ŠTA NAM JE 2022. OSTAVILA VLADA BEZ ZNANJA, SNAGE I VIZIJE: Godina bez propuštenih šansi jer – šansi nije ni bilo

Potpisivanjem ugovora o preuzimanju Željezare Nikšić od strane Elektroprivrede Crne Gore završena je 2022.  godina u oblasti ekonomije Crne Gore faktičkim gašenjem industrije čelika u državi. Iza saopštenja o velikom uspjehu, aplauza i “bratskih” poljubaca u obraz, potkrala se tužna istina- Željezara Nikšić, posljednji gigant jugoslovenskog doba, više ne postoji. Kažu, baviće se solarnom energijom. Fabrika će za sada zadržati pogone proizvodnje čelika iako je neizvjesno da li će i kada ta proizvodnja biti pokrenuta.

Ono što je izvjesno je da sada u Crnoj Gori ne postoje veliki industrijski pogoni – nakon što je prošle godine ugašena proizvodnja i u Kombinatu aluminijuma Podgorica.  Dešavanja sa nikšićkom željezarom simbolično predstavljaju 2022. godinu u ekonomiji kao godinu koju je pojelo politikantstvo bez propuštenih šansi jer – šansi nije ni bilo.

Ekonomija Crne Gore kao da je prespavala godinu na izmaku – nije bilo novih investicija, nema ni naznaka o nastavku druge dionice auto puta, postojeći investitori bježe iz države, a vizije daljeg razvoja nema ni u perspektivi. Godinu su obilježile kupovine akcija državnih preduzeća od strane države kao što je slučaj u EPCG, sumnjivih trgovina kao što je u Luci Bar gdje se država hvalila da uvećava kapital jer je “dobro da su preduzeća u većinskom državnom vlasništvu” iako je u ovim kompanijama država već imala kontrolni paket akcija. Sa druge strane, pripremljen je plan privatizacija za iduću godinu gdje aktuelna Vlada radi upravo suprotno od ovoga što propagira – planira da proda Institut „Simo Milošević“, Hotelsku grupu Budvanska rivijera, Castello Montenegro, Institut za crnu metalurgiju, Montepranzo Bokaprodukt, Turistički centar ”Durmitor”…

Nažalost, ovo je samo jedan od pokazatelja da populistička oročena Vlada u tehničkom mandatu nije imala ni snage ni znanja da se ozbiljno bavi ekonomijom jer je priroriteno bila fokusirana na politikanstvo i populizam, sopstvene fotelje i pozicije.

Sa ovakvom vladom i ukupnom političkom nestabilnošću u državi ekonomska kriza se samo produbljuvala i to značajno. Proces pregovora sa EU je na čekanju, a  time i ekonomske reforme, koje se ne mogu sprovoditi bez stabilne političke situacije. Rastući populizam je uzeo  svoj  danak,  stvarajući  prostor  za  ad  hoc  odluke   vladajuće  većine  koje   imaju višemilionske konsekvence po budžet. Jedino što je sigurno da je odlazeća Vlada obezbijedila za 2023. godinu je zaduženje od 600 miliona i loše uslove zaduživanja. Jer ove godine nije bilo interesovanja investitora za crnogorske hartije od vrijednosti ili da na drugi  način investiraju u Crnu Goru.

A i zašto bi investirali u našu državu kad i postojeći investitori idu iz nje?

Trenutni položaj investitora u Crnoj Gori je pogoršan aktuelnim političkim nestabilnostima i produženoj neizvjesnosti. Ukupan poslovni ambjent Crne Gore je nepredvidiv, a često ga karakterišu izmjene propisa koje ga čine nekonkurentnim. To uključuje i česte promjene poreskih   stopa,   česte  promjene  minimalne  zarade,  neformalnu zaposlenost, nelojalnu konkurenciju…  Iako  Crna   Gora  bilježi   neto   priliv  stranih   direktnih  investicija,  riječ je uglavnom o projektima koji su već započeti, posebno u turizmu. Međutim, očekivanja investitora kad je u pitanju dugi rok ne ohrabruju.

Crna Gora već duže vrijeme stagnira na međunarodnim listama konkurentnosti. Noviji podaci koje je objavila Heritidž  Fondacija o Indeksu ekonomskih sloboda iz februara 2022. godine ukazuju na značajan pad ekonomskih sloboda u zemlji  u  periodu  od druge  polovine 2020. zaključno sa drugom polovinom 2021. (sa 80. na 103. mjesto od 177 rangiranih zemalja). Razlozi su  pogoršanje indikatora:  javne potrošnje, fiskalnog  zdravlja, slobode trgovine, sloboda u biznisu, slobode tržista rada, sudske  efikasnosti i integriteta Vlade.  Tako su i indeksi konkurentnosti prepoznali da je aktuelna Vlada, ali i ona prije nje bez integriteta.

Bolje se sigurno ne očekuje ni od buduće na čelu sa Miodragom Lekićem ukoliko ikada bude oformljena. Razvijene zapadne demokratije  su, za diplomatiju neoubičajeno oštrim diskursom, upozorile da sa takvom vladom nema puta u EU. Upravo od tog puta zavisi i ekonomska perspektiva Crne Gore – od nastavka pregovora i ispunjavanja ekonomskih kriterijuma za članstvo. Postajanjem dijela jedinstvenog tržišta EU, Crna Gora bi dalje jačala svoju konkurentnost i približavala svoj BDP per capita evropskom prosjeku, doprinoseći tako boljem životu po mjeri čovjeka. U suprotnom vratićemo se na balkanske stranputice i zamke kao što je Otvoreni Balkan.

To konkretno znači da će se kasniti sa nužnim reformama i dalje slabiti institucionalni okvir i fiskalna pozicija zemlje, ugrožavajući autonomnost njene ekonomske politike. Još samo kad bi donosioci odluka više mislili o ekonomiji, ali je izgleda to previše očekivati od ”oslobodilaca” koji za nešto više od dvije godine imaju ”impresivan” bilans – dvije propale vlade i treću potencijalno najgoru, koja ”visi u vazduhu”. U takvoj situaciji imperativ je razmišljanje o goloj egzistenciji i izbjegavanju bankrota, a ekonomski prosperitet je samo pusti san.

L.P.Đ.