KAD ”EKONOMISTI NA PAPIRU” VODE DRŽAVU: Grizu ruku koja ih hrani

Javnosti nije poznato da li je ministar finansija Aleksandar Damjanović ikada imao svoju firmu, je li morao da obezbijedi osnivački kapital, izvadi stotine potvrda i uvjerenja ćerajući se od jedne institucije do druge, horizontalno i vertikalno, od državnih do lokalnih šaltera, obezbijedi prostorije, kredit od banke, zaposli ljude i svakog mjeseca osigura platu, poreze, prireze, razreze, doprinose, naknade, takse…

Nije poznato ni da li se njegov državni sekretar Ivan Vukčević oprobao kao privrednik, prošao sve stepenice u privatnom biznisu, davao nekome platu… Ako i jesu, njihovi uspjesi kao samostalnih preduzetnika nijesu ostali zapaženi. Igrom slučaja, jer drugog legitimiteta nemaju, ovi ljudi su se nekako dohvatili vlasti pa sa pozicija moći, ničim zasluženo, mjesecima drže slovo privredi.

Uče ih kako treba da rade, optužuju za utaju poreza i pranje para, sivu ekonomiju a onda, da bi sve to spriječili, smišljaju genijalno rješenje – oporezivanje svega. Bez javnih rasprava, dogovora sa udruženjima, preko noći, zavlače državnu šapu, kako to voli da kaže njihov ekonomski guru, tehničar Dritan Abazović, u privredno poslovanje, ali i u džepove građana.

Akcize, takse, porezi, naknade, sve se podiže. Uz to, ministar finansija izjavljuje istorijsku rečenicu da povećanje akciza i poreza neće povećati cijene! Naprotiv, boriće se protiv sive ekonomije! Ovo Revolucionarno otkriće našeg ministra je za Nobelovu nagradu! Logikom ministra, trebalo bi akcize i poreze stalno povećavati, jer to ne utiče ni na cijene ni na inflaciju ni na poslovanje preduzeća, a ”uništava” sivu ekonomiju!

Šalu na stranu, onog momenta kada je to ministar izjavio, svi ekonomisti u Vladi i Skupštini, da imalo drže do svog dostojanstva, trebalo je da napuste kancelarije i protestuju sve dok ministar ne ode. Ali u Crnoj Gori nakon 30. avgusta 2020. sve je moguće, pa i da uvjerite građane da postoji besplatna vožnja trajektom, da je YU Briv državna kompanija, da je rashodovani trajekt iz Hrvatske odličan za nas, da će radnici Željezare da prave dronove, da akcije Luke Bar vrijede euro po akciji ali ih toliko niko ne plaća osim država novcem građana, da se avio kompanija osniva za nula eura i još mnogo sličnih nebuloza do sada nepoznatih u ekonomskoj praksi, da je dobro zaduženje od 100 miliona po kamati od 9,2 odsto…

Moguće je i da na sve ovo ćuti NVO sektor, isti onaj koji je organizovao demonstracije zbog poskupljenja struje od par centi na mjesečnom računu. Povećanje akciza za 50 centi ih sad mnogo ne interesuje. Pogubno zaduženje od 100 miliona eura takođe. Kao ni provladin reketaški medijski gang Vijesti kojima ovaj svojevrsni bankrot države nije zaslužio naslovnu stranu, iako su za vrijeme vladavine DPS-a najmanjem povećanju cijena goriva posvećivali posebnu pažnju prepadajući građane udarima na džepove, poskupljenjima ostalih proizvoda, propašću privrede…

Dakle, lagana pozicija za ministra i njegovog sekretara da još jače udare one koji ih hrane – privredu i građane. Jer se državni budžet puni od privrede, a ne od ”genijalnih” ideja ekonomista čija iskustva u realnom sektoru nijesu poznata javnosti. Na državnim jaslama je lako gristi ruku koja te hrani. A poznato je ko to radi.

L.P.Đ.