Najavljene mjere programa “Evropa sad” su sinteza drugačije raspodjele bruto domaćeg proizvoda (BDP), novih poreskih zahvata i racionalizacije budžetskih izdataka, saopštio je ekonomski analitičar Predrag Drecun i dodao da tako radikalan set mjera nije predložen bez podrške međunarodnih krugova.
„Ja vjerujem da ministar finansija Milojko Spajić zna što radi, i da je obećanje dato nakon određenih mjerenja i analiza, koje je njegov tim saradnika i međunarodnih partnera sačinio i predložio za sprovođenje. Prilično sam siguran da ovako radikalan set mjera nije predložen bez podrške određenih međunarodnih krugova, koji bi mu u slučaju poteškoća pružili logističku podršku“, rekao je Drecun agenciji Mina-business.
On je podsjetio da je ministar Spajić kazao da će država iz drugih prihoda u potpunosti finansirati sve troškove zdravstvenih institucija, ali ne iz doprinosa zaposlenih, dok će ostale prihode nadoknaditi kroz uvođenje progresivne poreske stope na zaradu i na dobit, porez na podizanje novca u gotovini, već najavljeno povećanje akciza na cigarete, alkohol i slatkiše, smanjenje sive ekonomije i bolju poresku disciplinu.
Drecun je, odgovarajući na pitanje u kojoj je mjeri moguće sprovesti takav plan i koliko je to izvodljivo u Crnoj Gori, imajući u vidu aktuelnu političku situaciju, rekao da je suštinski problem da li postoji politička podrška za sprovođenje ovih mjera.
„Reakcije političkih subjekata, a rekao bih i dobrog dijela struke, su negativne“, naveo je Drecun.
On je saopštio da je Spajić mlad čovjek, koji nije imao ozbiljnijeg političkog dodira sa Crnom Gorom, nakon završetka srednje škole.
„Saopštiti ovako radikalne, a rekao bih i kapitalno revolucionarne mjere, a ne biti siguran u njihovu realnost ravno je političkom samoubistvu“, smatra Drecun.
Prema njegovim riječima, ako jedan mlad i ambiciozan političar obeća narodu mjere koje dobrano podižu standard značajnih socijalnih grupa, a ne ispuni to obećanje, rizikuje da svoju karijeru okonča na jedan vrlo bizaran način. Ako, pak, uspije u tome, onda će sa ogromnim političkim kapitalom ući u dalje političke borbe.
„Taj politički kapital mogao bi biti nepremostiv jaz za njegove političke protivnike, jer sam prilično siguran, da bi uspješnom realizacijom mjera zadobio ogromno povjerenje građana, i vjerovatno postao igrač za dužu političku upotrebu“, naveo je Drecun.
Reakcije političkih protivnika aktuelne Vlade su, kako je rekao, upravo odraz straha od te mogućnosti, pa je zato sa aspekta stranačkih interesa i logično, iako nije društveno odgovorno, da se najava ministra Spajića izvrgava oštroj, a nekad i politikantski jeftinoj kritici. Simptomatično je što kritika dolazi i iz redova opozicije i pozicije.
„E, to je trenutak do kojeg sam htio da dođem, a koji implicira važnost političkog konsenzusa. Ako se realizacija ovih mjera uvrsti u sva dokumenta Vlade za narednu godinu, a podrže je svi politički odgovorni subjekti onda je logično da će mjere lakše zaživjeti. Ako, pak, mjere naiđu na opstrukciju, bilo verbalnog, bilo sistemskog nivoa, logično je da se mjere u izvjesnoj mjeri kompromituju“, objasnio je Drecun.
On je naveo da nije teško zaključiti koji scenario je bolji za građane.
„Ali nama se, po pravilu, ne dešava optimalni scenario, jer nijesmo politički zrelo društvo“, ocijenio je Drecun.
Prema njegovim riječima, novi poreski zahvati su mogući produbljivanjem osnovice, kao i njenim širenjem. Pod dubljim poreskim zahvatima smatra uvođenje već postojeće sive ekonomije u legalne finansijske tokove, dok pod proširenjem poreske osnovice smatra održivi dugoročni rast BDP-a. Promjena fiskalnog sistema ogleda se u eliminaciji doprinosa za zdravstveno osiguranje
„Dakle, mjere su višedimenzionalne, i kao takve zahtijevaju vrlo preciznu pravnu artikulaciju, jer može doći do međusobnih konflikata određenih rješenja. Precizna pravna artikulacija je neophodna jer će politički protivnici ove aktivnosti činiti sve da je ospore, što podrazumijeva i provjere pred Ustavnim sudom, ukoliko bude prostora za to“, rekao je Drecun.
Na kratak rok predložene mjere se, kako je objasnio, mogu zasnivati na drugačijoj raspodjeli BDP-a, dok na duži rok moraju biti podržane realnim rastom ekonomije. Najava je da će se ukidanje doprinosa za zdravstvo nadoknaditi većim poreskim primicima, i eliminacijom sive ekonomije.
„Dobro je što je Savjet stranih investitora podržao predlog poreske reforme, jer će, kako su naveli, to uticati na smanjenje sive ekonomije, pospješivanje fer konkurencije i stimulaciju ekonomskog razvoja kroz značajno poboljšanu kupovnu moć“, kazao je Drecun.
