NERADNA NEDJELJA: Politički kukavičluk upakovan u ustavnu proceduru

Godinama se u Crnoj Gori vrtimo oko istog pitanja: treba li ili ne treba neradna nedjelja u trgovini. I dok se vlasti mijenjaju, parlamentarne većine prekomponuju, a socijalni dijalog formalno postoji samo na papiru, suština ostaje ista – niko nije imao hrabrosti da presječe.

Vlada, Skupština i sindikati zajedno su proizveli vakuum odgovornosti. Umjesto jasnog zakonskog rješenja, dobili smo improvizaciju: normu za koju se od početka znalo da visi o tankoj ustavnoj niti. Kada je ta nit pukla, „vruć krompir“ je elegantno prebačen Ustavnom sudu – kao da je sud taj koji treba da vodi ekonomsku i socijalnu politiku države.

Ustavni sud je, očekivano, radio ono što mu je jedina uloga: štitio Ustav. Ali pravo pitanje nije šta je Sud odlučio, već zašto je do te odluke uopšte došlo. Jer institucije koje donose zakone imale su mjesece da uklone očigledno neustavne odredbe, da preciziraju ciljeve, da uspostave ravnotežu između prava radnika i jednakosti privrednika. Nisu uradile ništa. Ni amandman, ni izmjenu, ni političku odluku.

Ni amandman, ni izmjena, ni politička odluka

Otvara se zato ozbiljna dilema: da li je neradna nedjelja namjerno ostavljena Ustavnom sudu, kako bi se izbjegla politička odgovornost?

Da li je zakon svjesno pušten da padne, kako bi se kasnije moglo reći „nije do nas, Sud je tako odlučio“?

Ako jeste, onda nije riječ o pravnoj grešci, već o političkoj strategiji. Kukavičje jaje je odloženo upravo tamo gdje mu nije mjesto – pred najvišim sudom u državi, čija je uloga da čuva ustavni poredak, a ne da ispravlja političku neodlučnost zakonodavne i izvršne vlasti.

Još je opasnije što se sve vrijeme tema predstavlja kao ekonomska ili socijalna, dok se u suštini radi o čistoj političkoj direktivi bez preuzimanja odgovornosti.

Radnici su ostavljeni u neizvjesnosti, poslodavci u pravnoj nesigurnosti, a javnost u začaranom krugu „analiza“, „kompromisa“ i „testnih rješenja“ koja nikada ne postaju zakon.

Neradna nedjelja nije pala zato što je bila društveno neprihvatljiva, već zato što je bila pravno loše napisana i politički nebranjena. A to je razlika koja govori više o stanju institucija nego o samoj nedjelji.

U državi u kojoj se ključne ekonomske i socijalne odluke prepuštaju sudovima kako bi se sačuvali politički poeni, problem više nije da li se radi nedjeljom – već ko uopšte upravlja javnim politikama i ko je spreman da za njih snosi odgovornost.

L.P.Đ.