Gore, posebno oni sa Zapada, oduševljeni našim prirodnim ljepotama, ali su ih gužve u saobraćaju i balkanski primitivizam, zauvijek odvratili od povratka u Crnu Goru. Svako ko je u dva prethodna ljeta sletio u Tivat i krenuo u pravcu Budve, recimo, shvatio je da je lakše i brže preletjeti sedam gora i mora, nego u Crnoj Gori kopnenim putem preći 20 kilometara.

Što je najgore, završetak bulevara Tivat – Jaz je i dalje u magli i niko, čak ni oni najdobronamjerniji, ne misle da će biti gotov do 31. maja. Da ne dodajemo poznate priče o negostoljubivosti, o ugostiteljima – amaterima (jer su oni koji znaju posao već u Hrvatskoj ili dalje, na Zapadu), o bahatim saobraćajnim policajcima kojima je sprecijalnost kažnjavanje stranaca, posebno Albanaca. Ili, kako da se ne sjetimo okretanja ražnja na plažama u Kotoru i na Jazu, tepiha koji su prostirani na pijesku sablasno zatvorenog Svetog Stefana, ili primitivizma kada se na plažama zaori “Veseli se srpski rode”, pa zaigraju kolce…

Umjesto da se žalimo što Ministarstvo turizma ni ove godine nije dobro odradilo posao promocije crnogorskog turizma, prije bismo mogli naći niz argumenata da nam je turizam svih pet prethodnih godina sistematski uništavan, da niko ko nas je takve jednom vidio, ne želi da dođe opet. Pa čak ni pravi Srbi iz Šumadije i Pomoravlja, jer im se nude neke bolje i jeftinije destinacije.

Osim što su napravili po koju žurku na nekoliko značajnih evropskih punktova gdje su promovisali crnogorski turizam, djelatnici Ministarstva nijesu učinili baš ništa što bi neku novu klijentelu dovelo u Crnu Goru

Ministarka i dalje tjera po svome: ona u aprilu mjesecu, u kojem su prije nekoliko decenija u Crnu Goru već stizale velike grupe gostiju, apeluje na turističku privredu da prilagodi cijene kvalitetu usluge. A to se, znamo, ne radi u aprilu.

Samo jedna okolnost, može za naše turističke djelatnike biti olakšavajuća: nesporna je globalna nesigurnost ljudi i otkazivanje putovanja, a tu Crna Gora zaista ništa nije kriva.

Simonida i krizni marketing

Znajući, dakle, koliki je uticaj Ministarstva turizma, ili još gore, Nacionalne turističke organizacije na pridobijanje gostiju sa novih tržišta, bolje je okrenuti se onima koji će iz čiste radoznalnosti, zbog nekog dobrog Reel-a na Instagramu ili TikToku, ili na nagovor naše dijaspore ipak doći u Crnu Goru. A doći će, tradicionalno i gosti iz regiona, pogotovo Srbi, iako su slušajući Kordićku ili onu Tripković-Marković bili u dilemi reklamiraju li im one ljepote Ulcinja, Kotora i Budve, ili neku banju u okolini Leskovca.

Kako god okreneš, na ljeto će značajan profit ubrati naš luksuzni segment (hoteli na „pjunu od mora“) i ostali dobro pozicionirani objekti, dok će gubitnici biti privatni smještaj i masovni, niskobudžetni segment turizma. Koliko god rat u Zalivu bio šansa, ta šansa nije podrazumijevajuća, već je to test konkurentnosti. Crna Gora, ako bude imala sreće, može profitirati, ali samo ako uhvati prelivanje tražnje.

Predsezona, ipak, ne daje izglede za optimizam. Ona je loša, tržište je u fazi stagnacije, nema naznaka oporavka. Ipak, pozitivan signal je nagli porast tražnje za manjim, autentičnim destinacijama koje su daleko od žarišta ratnih sukoba. Recimo, samo 250 hiljada Britanaca odustalo je od putovanja ka ekskluzivnim destinacijama kakva je Dubai. No, naše slabosti ostaju iste: loša avio dostupnost, loša infrastruktura, neujednačen kvalitet usluge. A znamo: rat sam po sebi ne donosi ni spas, ni propast, on samo testira spremnost destinacije da se prilagodi.

A Simonida? Možda je njoj bliži krizni, iliti ratni marketing. Možda je, kao nekada na Pale, mogla otići u Iran i ubijediti tamošnje stanovnike da Crna Gora nudi istinski odmor od ratnih dejstava

Pa kako onda da očekujemo od Simonide da nam dovede Njemce ili Britance kada je ona već najavila sezonu kao „udarac za naš turizam“?! Da li je ona, kad već traži alibi za lošu sezonu, svjesna svoga nerada i neznanja?! Jer, umjesto bezbrojnih putovanja bez cilja kojima je u minulim godinama ojadila državnu kasu, niko joj ne bi zamjerio da se već danas zaputila u pravcu Londona ili Mančestera i tamo na svakom koraku dijelila ponude za čarobno lijepo crnogorsko more. Mogla je i platiti britanske influensere da nas promovišu, mogla je u sivilu britanskih ili njemačkih gradova, ponuditi ljepotu Boke ili divnoću Durmitora.

Sjećam se kada sam jednom u tmurnom Čikagu, takođe u aprilu, na svakom koraku, u svakoj kancelariji ili restoranu, gledao postere Floride i bio svjedok jedvačekanja ljudi da dođe ljeto da se zapute baš tamo. Ali, Florida je zato Florida, a Crna Gora, koja je čak ljepša i zanosnija od američkog juga je crna, ako ne i još gora.

A Simonida? Možda je njoj bliži krizni, iliti ratni marketing. Možda je, kao nekada na Pale, mogla otići u Iran i ubijediti tamošnje stanovnike da Crna Gora nudi istinski odmor od ratnih dejstava. Ili se mogla obresti kod jemenskih Huta da ih zamoli da ostave na miru Izrael i dođu k nama. Kada je već nema ovih dana u Londonu ili Berlinu, možda Kordićka ima u rukavu neke tajne adute?! Pa nas iznenadi bolja sezona od one 2019. godine? Kako bi to bilo lepo, bre!