NOVI SVJETSKI SUKOB: Rat tarifa pogodio i pingvine

Svijet je u novom obliku ratovanja, takozvanom tarifskom ratu, koji sve više puni naslovne strane medija, ali i izaziva zabrinutost kod većine građana, prije svega jer im pojmovi tarifa i poreza nijesu bliski.

Predsjednik SAD Donald Tramp prvo je 4. aprila uveo rigorozne nove tarife za više od 75 zemalja, pa odložio njihovu implementaciju na 90 dana. U tom periodu primjenjivaće se carine od „samo“ 10 odsto koje su ranije uvedene. Istovremeno, Tramp je podigao tarife za Kinu na 125 procenata, zatim na 145, dok danas svjetski mediji javljaju da je Bijela kuća saopštila da bi Kina mogla biti pogođena rekordnom carinskom stopom od čak 245 odsto!

Rat tarifama koje je pokrenuo američki predsjednik Donald Tramp tumači se različito od istoka do zapada zemaljske kugle. Ipak, najčešće su ocjene da će ovaj sukob izazvati dosad neviđene posljedice na ekonomiju, prije svega SAD-a, ali i svjetsku. I dok se teoretičari upinju da objasne neobjašnjivo, jer ova vrsta konfrotacije se dešava prvi put u svijetu u ovom obimu, realnost pokazuje da je Amerika već u problemima, jer cijene akcija padaju, a američka berza trpi gubitke. U međuvremenu, vrijednost dolara znatno je opala. Za samo nekoliko dana vrijednost eura porasla je u odnosu na dolar, a zajednička evropska valuta dostigla je najviši nivo u odnosu na dolar posljednje tri godine.

Mnogi u Americi kažu da Tramp vodi državu kao kompaniju, posebno jer su njegove više puta bankrotirale

Ono što građanima nije baš najjasnije je, ako su tarife toliko loše, zašto ih uopšte i imamo? U idealnom svijetu, protok robe, ljudi, kapitala, znanja bi trebalo da bude nesmetan. Ovaj ideal slobode tržišta je najliberalniji – zemlje bi se razvijale u skladu sa svojim potencijalima i kroz konkurentnost, uz minimalno miješanje države kroz zahvate koji omogućavaju funkcionisanje u smislu vladavine prava, bezbjednosti, zdravlja, obrazovanja… Zbog toga su državi potrebni porezi i druge dažbine, kako bi sve ovo omogućila svojim građanima.

Ekonomska teorija prepoznaje da su i tarife i porezi alati s velikim uticajem na efikasnost tržišta i raspodjelu dohotka. Dok porezi mogu biti neophodni i čak korisni u nekim slučajevima (npr. za finansiranje javnih dobara ili ispravljanje eksternalija), tarife se uglavnom smatraju štetnim za ukupno blagostanje jer ograničavaju slobodnu trgovinu i stvaraju više gubitaka nego koristi – osim u izuzetnim slučajevima. Da li se u američkoj administraciji vodilo računa o posljedicama pokazuje i spisak objavljen na nalogu Bijele kuće na mreži Iks, po kome je Amerika primijenila 10 odsto tarife na robu sa ostrva Herd i Mekdonald – australijske teritorije smeštene bliže Antarktiku, koje su potpuno nenaseljene. Britanski BBC izvještava da su ostrva jedna od najudaljenijih mijesta na zemlji i nemaju stalnih stanovnika, ali su dom velikog broja pingvina, foka i morskih ptica. Do njih se može doći samo dvonedjeljnom plovidbom brodom iz Perta na zapadnoj obali Australije. Ljudi su tamo kročili posljednji put prije skoro 10 godina, piše “Gardijan”.

„Nigdje na zemlji nije bezbjedno“, prokomentarisao je australijski premijer Entoni Albaneze.

I pingvini pogođeni carinama

Tarife od 10 odsto uvedene su i na robu iz Svalbarda i Jan Majena, dvije udaljene norveške teritorije u blizini Sjevernog pola, koje zajedno imaju oko 2.500 stanovnika.

Uticaj uvođenja tarifa na ekonomiju Sjedinjenih Američkih Država

Uvođenje tarifa, odnosno carina na uvoz robe, jedno je od ključnih sredstava trgovinske politike koje koriste države kako bi zaštitile domaće tržište. U slučaju Sjedinjenih Američkih Država, ova praksa se povremeno koristi kako bi se ostvarili različiti ekonomski, ali i politički ciljevi. Međutim, iako tarife mogu djelovati kao instrument zaštite domaće industrije, njihovi ukupni efekti na američku ekonomiju su višeslojni i često kontradiktorni.

