SLUČAJ VELIKA PLAŽA (9): Najveći profit je tamo gdje je najveći rizik

Slučaj ulcinjske Velike plaže ne prestaje da zaokuplja pažnju javnosti. Portal Aktuelno je u više nastavaka počeo da razjašnjava sve nejasnoće oko ovog projekta, prijeko potrebnog Crnoj Gori, od koga su benefite mogli da imaju svi građani, a posebno Ulcinjani. Vlasnik kompanije “Eagle Hills” Mohamed Alabar kazao je u intervjuu za Newsmax Balkans televiziju da je nakon negodovanja lokalne zajednice u Crnoj Gori odustao od mogućeg projekta na ulcinjskoj Velikoj plaži.

Međutim, u ovom slučaju takođe je i dalje nužno razobličiti sve pokušaje mahinacija i potencijalne korupcije u koje jednog developera pokušavaju da uvuku pojedini moćnici iz Crne Gore, ali i susjedne Srbije gdje Mohamed Alabar ima značajna ulaganja.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, koja je zakupac plaža u Ulcinju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera „Burdž Kalifa“ u Dubaiju i „Beograda na vodi“ u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Mohamed Alabar

HOĆE-NEĆE SPORAZUM

Crna Gora od 2020. godine postaje sve manje interesantna invesiticiona destinacija, što pokazuju i svjetski indeksi konkurentnosti na kojima iz godine u godinu zauzimamo sve lošije pozicije. Te indekse ozbiljni investitori detaljno prate, pa siguno neće ulagati u državu kojoj zamjeraju česte promjene poreskih zakona, nedostatak planske dokumentacije, sumnjivo pravosuđe, korupciju, odsustvo vladavine prava…

Kao da je vlast u državi željela da potvrdi sve ove, najblaže rečeno, nedoumice ozbiljnih investitora, pa je čitav proces sa “investicijama” iz Emirata sprovela netransparentno, amaterski i, mnogi sumnjaju, sporno sa stanovišta kontrole i samih potencijalnih projekata koji bi se mogli razviti iz ovog sporazuma, ali i novca koji bi kroz te projekte mogao da uđe u Crnu Goru.

Sporazum sa Emiratima dva puta je bio pred poslanicima u Skupštini Crne Gore a građanima ni danas nije jasno šta je konrektno tim sporazumom predviđeno, da li će i gdje nešto da se radi, na bazi kojih pravila, zakona, planskih dokumenata, idejnih rješenja, tendera itd. Dva puta je najveće zakonodavno tijelo u državi odlučivalo o “poklanjanju” državne imovine, a da niko ne zna kome će i šta biti dato.

Portal Aktuelno je detaljno pisao o redu poteza koji bi trebalo da država preduzme kada su ovakve investicije u pitanju, od idejnog rješenja koje treba da radi renomirana svjetska kuća sa dokazanim uspješnim projektima, preko planske dokumentacije do međunarodnog tendera. Na tako trasiranom putu, uz jako pravosuđe koje je garant fer pleja, javile bi se renomirane svjetske kompanije. Sve javno, trasnparentno i u skladu sa zakonima. Umjesto toga, Sporazum sa Emiratima koji ne obavezuje ništa nikoga osim Crnu Goru da obezbijedi investitorima iz Emirata sve što oni žele.

Sporazum sa UAE već dva puta bio pred poslanicima

I dok je takav tretman prema developerima iz Emirata, a Portal Aktuelno je detaljno objasnio da je Alabar developer, a ne investitor, prema domaćim investitorima je situacija potpuno suprotna. Njima se ne poklanja zemlja, ne opraštaju komunalije, nema olakšica, naprotiv – kočnice na svakom koraku. To odlično znaju renomirani strani ulagači, kojima takva investiciona klima nije zanimljiva, naprotiv. To im uveliko “smrdi” na korupciju.

NEMA INVESTITORA U SVIJETU KOJI MOŽE DA ULOŽI 35 MILIJARDI

I dok se domaćim investitorima postavljaju barijere, za pojedine strane se pokazalo da im je premijer Milojko Spajić – portparol. To tvrdi lider URA Dritan Abazović kome građani inače ne vjeruju više nego Spajiću, ali je i Spajićevo ponašanje išlo na ruku Abazovićevoj izjavi, posebno nakon najave premijera da će Alabar u Crnu Goru uložiti 35 milijardi eura!

Prvo, nema u svijetu investitora koji može bilo gdje da uloži 35 milijardi eura. Drugo, čak i za mnogo veće zemlje od naše to su ogromna ulaganja, a ekonomisti bi se zapitali – zašto bi iko to radio kad toliku investiciju ne može nikad da vrati, ili narodski rečeno – da naplati. Investitori ili developeri poput Alabara nijesu zaradili novac tako što su prosipali desetine milijardi eura po nekim evropskim državama, već zato što su ulagali tamo gdje mogu da zarade. Profit ide samo za zaradom, kapital tamo gdje može da se umnoži. Ulaganja od 35 milijardi, kao što tvrdi Spajić, Alabar nema, a sve i da ima, kad bi mogao da ubire plodove tolike investicije? Za koliko godina bi moglo da mu se vrati uloženo ako se zna da ukupno Crna Gora godišnje od turizma ima milijardu i po. Ukupno, za godinu.

Milojko Spajić preuzeo investicioni model Aleksandra Vučića

Mnogo je izvjesniji scenario o kome je Portal Aktuelno detaljno pisao – Alabar kao developer ima dobre konekcije i može privući najbolju klijentelu da investiraju u projekat. Međutim, pored renomirane klijentele, u ovakvoj konstelaciji odnosa gdje međudržavnim Sporazumom nijesu predviđeni mehanizmi kontrole, vrlo je moguće da u projekat uđe i sumnjivi kapital pojedinaca, nastao švercom cigareta kompanije BEMAX koje pominje Vanja Ćalović Marković. Taj novac, a kako Portal Aktuelno saznaje, radi se o oko 50 miliona eura, sada može da uđe u projekte preko sporazuma sa Emiratima i da se “opere” kroz investicije u Crnoj Gori. Kada uđe u legalne tokove kroz kupovinu nekretnina, gotovo će biti nemoguće dokazati njegovo nelegalno porijeklo.

Uz sve ovo, vlast se hvali da neće prodati zemlju, niti rentirati, već će je dati, čitaj – pokloniti developeru za učešće od oko 30 odsto u budućoj kompaniji. Od toga država neće imati nikakve koristi, niti dividende od podjele profita. Neće imati ni mnogo uticaja u organima odlučivanja, kao što su blokirajući mehanizmi. Zbog toga mnogi u državi smatraju da se radi o klasičnoj korupciji na najvišem nivou, a da je uzor za to Beograd na vodi, inače u srpskim medijima, sinonim visoke korupcije, netransparentnog ulaganja kapitala sumnjivog porijekla pojedinih balkanskih tajkuna i političara. Iza projekta Beograd na vodi stoji, po sopstvenom priznanju, lično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a od kraja 2020. svoj kapital u taj projekat prenio je i zakupac hotela na Svetom Stefanu, Petros Statis.

(NASTAVIĆE SE)