PRIČA O GARAŽI U KOLAŠINU: Sedam miliona odbačeno, dvanaest potrošeno

Tender za izgradnju garaže u Kolašinu formalno je okončan još 2020. godine, ali se stvarni problemi ovog projekta, umjesto u dokumentima, danas vide na terenu – kroz nezavršen objekat, probijene rokove i višemilionski rast cijene. Iako je izvođač radova, kontroverzna kompanija „BEMAX“ d.o.o. Podgorica, u posao uveden tek u avgustu 2022. godine, garaža ni danas nije završena, dok je vrijednost projekta u međuvremenu dodatno uvećana.

Postupak javne nabavke završen je nakon javnog otvaranja ponuda 3. marta 2020. godine, kada je Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda donijela odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Ipak, već tada je bilo jasno da je riječ o tenderu u kojem cijena neće biti presudni faktor, uprkos činjenici da je kriterijum „najniže ponuđene cijene“ nosio čak 80 bodova.

U postupku su zaprimljene ponude više kompanija, ali je značajan dio konkurencije eliminisan već u fazi ocjene formalne ispravnosti. Ponude firmi „Novi Volvox“ i „Permonte“ odbačene su kao tehnički neispravne, bez ulaska u fazu bodovanja, dok su u uži izbor ušle tri ponude: „BEMAX“, „Tošković – Civil engineer“ i „Inženjering“.

Nepregledne kolone i dalje problem za skijališta na Bjelasici jer BEMAX ni do kraja 2025. nije završio garažu, iako su već probili produžene rokove uz višemilionski rast troškova

Kompanija „BEMAX“ d.o.o. Podgorica izabrana je kao ekonomski najpovoljniji ponuđač sa cijenom od 9.979.000 eura bez PDV-a, odnosno 11.710.892,56 eura sa PDV-om. Ukupno je osvojila 90,52 boda, od čega maksimalnih 80 po osnovu cijene i dodatne bodove po kriterijumu kvaliteta. Komisija je zaključila da je ponuda blagovremena, potpuna i ispravna, te da je ponuđač dostavio tražene reference za izvođenje objekata visokogradnje minimalne vrijednosti 10 miliona eura, što mu je omogućilo bodovanje po kriterijumu kvaliteta i presudilo u konačnom poretku.

Drugoplasirana je bila ponuda „Tošković – Civil engineer“ d.o.o. Podgorica, koja je sa cijenom od 7.269.880,17 eura bez PDV-a, odnosno 8.796.555,00 eura sa PDV-om, bila ubjedljivo najniža. Po kriterijumu cijene osvojila je maksimalnih 80 bodova, ali je ostala bez ijednog boda za kvalitet, jer nije dostavila referencu za izvođenje objekta visokogradnje vrijednosti najmanje 10 miliona eura. Zbog toga je, uprkos višemilionskoj razlici u cijeni, ostala slabije rangirana u odnosu na BEMAX. Važno je naglasiti da ova ponuda nije bila odbijena kao neispravna, već je samo lošije rangirana zbog strukture bodovanja.

Ponuda u vrijednosti od oko sedam miliona eura je odbačena kao tehnički neispravna zbog pitanja licence geometra. Ta ponuda nije razmatrana u kontekstu ekonomičnosti za naručioca, već je isključena isključivo zbog ocjene da dostavljena licenca nije u potpunosti odgovarala zahtjevima tenderske dokumentacije. O tome da je komisija imala zakonski osnov da traži naknadno dostavljanje licence, Portal Aktuelno će posebno pisati.

Trećeplasirana ponuda kompanije „Inženjering“ d.o.o. Podgorica iznosila je 9.777.777,00 eura bez PDV-a, odnosno 11.569.695,56 eura sa PDV-om, uz ukupno 71,97 bodova. Iako je ponuda formalno bila ispravna, Komisija je zaključila da nije ostvarila povoljan odnos cijene i kvaliteta u poređenju sa konkurencijom, te nije bila konkurentna za prvo mjesto.

Garaža trebalo da bude završena u avgustu 2024. godine, zatim je rok produžen do kraja 2025. godine, ali projekat još uvijek nije realizovan

Ponuda „Novog Volvoxa“ odbačena je zbog navodne neuredne dokumentacije vezane za podizvođače i izjave o nepostojanju sukoba interesa, dok je ponuda „Permontea“ isključena zbog nedostavljanja dokaza o neosuđivanosti zakonskog zastupnika i neadekvatnih licenci za obavljanje geodetskih radova. Time je prije bodovanja eliminisan značajan dio konkurencije, pa se postupak faktički sveo na poređenje tri ponude, od kojih je samo jedna imala reference koje su omogućavale bodovanje po kriterijumu kvaliteta.

