Predaje li eloksirani Mujović Željezaru “poznatim” Rusima?

Piše: Neven Mitrović

Poslije skandala vezanog za Kalderu i ugovor koji je kompanija iz njegovog resora potpisala sa kompanijom koja je na crnoj list SAD, ministar energetike i rudarstva Saša Mujović sa novim ugovorom sebi sprema sigurnu smjenu i bez rekonstrukcije.

Ugovor sa Kalderom je poništen poslije pisanja našeg portala, a ne pritiska američke administracije na ionako slabu vladu Milojka Spajića. Šamar koji je Mujović pokušao da opere novom pričom o Željezari.

Epohalna glupost da će se tamo praviti eloksirana bravarija uz subvencije države, ne bi bila toliko štetna po državni budžet kao najnovija namjera Mujovića i ljudi iz Mandićeve Nove srpske demokratije (NSD) kojima se okružio u energetskom sektoru.

Priča o Željezari je priča o propasti bilo kakve suvisle državne ekonomije, sa više povoljno penzionisanih radnika nego što ih je ikad radilo tamo. A priča ide obično ovako… nađe se neki “kredibilni” investitor, on obeća stotine miliona eura i zapošljavanje 1000 Nikšićana. Radnici veseli, ministri srećni, investitori nalickani. Kreće se sa “investicijama”, ali odjednom tržišta nema. Nema prodaje, plate ne stižu, porezi se ne plaćaju. Radnici se zatvaraju u restoranu, penju na krov, politikanti vide svoju šansu da ućare po koji glas.

Onda se pojavi spas u vidu državnih garancija, par desetina miliona eura. Nalickani investitor čim te pare legnu na njegov račun isplati tri zaostale plate, pokupi par odijela koje je donio i ode u suton, jašući BMW 7.

Država plati jedno 30 miliona garancija iz džepova svih nas, a radnike pošalje u penziju od 600 eura poslije 22 godine radnog staža. Jer je beneficirani, iako niko nije osuđen da radi u Željezari, a većina ih je ionako radila u administraciji, pod ugodnom klimatizacijom i uz hladnu prepečenicu.

Tako država sebi natovari balast kroz penzionisanje ljudi od 46 godina, plati garancije i ostaje im fabrika koju niko neće.

Do novog ministra, a pogađate, ovaj put je to Saša Mujović.

Plan je da se Željazara da za tričavih 31.000 eura mjesečno firmi koja je toliko uspješna da je osnovana 17.6.2022,  ima jednog radnika, a možete misliti koji su joj poslovni rezultati. Bez ikakve imovine i garancija, namjestiće posao “poznatom Rusu” tako što će mu dati fabriku koju je država kupila za 20 miliona eura za svega 300.000 eura godišnje uz sve privilegije. O ozbiljnosti firme dovoljno govori i to što je pristala da se na njenom krovu instaliraju fotonaponske ćelije koje će koristiti EPCG. A znajući da je električna energija skoro 60 odsto troška svake Željezare, možete misliti kakav mastermind misli da će neko proizvoditi željezo od struje koju mu prodaje firma koja je proizvodi na krovu sopstvene fabrike?

Naravno, nije plan da se išta proizvodi u Željezari. Plan je da država opet da garancije, ministar poznaje investitora, pa kad ovaj odjaše u suton u Audi Q7 da se nađu negdje i popiju kafu/vino uz priču o prirodnim ljepotama Crne Gore.

A cijena? Platiće je građani Crne Gore, sa malim penzijama i nikakvim platama. Novih 400 željezaraca će blokirati Vladu, neko će biti izvučen za uši i ova tura će u penzuju sa 43 godine, taman na vrijeme da potpišu ugovor o djelu u EPCG Solaru da bi se imala još “jedna plata u kuću”. Pogađate i tu platu dajemo svi mi iz sopstvenih budžeta, dok firmu vodi čuvena Valerija Saveljić iz Plantaža, koja je tako uzela već stotine hiljada eura.

A Mujović? Do novog lažnog obećanja, do novog hvatanja u raskoraku – bavićemo se njegovim (ne)radom.