ANALIZA SLUČAJA GARANCIJA ZA KAP: Dvije i po godine od hapšenja, od optužnice ni traga

Od spektakularnog privođenja bivšeg ministra ekonomije Branka Vujovića u slučaju davanja državnih garancija za Kombinat aluminijuma Podgorica, prošlo je dvije i po godine a ovaj slučaj još nije došao u fazu podizanja optužnice.  To samo potvrđuje sumnje onih koji su smatrali da je hapšenje Vujovića bio očajnićki pokušaj tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da se dodvori novim vlastima tako što će lisice na ruke staviti nekome od bivšeg rukovodstva, bez obzira na stvarne dokaze kojima raspolaže.

Uprkos naporima Katnića da uz medijsku pompu privodi i isljeđuje ljude bez konkretnih dokaza, ubrzo je morao da napusti fotelju u specijalnom tužilaštvu koja mu je davala moć da maltretira koga hoće preko neosnovanih hapšenja, a štiti krivce. Da je bivši specijalni tužilac zloputrijebio položaj, dokazuje i činjenica da se, poslije medijski veoma ispraćenog privođenja, u ovom slučaju ni dvije i po godine kasnije nije desilo ništa. Portal Aktuelno donosi stručnu analizu podataka o ovom slučaju koji se  do sada u medijima nijesu mogli pročitati.

RAZLOZI ZA BOLJE RAZUMIJEVANJE DONOŠENJA ODLUKE O DAVANJU GARANCIJA ZA KAP

U vrijeme svjetske ekonomske krize krajem 2008. i 2009. godine, koja je u najvećoj mjeri pogodila proizvodnju aluminijuma, KAP nije bio u mogućnosti da nastavi proizvodnju zbog velikih gubitaka. Činjenica da je cijena aluminijuma na LME-u sa 3.290 dolara po toni u julu 2008. pala na 1.300 dolara/toni krajem februara 2009. godine dovoljno govori o ugroženosti proizvodnje aluminijuma u Crnoj Gori, posebno kada se ima u vidu da je proizvodna cijena u KAP-u bila oko 2.300 dolara/toni. Dakle, u periodu krize KAP je pravio gubitak od oko 1.000 dolara po toni.

Mnoge, pa i najrazvijenije, zemlje su podržale svoju aluminijumsku industriju u vrijeme svjetske ekonomkse krize, u cilju očuvanja tih kapaciteta.

Dilema pred Vladom je bila ugasiti KAP i Rudnik boksita Nikšić sa preko 4.000 zapošljenih ili kroz državnu pomoć očuvati proizvodnju aluminijuma, imajući u vidu značaj rada KAP-a za ekonomiju Crne Gore.

Između ostalog, rezultat takve odluke je u činjenici da je za 2.370 radnika KAP-a i RBN isplaćena otpremnina u prosjeku 13.000 eura, a u radnom odnosu u KAP-u sačuvano 1.350 radnika, a u RBN 300 radnika.

Tadašnja Vlada Crne Gore je u saradnji sa većinskim vlasnikom potpisala Memorandum o zajedničkoj saradnji i opštem dogovoru između Vlade Crne Gore i En+grupe kojim je između ostalog predviđeno da većinski vlasnik odustane od arbitraže koja je započeta u Frankfurtu, kojom je tužio državu za 47 miliona eura, kao i da prenese 50 odsto akcija na državu kako bi država imala svog predstavnika u odboru direktora, sa pravom veta, radi praćenja realizacije obaveza iz Ugovora o poravnanju. Memorandum je predviđao i da većinski vlasnik i država odustanu od svojih potraživanja prema KAP-u i da država izda garancije u iznosu od 135 miliona eura.

ODLUKA DONIJETA KADA VUJOVIĆ NIJE NI BIO MINISTAR

Odluka o prihvatanju Memoranduma odnosno izdavanju pet državnih garancija u iznosu od 135 miliona eura je donijeta na sjednici Vlade od 04.06.2009. godine, kada vjerovali ili ne Branko Vujović nije bio ministar, niti član Vlade, pa mu se ne može staviti na teret da je odgovoran za izdavanje garancije.

