ANALIZA FISKALNE STRATEGIJE: Nezakonita i neodrživa prevara

Performans Vlade Crne Gore na predstavljanju Programa Evropa sad 2, pojačan prisustvom političara koji nijesu dio izvršne vlasti, nije uspio da ubijedi građane da je premijer Milojko Spajić održao obećanja kojima ih je zasipao. Blanko povjerenje koje su mu dali je izigrano, a od Švajcarske i Singapura na Balkanu, kako je najavljivano, ostaće samo cijene proizvoda koje svakim danom vrtoglavo rastu. Vrtoglav je bio i pad entuzijazma onih koji su povjerovali u Spajićeve bajke da se može raditi manje (sedam sati radno vrijeme) a primati više.

Petljanje Spajića sa brojkama je bilo toliko neuspješno da je morao da izmišlja i nove kategorije poput “minimalne prosječne” zarade, što je termin koji ne samo da ne postoji, već je i semantička glupost. Kao što je nebuloza neutemeljeno prekategorisanje minimalne zarade, koja se odjednom veže sa stručnu spremu i koje će izazvati sistemske nelogičnosti i izazove za brojne poslodavce.

Dugo najavljivana Fiskalna strategija nije dala očekivane rezultate. Umjesto ozbiljnog dokumenta koji će pokazati kako će država upravljati našim novcem, građani su dobili populističku prevaru.

Prvo što pada u oči kada je dokument u pitanju je da je nezakonit. Naime, predloženom Fiskalnom strategijom se krši član 20 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Fiskalnom strategijom se predviđa srednjoročni deficit od 3,1 odsto BDP, i povećanje neto javnog duga za preko 1,2 milijarde eura u 2027. u odnosu na 2024. godinu tj. sa 58,5 odsto BDP u 2024. na 63,8 odsto BDP u 2027. Podsjećanja radi, budžetski gotovinski deficit opšteg nivoa države, po zakonu ne smije preći 3 odsto BDP; a javni dug ne smije preći 60 odsto BDP:  Samim tim, nije jasno što se želi postići ovakvom Fiskalnom strategijom, koja vodi povećanju, a ne smanjenju deficita i javnog duga na srednji rok, te umjesto konsolidacije javnih finansija, nacrt strategije karakteriše projekcija enormnog povećanja javnog duga.

POPULISTIČKI PRITISAK NA PRIVREDU I JAVNE FINANSIJE

Fiskalna strategija predstavlja i novi pritisak na mala  preduzeća koja čine značajan dio ekonomije. Mikro i mala preduzeća u većini slučajeva imaju registrovane zaposlene sa minimalnom zaradom. Povećanjem minimalne zarade sa 450 na 600 eura neto, uprkos smanjenju doprinosa za PIO na teret poslodavca, povećaće se trošak preduzeća po zaposlenom sa minimalnom zaradom na puno radno vrijeme za  blizu 1.000 eura godišnje, što će biti najmanje 100  miliona eura dodatnog troška za preduzetnike/mala preuzeća po osnovu povećanja minimalne zarade. Posljedica će biti smanjenje broja radnih sati zaposlenog, smanjenje broja prijavljenih novih zaposlenih, otpuštanje postojećih zaposlenih i nastavak njihovog angažovanja neformalno. Dakle, ES2 program će povećati, a ne smanjiti sivu ekonomiju na tržištu rada.

Povećanje PDV-a sa 7 odsto na 15 odsto na usluge smještaja u hotelima, motelima, turističkim naseljima, pansionima, kampovima, turističkim apartmanima i vilama, kao i usluge pripremanja i usluživanja hrane, bezalkoholnih negaziranih pića u restoranima i objektima bez usluživanja – catering, izvjesno je da će dovesti do povećanja cijena u tom dijelu dok smanjenje PDV-a u drugom segmentu sa 21 odsto na 15 odsto kao što su hrana u ugostiteljskim objektima osim navedenih restorana i objekata za catering, koje vrlo vjerovatno neće dovesti do smanjenja cijena u tom dijelu.

PENZIONERI NA LEDINI

Ono što je svima jasno je da su penzioneri ostavljeni na ledini. Od obećanja od 600 eura minimalne penzije, naši najstariji građani su dobili smanjenje prihoda Fond PIO za čak 175 milona eura ili blizu 3 odsto BDP. To povećava rizik održivosti Fonda PIO i redovnog servisiranja njegovog serviranja obaveza prema sadašnjim penzionerima, odnosno njegovu zavisnost od transfera iz opših prihoda budžeta.

Nastavlja se i diskriminacija u pogledu rasta zarade, a time i u pogledu visine buduće penzije. ES2 stimuliše samo rast minimalne zarade (neto i bruto), dok se smanjuju sve ostale kategorije bruto zarada. Smanjenjem bruto zarade, smanjuje se osnovica za penziju u budućnosti. Vlada danas smanjenjem doprinosa od PIO na teret zaposlenog uzima od njegove/njene bruto plate i tako umanjuje zaposlenom licu buduću penziju, predstavljajući sve to kao da nam nešto daje, a ne uzima.

POVEĆANJE JAVNOG DUGA ZA OKO MILIJARDU EURA ZA SAMO TRI GODINE

Fiskalnom strategijom se predviđa veća tekuća potrošnja koja će značiti manje novca za razvoj. Usmjeravanjem dijela budžetskih prihoda na pokriće deficita Fonda PIO iz opštih prihoda, smanjiće mogućnosti opredjeljenja više sredstava iz budžeta za investicije i razvoj. Takođe, iz fiskalnih projekcija u strategiji se vidi da Vlada planira da će nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2027. godini iznositi preko 1,2 milijarde eura, što ukazuje da će se dio Evrope sad 2 mjera finansirati iz zaduženja, iako je premijer na konferenciji za novinare “obećao” da to neće biti slučaj.

Premijeru više, međutim, niko ne vjeruje, a društvene mreže obiluju njegovim izjavama koje su se, najblaže rečeno, pokazale kao netačne. Da nije ispunio ono što je obećao, pokazuju i njegove izjave o tome kako, navodno, nikada nije rekao da će povećanje zarada biti do 25 odsto, iako je svima poznat slučaj zvani “kalkulator” koji je u predizbornom periodu pokazivao uvećanja zarada od 25 procenata. Umjesto toga, građani su dobili administrativnu ekonomiju, koja ne počiva na stvaranju nove vrijednosti i rastu produktivnosti nego na potrošnji koja podiže cijene i povećava inflaciju, zaduživanju i poigravanju sa kategorijama bruto i neto. Spajić očigledno ima većinu za usvajanje ovog dokumenta, a ovaj neznatan rast neto zarade će pojesti inflacija.

L.P.Đ.