FAVORIZOVANJE JEDNOG PONUĐAČA?

U takvom okviru, kriterijum „ekonomski najpovoljnije ponude“ dobija isključivo formalno značenje. Najniža cijena, iako dominantno ponderisana, nije bila presudna, dok su tehnički i referentni uslovi postali ključni mehanizam selekcije.

Kada se ovakav ishod poveže sa činjenicom da je izvođač u posao uveden tek dvije godine nakon završetka tendera, da ugovoreni rok od 730 dana nije ispoštovan, da garaža još nije završena i da je cijena projekta u međuvremenu dodatno porasla za oko dva miliona eura, postaje jasno zašto ovaj slučaj prevazilazi lokalni značaj. Ne radi se više samo o jednoj garaži, već o primjeru sistema u kojem se javne nabavke formalno sprovode u skladu sa zakonom, ali proizvode ekonomski najskuplje ishode za građane.

U takvim okolnostima, slučaj garaže u Kolašinu ne može se posmatrati samo kao tehnički spor oko bodovanja ponuda ili formalne ispravnosti dokumentacije. On otvara niz pitanja koja prevazilaze nadležnosti komisije za javne nabavke i ulaze u domen institucionalne odgovornosti i mogućeg ispitivanja zakonitosti cjelokupnog postupka. Posebno imajući u vidu da je ponuda od oko sedam miliona eura eliminisana kao tehnički neispravna zbog pitanja licence geometra, dok je istovremeno prihvaćena ponuda višemilionski skuplja, a projekat kasnije realizovan uz dodatna kašnjenja i rast troškova.

Kontroverzna kompanija BEMAX diktira uslove tendera, ali ne poštuje dogovorene rokove i cijenu

U tom kontekstu, legitimno se postavlja pitanje da li su uslovi tenderske dokumentacije bili proporcionalni predmetu nabavke i utemeljeni u stvarnim potrebama projekta, ili su, kroz strogo definisane tehničke i referentne zahtjeve, doveli do sužavanja konkurencije i faktičkog favorizovanja određenog ponuđača. Takođe se nameće pitanje da li je odbacivanje najpovoljnijih ponuda, isključivo zbog formalnih nedostataka, u potpunosti u skladu sa načelima ekonomičnosti i zaštite javnog interesa propisanim Zakonom o javnim nabavkama.

EU PRAKSA

U uporednoj praksi Evropske unije, posebno u državama članicama koje se oslanjaju na Direktive 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnim nabavkama, insistira se na suštinskoj, a ne formalnoj zaštiti konkurencije i javnog interesa. Evropska komisija i Sud pravde EU u više presuda naglašavaju da se ponude ne smiju isključivati zbog manjih ili ispravljivih formalnih nedostataka ako takvo isključenje dovodi do neracionalnog trošenja javnih sredstava i ograničavanja konkurencije. Uobičajena je praksa da se ponuđačima ostavi mogućnost dopune ili pojašnjenja dokumentacije, naročito kada se radi o licencama, dokazima i administrativnim propustima koji ne utiču na samu sposobnost za izvršenje ugovora.

U tom kontekstu, eliminacija ponude od oko sedam miliona eura zbog pitanja licence geometra, bez ulaska u fazu ocjene ekonomske povoljnosti, odstupa od standarda koje promoviše EU praksa, gdje se prednost daje očuvanju konkurencije i izboru finansijski najpovoljnijeg rješenja za javni sektor. Posebno u velikim infrastrukturnim projektima, praksa država članica pokazuje da se tehnički zahtjevi tumače restriktivno samo onda kada je to nužno za zaštitu bezbjednosti i kvaliteta, a ne kao mehanizam za sužavanje kruga ponuđača.

Upravo zbog toga, slučaj garaže u Kolašinu dobija dodatnu dimenziju u kontekstu evropskih integracija Crne Gore, jer otvara pitanje usklađenosti domaće prakse javnih nabavki sa osnovnim principima EU – proporcionalnosti, transparentnosti i efikasnog korišćenja javnih sredstava. Odgovor na to pitanje ne tiče se samo jednog tendera, već i kredibiliteta sistema javnih nabavki u procesu pristupanja EU.

L.P.Đ.