U skladu sa obavezama iz Sporazuma o stabilizaciji, jedan od kriterijuma za otvaranje Poglavlja 8 je bio da se u oblasti državne pomoći ispuni puna usaglašenost nacionalnih propisa u ovoj oblasti sa evropskim zakonodavstvom. Donošenjem Zakona o kontroli državne podrške i pomoći 08.05.2007. godine u Skupštini CG (sa odgovarajućom uredbom) koji je u primjeni u pravnom sistemu Crne Gore, taj uslov je ispunjen pa je Crna Gora otvorila Poglavlje 8. Dakle, ne primjenjuje se drugi propis kada je u pitanju državna pomoć. To nažalost nije jasno državnom tužilaštvu (tužiteljki Vukčević i specijalnom tužiocu Katniću), niti “sudskim vještacima”, niti “državnim revizorima” iz DRI.

Nakon što je Branko Vujović imenovan za ministra ekonomije 10. juna 2009. godine, sa svojim saradnicima, sproveo je Zaključke Vlade u svemu u skladu sa važećim propisima. Da je to tako potvrđuju i mišljenja Vrhovnog državnog tužilaštva i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Pripremljen je Plan restrukturiranja, proslijeđen Komisiji za kontrolu podrške i pomoći, koja je jedina nadležna za ocjenu njegove valjanosti. U radu te Komisije učestvovao je predstavnik Evropske komisije, a Komisija je dala pozitivno mišljenje na taj Plan. Ministarstvo ekonomije je na osnovu tog Plana i obaveza iz Memoranduma, pripremilo predlog Ugovora o poravnanju sa većinskim vlasnikom, koji je proslijeđen Vladinim komisijama i Vladi. Vlada je prihvatila ponuđeni predlog Ugovora o poravnanju i zadužila ministra ekonomije da potpiše taj Ugovor.

U izvještajima tužioca i vještaka ne analizira se Plan restrukturiranja (po kome je odobrena državna pomoć), kao osnovni dokument, niti članovi 30 i 31 Uredbe koji se tiču bližih uslova dodjele državne podrške i pomoći po ovom osnovu. Dakle, u njihovim izvještajima ima mnogo kontradiktornosti, koje su posljedica neznanja ili loših namjera o čemu bi javnost trebalo da bude detaljno informisana.

DA LI JE ODLUKA O DAVANJU GARANCIJE BILA ŠTETNA ZA EKONOMIJU CRNE GORE?

Bilo je za očekivati da će neki od državnih organa koji su se bavili ovim problemom utvrditi činjenice koje se tiču opravdanosti ovakve odluke Vlade, a imajući u vidu izvještaje kojima se to potvrđuje. Da su tako uradili, što je bilo za očekivati, utvrdili bi da je u periodu 2009 – 2020. socijalnim programom, kao što je već navedeno, riješeno pitanje 2.370 radnika, za što je utrošeno 30 miliona eura. Isplaćeni su iznosi neto zarada 95.486.000 eura (u prosjeku 700 eura neto, po radniku). Naknadno su isplaćene otpremnine u iznosu od 10.952.000 eura. Plaćeni su porezi i doprinosi u iznosu od 78.548.000 eura kao i ostali troškovi zarada u iznosu od 8.141.000 eura. Plaćeni indirektni porezi u iznosu od 9.417.000 eura, a prihodi državnih preduzeća Željeznice i Luke Bar, od KAP-a, iznosili su 39 miliona eura.

Pored toga, izvoz aluminijuma u tom periodu iznosi oko 1.150.000.000 eura i značajno popravlja spoljnotrgovinski bilans. U tom periodu u KAP je investirano preko 100 miliona eura, a nakon stečaja u KAP-u je ostalo zapošljeno 600 radnika, a u RBN 300 radnika. Pri tome, proizvodnja u KAP-u generisala je značajne prihode i drugim kompanijama iz Crne Gore. Te kompanije su zapošljavale radnike, plaćale poreze i doprinose i na taj način punili budžet Crne Gore.

Sve što je navedeno u ovoj analizi je lako provjerljivo. Za očekivati je da će nadležni organi u vezi sa svim ovim obavijestiti javnost, te da će odgovornost snositi svi oni koji su iz neznanja ili zbog predstave za javnost, zloupotrijebili službeni položaj.

L.P.Đ.