Tajno zaduženje, odlazak velikih investitora i arbitraža teška 100 miliona eura, nastavak partijskog zapošljavanja, nova gubitaška avio-kompanija i bajkovito obećanje o rastu minimalca i prosječnih zarada, rezultat su jednogodišnjeg rada ekspertske Vlade Zdravka Krivokapića u sferi ekonomije. Pandemija korona virusa, koja je crnogorsku ekonomiju bacila na koljena, te nezabilježena opstrukcija parlamentarne većine, dodatno su problematizovali rad Krivokapićevih eksperata, čije je nesnalaženje na funkcijama proizvelo brojne upitne odluke.
TAJNO, ALI ORGANIZOVANO
Početak rada Vlade obilježila je odluka ministra finansija Milojka Spajića da tajno zaduži državu i građane 750 miliona eura. Javnost je o tome obaviještena šest dana nakon izbora nove vlade, iako je Spajić kao privatno lice na tome radio nedjeljama sa kadrovima bivše vlasti. On je takvu odluku kasnije u parlamentu pravdao strahom od bankrota države.
– Odluku o zaduženju smo pripremali tajno, ali organizovano i stručno jer smo se bojali opstrukcije – kazao je premijer Zdravko Krivokapić 10. decembra prošle godine.
Nastavilo se odlukom da se Skupštini ne dostavi prijedlog budžeta, pa je Crna Gora prvi put ušla u privremeno finansiranje koje je, umjesto najavljena tri mjeseca, trajalo pola godine. Vlada se dala u izradu budžeta koji nije DPS-ov, ali to nije bilo dovoljno da on dobije očekivanu podršku u parlamentu. Izglasavanje budžeta postalo je glavno oruđe parlamentarne većine u trgovini za što bolje funkcije i raspoređivanje „po dubini“ partijskih kadrova, te usvajanje njima bliskih zakonskih rješenja. Posljedice toga najviše su trpjeli poljoprivrednici i policija koja je ostala bez službenih automobila, ali i drugi budžetski korisnici.
U međuvremenu su stranke iz vladajuće većine premijeru ispostavile spisak želja za zapošljavanje po dubini, čime je postalo jasno da je, uprkos obećanjima da će se tome stati na kraj, partijska diploma ostala glavni osnov angažovanja u državnoj upravi. Da su u partijskom zapošljavanju bili više nego uspješni pokazuju podaci koje je Pobjeda nedavno objavila, a prema kojima je po osnovu ugovora o djelu nova vlast samo u tri preduzeća – EPCG, CEDIS-u i Rudniku uglja od aprila zaposlila 1.100 radnika.
GUBITAŠA SVE VIŠE
Prekomjerno zapošljavanje odvelo je u minus neka od najuspješnijih državnih preduzeća, pa danas CEDIS, monopolista na tržištu, ima minus od 3,4 miliona eura. Prema podacima Ministarstva kapitalnih investicija, polovina od 21 kompanije čije je poslovanje u njihovoj nadležnosti bilo je u minusu na kraju trećeg kvartala.
Nova vlast je listi gubitaša dodala i To Montenegro, avio-kompaniju koju su formirali nakon što su nespretno ugasili Montenegro erlajnz. U ušima javnosti još odzvanja neistinita tvrdnja ministra Spajića da će trošak osnivanja nove kompanije biti nula eura, te da će ona biti održiva ili neće postojati. Umjesto toga, sada imamo Air Montenegro, gubitaša nasljednika gubitaša, u koji je Vlada do sada uložila 37 miliona eura, a koji je za četiri mjeseca od prvog leta napravio 2,6 miliona eura minusa. Od ministra kapitalnih investicija Mladena Bojanića skoro smo čuli da će Air Montenegro biti održiv uz zakonsku državnu pomoć. Nejasno je kako Bojanić misli da je kompanija koja prima državnu pomoć održiva, te kako je pomaganje Montenegro erlajnza bilo neprihvatljivo, a Air Montenegra podrazumijevano.
To što je Air Montenegro u minusu ne sprečava njegovog direktora Predraga Todorovića da bude u velikom plusu. Todorović čija je mjesečna zarada od 4.400 eura (plus 1.000 eura za stan) među najvišim primanjima u državnoj upravi, obezbijedio je sebi desetine hiljada eura bonusa i otpremninu od 105.000 eura u slučaju da mu se otkaže ugovor o radu. Zdravkova Verica Maraš, kako Todorovića zovu u opoziciji, visoka primanja pravda odgovornošću koju njegova funkcija nosi.
Primanja nijesu vezali sa poslovanjem ni u drugim državnim firmama, pa njihovi direktori imaju plate i do četiri puta veće od ministarsknih.
NEZAPOSLENOST RASTE
Nakon tajnog zaduženja, Spajić se vratio u fokus javnosti tajnim ugovorom za hedžing kineskog kredita za auto-put Bar – Boljare. Dobar potez da se zaštiti javni dug od valutnog rizika ostao je u sjenci netransparentnog posla, što je dalo za pravo stručnoj i laičkoj javnosti da sumnja je li država stavljena u rizičnu poziciju. Oznaku tajnosti sa ugovora ministar je skinuo u oktobru, nakon pritiska javnosti, a dokumenta su pokazala da država iz hedžinga ipak može izaći sa rashodima.
Buru u javnosti, ali i u samoj Vladi, izazvala je i Spajićeva odluka o formiranju kompanije Montenegro works koja bi kontrolisala poslovanje državnih preduzeća. Protivnici ove ideje, među kojima se našao i Bojanić, zamjerili su omiljenom Krivokapićevom ministru da želi da preuzme sve državne firme. Rukovodstvo Montenegro worksa imenovano je u oktobru, ali kompanija još nije preduzela konkretne korake, pa se efekti njenog poslovanja očekuju u narednoj godini.