Jedan od glavnih argumenata u korist uvođenja tarifa jeste zaštita domaće proizvodnje od strane konkurencije. Kada se na određene uvozne proizvode uvedu carine, ti proizvodi postaju skuplji na domaćem tržištu, što omogućava lokalnim proizvođačima da lakše konkurišu. U kratkom roku, ovo može dovesti do povećanja proizvodnje, očuvanja radnih mjesta u određenim sektorima i čak rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u pojedinim industrijama.

Takođe, tarife mogu povećati prihode države kroz naplatu carina i služiti kao sredstvo pritiska u međunarodnim pregovorima. Primjer za to je trgovinski rat sa Kinom administracije Donalda Trampa, kada se tarife koriste kao političko-ekonomski alat da se izvrši pritisak na kinesku ekonomsku politiku.

Ipak, dugoročne posljedice uvođenja tarifa često prevazilaze njihove kratkoročne koristi. Prvi i najdirektniji efekat je porast cijena. Kada se uvozna roba optereti carinama, trošak se često prenosi na krajnje potrošače. To znači da Amerikanci plaćaju više za svakodnevne proizvode – od elektronike i odjeće do automobila i prehrambenih artikala. Ovo povećanje cijena može doprineti inflaciji, što dodatno opterećuje domaćinstva, naročito one sa nižim prihodima. Osim toga, Tramp je u predizbornim obraćanjima obećavao da će zauzdati inflaciju što mnogi smatraju i glavnim razlogom što je pobijedio na izborima.

Koliko će svijet skupo platiti tarifni rat između SAD i Kine?

Drugi problem su kontra-mjere. Zemlje koje su pogođene američkim tarifama često odgovaraju sopstvenim tarifama na američke proizvode, što pogađa američke izvoznike. Na primjer, poljoprivredni sektor u SAD je bio jedan od najvećih gubitnika tokom trgovinskog sukoba sa Kinom, jer su kineske kontramjere pogodile izvoz soje, kukuruza i drugih poljoprivrednih proizvoda.

Treći izazov odnosi se na globalne lance snabdijevanja. Mnoge američke kompanije zavise od sirovina i komponenti koje uvoze iz inostranstva. Uvođenje tarifa na te komponente povećava proizvodne troškove, što smanjuje profitabilnost firmi, a u nekim slučajevima može dovesti i do otpuštanja radnika ili preseljenja proizvodnje u inostranstvo.

Na makroekonomskom nivou, tarife mogu dovesti do usporavanja ekonomskog rasta. Povećanje troškova proizvodnje i potrošnje smanjuje investicije i tražnju, dok trgovinski sukobi remete globalnu ekonomsku stabilnost. Dugoročno, ovakve politike mogu narušiti povjerenje investitora i izazvati volatilnost na finansijskim tržištima.

Izgleda atraktivno, ali posljedice su ozbiljne

Uvođenje tarifa može djelovati kao atraktivna strategija za zaštitu domaće privrede i ostvarenje političkih ciljeva, ali u praksi donosi i ozbiljne posljedice. Iako pojedine industrije mogu imati koristi, širi uticaj na američku ekonomiju uglavnom je negativan – rast cijena, smanjena konkurentnost, odgovor trgovinskih partnera i narušavanje globalnih odnosa. Zbog toga je važno da se ovakve mjere sprovode promišljeno, kao dio šire ekonomske strategije, a ne kao izolovane odluke. Mnogi u Americi kažu da Tramp vodi državu kao kompaniju, posebno jer su njegove više puta bankrotirale.

Ekonomska teorija takođe kaže da se tarife smatraju trgovinskom distorzijom jer remete slobodnu razmjenu dobara. Svaka zemlja bi trebalo da se specijalizuje u onome u čemu je relativno efikasna – a tarife to onemogućavaju. Rezultat je gubitak ekonomske efikasnosti – proizvodnja se preusmjerava sa jeftinijih stranih na skuplje domaće izvore.

Efekti tarifa se uglavnom odnose na povećanje cijena za potrošače, dobit za domaće proizvođače, ali je gubitak za potrošače veći od njihove koristi. Vlada zarađuje prihode, ali ni to ne nadoknađuje ukupne gubitke.

Dugoročno gledano, ekonomska teorija sugeriše da tarife stvaraju trgovinsku distorziju, smanjujući efikasnost tržišta i dovodeći do povećanja cijena za potrošače. Na kraju, svaka zemlja bi trebala težiti slobodnoj trgovini i komparativnim prednostima, jer to omogućava optimizaciju proizvodnje i koristi za sve strane. Ovaj tarifni rat, iako ima političke motive, pokazuje kako nepromišljene ekonomske mjere mogu imati dalekosežne negativne posljedice na globalnu ekonomiju.

L.P.Đ.