On je rekao da je u više navrata predlagao povećanje minimalne zarade na nivo do 500 eura, uz istovremeno snižavanje fiskalnih opterećenja na zarade.
„Evo upravo imamo najavu takve mjere, koja će povećati agregatnu tražnju i investicije, a time i ekonomiju gurati u rast. Smatram da je za realizaciju najavljenog povećanja minimalne zarade i prosječne zarade na 700 eura, koja je danas oko 530 eura, dovoljno istrajati na jačanju poreske discipline, racionalizaciji javne potrošnje, naročito u zdravstvu, gdje postoji ogroman prostor za uštede“, saopštio je Drecun.
To je, kako je naveo, mjera koja se dominantno zasniva na drugačijoj raspodjeli dohotka, i na dosadašnjem vrlo efikasnom radu Poreske uprave od kad je na njenom čelu Aleksandar Damjanović, tako da smatra da je realno moguća.
„Da bismo vidjeli koliko će ova mjera uticati na rast životnog standarda građana, trebalo bi javnim učiniti i jedan pokazatelj koji se u statistici naziva medijana, jer prosječna zarada je vrlo prevaran pokazatelj, koji sam za sebe, ne govori gotovo ništa“, rekao je Drecun.
On je objasnio da prosječna zarada u kombinaciji sa medijanom govori mnogo više, jer bi se znalo koliki broj zaposlenih prima zaradu ispod prosjeka, a to bi onda stvorilo pravu sliku o broju socijalno ugroženih građana. Ukoliko je medijana bliža prosječnoj zaradi možemo govoriti da je dohodak ravnomjernije raspoređen, odnosno da je jaz između bogatih i siromašnih plići.
„Budući da je država u Crnoj Gori najveći poslodavac, logično je da je pažnja sindikata usmjerena dominantno na prava radnika zaposlenih u državi, pa je logično da su ove mjere dobile i uslovnu podršku jednog sindikata“, dodao je Drecun.
On je naveo da sa povećanjem akciza treba biti oprezan, jer ta mjera po pravilu vodi rastu crnog tržišta, što je bio slučaj 2018. godine, sa akcizama na duvanske proizvode.
„Bilo kako bilo, ministar Spajić će vrlo brzo iz ove priče izaći sa štitom ili na njemu, pa bi bilo dobro imati malo strpljenja“, smatra Drecun.
On je, na pitanje da li se može očekivati rast plata, pogotovo u privatnom sektoru, odgovorio da misli da je jako važno da se efekat eliminacije doprinosa za zdravstvo ne prelije u džepove poslodavaca, tako da bi trebalo da dođe do rasta u privatnom sektoru.
„Ukoliko država, djelovanjem Poreske uprave, to obezbijedi onda će doći do povećanja zarada u privatnom sektoru“, rekao je Drecun.
Prema njegovim riječima, rast zarada u javnom sektoru je najavljen već, tako da smatra da će do tog rasta doći, ukoliko bude postojala politička volja da se podrži set propisa koji to regulišu.
Drecun je, odgovarajući na pitanje kako gleda na predlog da se ukinu doprinosi za zdravstveno osiguranje na zarade i kakav će to uticaj imati na zdravstveni sistem, kazao da je to hrabar i revolucionarni potez.
„Spajić je kazao da se država odriče prihoda u korist rasta privrede, kao i da neće biti doprinosa na zdravstveno osiguranje jer na to ima pravo svaki građanin. Ovo je suštinski zaokret u vrednosnom sistemu našeg društva. Zdravstvo je dakle, dovedeno na nivo ljudskog prava, i to treba pozdraviti“, naveo je Drecun.
Za tako definisan cilj potrebno je imati jako precizne doktrine liječenja, drugačiju svijest o tom pravu, da ne bude pravo za jedne a nepravo za druge.
„Siguran sam da se sistem finansiranja zdravstva može držati u ravnoteži drugačijim i efikasnijim modelom, ali za to je bilo potrebno mnogo hrabrosti. Evo 75 godina naša svijest poznaje sistem zasnovan na doprinosu za Fond zdravstva, pa je ova promjena samim tim veoma hrabar potez. Biće teško, jer će svi problemi koji i danas postoje biti problemi samo tog novog sistema, ali to je cijena reformi“, smatra Drecun.
On je ocijenio da je potpuno realno da se oko 300 miliona eura koliko nas košta zdravstveni sistem nadomjesti kombinovanjem izvora na više načina. Doktrine liječenja, i sprega ljekara sa farmaceutskim kompanijama, moraju se detaljno preispitati, i cijeni da bi se time postigle značajne uštede.
„Zatim, racionalizacija potrošnje medicinskog materijala, racionalizacija troškova kadra sa strane, jačanje preventivne medicine, i još mnogo faktora koje je moguće kombinovati, uticali bi na niže troškove“, rekao je Drecun.
Zato je, kako je kazao, siguran da je ovo samo prvi korak, jer uskoro mora uslijediti i reforma Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO).
„Mislim da neće biti negativnih uticaja na zdravstveni sistem, osim poteškoća u navikavanju na nov način egzistiranja ovog prava“, dodao je Drecun. On je zaključio da treba sačekati predlog budžeta za narednu godinu da bi se dala preciznija ocjena, sa adekvatnim kvantifikacijama.