Od obećanja da će nam standard biti kao u Luksembrgu, prešlo se na standard u Sloveniji. Od Slovenaca je preuzet i naziv programa „Evropa sad“, posljednjeg Spajićevog projekta, ujedno i najvećeg, makar u pogledu političkog marketinga. Njime je najavljeno ambiciozno, ali kritičari kažu neutemeljeno povećanje minimalca sa 250 na 450 eura od 1. januara naredne godine, povećanje prosječne zarade na 700 eura, ukidanje doprinosa za socijalno osiguranje, smanjenje opterećenja na rad, rast akciza, progresivno oporezivanje dobiti preduzeća i zarada građana… Troškove nastale povećanjem zarada i smanjenje prihoda od doprinosa Spajić planira da pokrije širenjem poreske osnovice i smanjenjem sive ekonomije. Predstavnici MMF-a upozorili su da se ovakve reforme moraju sprovesti fazno, dok su iz lokalnih samouprava ukazali da će zbog vladinog programa godišnje gubiti milionske prihode. Ostvarenje Spajićevog nauma umnogome će, osim od upitne podrške parlamenta, zavisiti od rezultata koje će u narednoj godini ostvariti turistička privreda.
Od turizma je država u ovoj godini prihodovala 700 miliona eura, što će dovesti do dvocifrenog ekonomskog rasta u 2021, ali poboljšanja standarda građana nije bilo. Cijene osnovnih životnih namirnica otišle su u nebo, a Vlada je na to reagovala pokušavajući da sa pekarima ograniči minimalne cijene hljeba i podjelom tri litra ulja najugroženijima. Nije zaustavljen ni vrtoglavi rast cijena goriva, koje je od početka godine poskupilo čak 14 puta.
Zdravstvena kriza ostavila je veliki trag na poslovanje preduzeća, koja se sve teže bore za opstanak na tržištu, zbog čega trpe radnici. Poražavajući su podaci Monstata prema kojima je u ovoj godini broj nezaposlenih povećan za 32.200 u odnosu na prošlu, a 53.600 u odnosu na 2019. Kolika je kriza na tržištu rada pokazuju i podaci u posjedu Zavoda za zapošljavanje, koji govore da je 31. oktobra na birou rada bilo 55.241 nezaposlenih, što je 10.600 više nego u istom periodu 2020. U Vladi, međutim, ne vjeruju Monstatu i najavljuju reviziju statističkih podataka u narednoj godini, a do tada pažnju skreću na druge teme.
Recimo na mjesečni suficit budžeta kojim se rado hvale u Spajićevom Ministarstvu finansija, ističući da državna kasa prvi put u posljednjih nekoliko godina ostvaruje veće prihode od rashoda. Međutim, primarni razlog suficita je smanjeno izvršenje kapitalnog budžeta što znači da je država uštedjela jer nije platila ugovorene obaveze.
IZGUBLJENE INVESTICIJE
I dok su u Vladi uvjereni da su uradili dobar posao i prevazišli očekivanja građana, kako izjavljuje ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, investiciona klima u državi sve je nepovoljnija. Ozbiljnih ulaganja nema ni u najavi, a nekoliko investitora već je najavilo povlačenje iz Crne Gore, nezadovoljni odnosom sa novim vlastima. Nedostatak volje vladajuće većine da mu obezbijedi poštovanje ugovorenih prava natjerao je kompaniju Adriatik propertiz, dugogodišnjeg zakupca Svetog Stefana, i hotelskog operatera Aman da tokom sezone zatvore čuveni grad hotel, ali i hotel ,,Miločer“. Ekskluzivnost Svetog Stefana, po kojoj je bio prepoznat u svijetu i doprinosio imidžu crnogorskog turističkog brenda, ovog ljeta zamijenili su „paradajz turizam“, pivo i ćevapi. Zbog nerazumijevanja Vlade i tvrdnji ministara da je ugovor o zakupu Svetog Stefana pravno štetan posao, Adriatik propertiz pravdu je potražio na sudu, kroz međunarodnu arbitražu koju je pokrenuo u Londonu sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Toliko bi crnogorski građani mogli platiti ukoliko sud dokaže da je ova vlada naštetila grčkom investitoru. Država je na to uzvratila kontraarbitražom protiv Adriatik propertiza.
Odlazak iz Crne Gore nedavno je najavio i vlasnik Novog duvanskog kombinata, arapska kompanija Grand international FZ-LLC, a kao jedan od glavnih razloga za tu odluku naveo je nedostatak razumijevanja i podrške nove vlade. Njima su, kako kažu, često slate inspekcije koje nijesu utvrdile nepravilnosti u poslovanju, ali su i pored toga carinici u slobodnoj zoni iskazivali agresivno ponašanje prema zaposlenima Novog duvanskog, dok su u provladinim medijima označeni kao kompanija koja se bavi nelegalnim poslovima.
Inspekcije su od početka rada ove vlade svako malo kucale i na vrata kompanije Uniprom, Nikšićanina Veselina Pejovića. Vlasnika KAP-a u vladajućoj većini etiketiraju kao biznismena bliskog DPS-u, koji je KAP dobio po znatno nižoj cijeni od tržišne, a na njegov tretman utiče i sukob koji je prije par godina imao sa jednim od lidera DF-a Nebojšom Medojevićem. A hoće li najveći crnogorski izvoznik biti treći koji će od početka mandata ekspertske Vlade ugasiti poslovanje, biće poznato do kraja godine, do kada bi trebalo da se riješi spor sa EPCG u vezi sa cijenom struje koja se isporučuje KAP-u.
