NI REZOLUCIJE O SREBRENICI NI INVESTICIJA: Šta Spajić „kosponzoriše“?

Premijer Crne Gore Milojko Spajić nije želio da odgovori na pitanje na pitanje da li će Vlada Crne Gore kosponzorisati Rezoluciju Ujedinjenih nacija (UN) o genocidu u Srebrenici.

„Kosponzorisaćemo infrastrukturu u Crnoj Gori i mislim da ove godine imamo 240 miliona eura kapitalnog budžeta koji će ići u te stvari. Razumijem sva pitanja te vrste, ali ne želim danas da odgovaramo na ta pitanja, jer ovo je prebitan momenat za državu Crnu Goru“, kazao je nedavno Spajić na konferenciji za novinare povodom raspisivanja pretkvalifikacionog tendera za nastavak auto puta, dionica Mateševo – Andrijevica.

Ako su građani dobro razumijeli Spajića, Vlada na čijem je čelu još nije zauzela stav o Rezoluciji o Srebrenici. Vlada koja je inače uvijek na ivici da izgubi podršku Demokratskog fronta, nezasitog funkcija u Crnoj Gori, a okrenutog ka Beogradu, i Demokrata, čije stavove do danas niko nije uspio da odgonetne, osim dijela o zauzimanju državnih fotelja i uništavanja najvećih kompanija agresivnim partijskim zapošljavanjem.

Milojko ’’Nejaki’’, kako ga zove “narod”, pleše po tankoj žici zahtjeva koalicionih ’’partnera’’ koji, kako se pokazalo, nikada neće biti zadovoljni. Uz to, mora da ispunjava zahtjeve zvaničnog Beograda, čija je DF samo produžena ruka, i Evropske Unije koja očekuje od Crne Gore da nastavi evropski kurs za koji se odavno opredijelila.

U takvoj situaciji, premijer se vadi na investicije. Priča koju građani Crne Gore vole da “popiju” da im lakše padne pad životnog standarda, inflacija koju više ni kontrolisani Monstat ne može da zamaskira, i generalna nestabilnost uzrokovana dešavanjima u regionu.

Zato premijer priča o “investicijama”. Samo što građanima nije jasno o kojim precizno, jer u posljednje četiri godine nije bilo nijedne. I ne samo da ih nije bilo, već su i otjerali značajne svjetske brendove poput Amana.

Osim što nema investicija, sasvim je očigledno da nema ni plana.

Projekti poput drugog dijela podmorskog kabla prema Italiji nijesu u fokusu sadašnje vlasti i na njima se ništa ne radi. Realizacija već pripremljenog projekta transformacije brodogradilišta Bijela u remont luksuznih jahti takođe nije u fokusu ove Vlade, kao ni dalje faze razvoja Luke Bar, razvoj projekata velikih turističkih resorta na Bjelasici (Žarski, Smiljača, Jelovica i drugi). Projekti Štedim – Hajla i turistička valorizacija Durmitora su zaustavljeni i u fazi su nazadovanja. Sjever Crne Gore ne karakterišu novi projekti i nema novih ideja, realizacija postojećih projekata je zaustavljena, a predloga za nove staze, žičare i druge projekte ne postoje, što pojačava jaz između sjevera i juga. Predmet sistemske pažnje nisu ni veliki crnogorski turistički potencijali kao što su projekat Velika plaža, Ada Bojana, Buljarica i Jaz. Ako se nastavi s primjenom ovakvih parcijalnih rješenja, postoji velika opasnost od gubitka ogromnog potencijala za ove lokalitete.

Razvoj projekata Mala Luštica, Plavi Horizonti, Bigovo, Montepranco i dr. su takoreći zaustavljeni. Takođe, ne prepoznaju se aktivnosti na projektima započetim prije nekoliko godina, kao što su Lungo Mare u Budvi, modernizacija i izgradnja novih marina u Ulcinju, Baru i dr.  pripremljeni projekti u energetici koji uključuju projekte na biomasi, hidroelektrane Morača, Kruševo, Komarnica (u skladu sa najvišim ekološkim standardima). Primjetan je nedostatak posvećenosti industrijskoj proizvodnji, kao i nedobronamjerni odnos prema razvoju novih pogona u Kombinatu aluminijuma,  industrijskim i prerađivačkim pogonima u Baru i drugim opštinama. Takođe, pod znakom pitanja je i dalja realizacija sada otvorenih projekata koji su započeti prije 10 godina. Zastoji su evidentni i u realizaciji već pripremljenog projekta Jadransko – Jonski put, daljeg razvoja vazdušnog i pomorskog internog saobraćaja, ponovnog željezničko – turističkog povezivanja Virpazara i Bara preko Sutormana (stara uska pruga), povezivanje aerodroma i željezničke pruge, golf projekta na Luštici… Pitanje ekologije se tretira samo deklarativno i značajno su usporeni a nema novih projekata koji su vezani za otpadne vode i vodosnabdijevanje.

I dok investicija nema, ima obećanja. Kao ono o milijardu eura ulaganja iz Japana, iz oblasti infrastrukture, energetike, obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede i ribarstva  koje Spajić najavljivao u julu sad već daleke 2021. godine, ili 300 miliona eura iz Dubaija iste godine, ili pola milijarde eura ulaganja u Pljevlja sa 1000 novih radnih mjesta… Nema ni avio kompanije za NULA eura, od Ulcinja pa do na kraj Boke još čekaju brzu cestu sa četiri trake za koje je tvrdio da ima sve spremno i ’’finansiranje i projekat’’.  Stariji građani jedva sastavljaju kraj sa krajem iako im je obećao da će Crna Gora postati prva zemlja koja će se baviti dugovječnošću svog stanovništva kroz inovativne zakonske okvire.

“Pored biotehnologije, medicine i IT “blokčejna”, Crna Gora će na mnogim poljima pobijediti i biti pionir. Naša prelijepa zemlja će biti ona u koju se najbolji sinovi i ćerke vraćaju. Želimo da naši građani žive duže, ali i ispunjenije i srećnije, ovdje i nigdje drugo, i to je pravi cilj Evropa sad 2 programa“, izjavio je Spajić u maju prošle godine.

O prosječnoj neto zaradi 1.000 eura, minimalnoj 700, puno zaposlenosti, sedam sati radnog vremena i to za 12 mjeseci nakon što dođe na vlast, nema ni govora.

Jedino što su građani dobili u ovih par mjeseci Spajićeve Vlade su nova zaduženja od skoro milijardu eura. Za tekuću potrošnju, socijalu, plate. I dijelom vraćanje starih dugova. Na to je potrošio i onih ”prvih” 750 miliona, koje je uzeo tajno i organizovano.

Povećanjem socijale i plata, kao i broja zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji i preduzećima, Spajić je napravio trajnu štetu budžetu Crne Gore.

Pitanje za premijera ekonomistu je, da li bi u svojoj firmi dozvolio kontinurano zaduživanje, povećanje broja zaposlenih, povećanje zarada, a bez novog proizvoda? I laicima je odgovor jasan.

L.P.Đ.