PAF, PAF I JOŠ JEDAN KREDIT: Ni prvog ašova ni brzog tendera

Predsjednik Vlade Milojko Spajić obećao je još prošle godine da će u narednih pet do sedam godina završiti 18 dionica autoputeva i brzih cesti kroz Crnu Goru, ukupno dugih 480 kilometara, čija je vrijednost procijenjena na osam milijardi eura, kao i da takav investicioni ciklus nije viđen u Evropi od 60-ih i 70-ih godina.

Isto tako nam je obećao „paf, paf“ brzi tender za auto put i prvi ašov u septembru 2024. godine. Iako se septembar 2025. uveliko bliži, od ašova i brzog tendera nema ništa. Ali ima novo zaduženje.

Crna Gora ulazi u novi kreditni aranžman. Vlada će ove sedmice potpisati ugovor sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) vrijedan 200 miliona eura, namijenjen izgradnji dionice autoputa Bar–Boljare od Mateševa do Andrijevice. Kredit će biti realizovan u dvije tranše od po 100 miliona, sa rokom otplate od 18 godina i grejs periodom od četiri godine.

I dok se javnosti ovaj potez predstavlja kao korak naprijed u evropskim integracijama i investiranju u infrastrukturu, u stvarnosti je riječ o još jednom u nizu zaduženja koja Crna Gora mora da uzme – jer nije na vrijeme planirala.

PAF, PAF i novi kredit!

U posljednjih pet godina, tri različite vlade su se redovno zaduživale, ali ne za razvoj, već za potrošnju. Država je uzimala kredite da bi servisirala tekuće budžetske obaveze, partijsko zapošljavanje, službena putovanja preglomazne vlade sa 30 resora, a kapitalni budžet – koji treba da pokrije projekte poput autoputa – ostajao je bez sredstava.

Podaci govore dovoljno: samo u jednoj fiskalnoj godini rashodi za potrošnju uvećani su za više nego što iznosi cijeli novi kredit kod EBRD-a. Umjesto da se novac iz stabilnijih godina čuvao za velike projekte, potrošen je na kratkoročne političke ciljeve, bez stvaranja bilo kakvih rezervi.

Zato je danas situacija apsurdna: država koja je po nominalnom BDP-u među najmanjima u Evropi mora da se zadužuje dodatnih 200 miliona eura da bi nastavila izgradnju jedne dionice autoputa. A javni dug već premašuje 4,2 milijarde eura.

Postavlja se logično pitanje: da li bismo danas morali da se zadužujemo za autoput da je bilo odgovornog upravljanja u prethodnim godinama?

Kineski model – jednostavan, ali stabilan

Podsjetimo, prva dionica auto-puta (Smokovac–Mateševo) finansirana je kineskim kreditom preko Exim banke. Ugovor je iznosio oko 944 miliona dolara, s fiksnom kamatom od 2 odsto i grejs periodom od šest godina. U odnosu na sadašnji aranžman s EBRD-om – koji nosi varijabilnu kamatu, kraći grejs period i komplikovane tenderske procedure – kineski model se činio kao stabilniji i manje rizičan, barem u finansijskom smislu.

Svaka naredna dionica autoputa će se finansirati iz kredita, dok ni prethodni nijesu otplaćeni

Iako se tadašnja vlada suočila s kritikama zbog manjka transparentnosti, činjenica je da je prva dionica auto-puta finansirana bez odlaganja, s poznatim uslovima, bez valutnih oscilacija koje sada pogađaju evropske kredite.

Evropski aranžman: Skupi standardi i neizvjesni troškovi

EBRD kredit, iako dolazi iz evropske institucije, nosi sa sobom složenost i neizvjesnost. Kamatna stopa je vezana za Euribor, koji je u porastu. Tenderski postupci oduzimaju vrijeme, a mogućnost rasta cijene radova zbog inflacije u građevinskom sektoru je velika. A kako kapitalni budžet nema sopstvene rezerve, svaki dodatni trošak biće ili novi kredit – ili nova rupa u budžetu.

Crna Gora je danas u situaciji da za svaku novu dionicu auto-puta mora posegnuti za novim kreditom, dok istovremeno još nije završila otplatu prethodnih. Kapitalni projekti ne bi smjeli zavisiti isključivo od kredita, već od dugoročne fiskalne politike, planiranja i stabilnosti.

A upravo to je ono što je izostalo: tri vlade u pet godina nijesu postavile jasan finansijski okvir, već su prioritet davale kratkoročnim potezima, povećanjima plata i populističkim mjerama – umjesto da ostave fiskalni prostor za velike projekte.

Danas je rezultat toga činjenica da država mora da ide u novo zaduženje, iako je prethodnih godina imala prilike da pametnije planira. Zato je pitanje koje ostaje:

Da je bilo odgovornosti – da li bi danas morali da uzimamo još jedan kredit?

Ekonomska politika Vlade – zaduživanje

KOLIKO KOŠTA RAST EURIBORA

EBRD kredit za dionicu Mateševo–Andrijevica od 200 miliona eura ima varijabilnu kamatu: Euribor + marža (oko 1%) Trenutno je šestomjesečni Euribor oko 3,8%, što znači da je efektivna kamata otprilike 4,8%.

Ali šta ako Euribor poraste?

Ako Euribor poraste na 4,5%, efektivna kamata na 5,5%, godišnja kamata će biti 11 miliona eura.

Ako Euribor poraste na 5,0%, efektivna kamata na 6,0%, godišnja kamata će biti 12 miliona eura.

Ako bi kamata ostala 6% tokom 18 godina, ukupno plaćena kamata bila bi oko 132 miliona eura.

Za poređenje:

Kineski kredit za prvu dionicu imao je fiksnu kamatu od 2%, što znači da bi se za isti iznos (200 miliona) tokom 18 godina platilo samo 72 miliona eura kamata.

Tako dolazimo do zaključka da varijabilna kamata kod evropskog kredita može Crnu Goru koštati do 60 miliona eura više samo zbog tržišnih kretanja – a to je dodatna cijena koju plaćamo za neznanje i populizam.

L.P.Đ.