CKB: Vjerujemo jedni drugima (VII)

U moru serija koje se emituju na kablovskim televizijama u Crnoj Gori, jedna se ozbiljno bavi sportom. I to jednim od najboljih – košarkom. Svaka sličnost je slučajna, obavezno navode…

Nama su posebno interesantne “pametnice” – najave i odjave epizoda u kojima se, u stilu Duška Radovića, lamentira na popularne teme iz serije. I to radi izvjesni lik poznat kao Leteći Beograđanin. U jednoj od njih kaže: “Svaki kraj je novi početak. Možda iznova izgrade nešto kako treba, sad kad znaju gde su pogrešili i zašto se srušilo. Za početak, iz temelja treba izbaciti loš materijal. Treba ih postaviti tamo gde treba da stoje, gde je manje trusno, gde nema klizišta i zemljotresa”.

Sad se sigurno pitate kakve ovo veze ima sa aferom CKB? Velike! CKB banka je, pod rukovodstvom novog predsjednika Upravnog odbora, kako se sad zove glavni izvršni
direktor, Tamaša Kamarašija, izgleda krenula da uradi nešto po “nalogu” Letećeg Beograđanina. Fakat da je od izbijanja afere eliminisao iz banke gotovo pola aktera koji su svojim (ne)činjenjem doveli banku na najniže grane od postojanja. Ali druga polovina još udobno sjedi u svojim foteljama u staklenim kancelarijama na šestom spratu zgrade u Bulevaru revolucije broj 17.

Da još jednom objasnimo zašto, citiraćemo jedan popularni podkast koji se emituje na jednoj od televizija, a postove dijeli i na društvenim mrežama. “Oči Podgodice” uoči Prvomajskih praznika.

– Sve poslovnice CKB od jutros su okupirane dugim kolonama klijenata… Čeka se satima… Ovaj ciklus je započeo kad je CKB preuzela Podgoričku banku i zatvorila veliki broj filijala. Ovim je banka ostvarila racionalizaciju u poslovanju, ali je građane raspomamila ispred praznika… Human odnos prema klijentima bi trebalo da bude normalna stvar… Glavni grad Podgorica i Vlada Crne Gore trebalo bi da zaštite građane i da povedu dijalog s bankom kojoj ne fali mnogo da ima monopol, naročito u poslovanju s građanstvom… Za humano poslovanje, apeluju “Oči Podgorice”.

Situacija koju je opisao autor “Očiju Podgorice” je ona najvidljivija. Naime, u većini poslovnica radi manje zaposlenih nego što je mjesta u njima. I da ne bude zabune: ta mjesta su uglavnom predviđena, odnosno, poslovnice napravljene, dok su odvojeno postojale CKB i Podgorička banka!? Dakle, u procesu spajanja prve i četvrte banke u državi, drastično je smanjen broj zaposlenih u poslovnicama u odnosu na situaciju kad su samostalno radile!?

Drugo, krediti su najprofitabilniji bančin proizvod. Regularne banke reklamiraju brzinu odobravanja kredita. Država se “busa u prsa” reklamiranjem istih tih banaka kao “kreditnih pokretača privrede”.

Kreditnim referentima postavljaju se ciljevi i njihovi bonusi zavise od plasiranih sredstava. Neki naši izvori navode da čak ni bonusi više nijesu motiv tim ljudima da bi ubrzali pripremu kreditne dokumentacije. Prosto, kreditni refereni CKB banke rade više od godinu i po dana pod nevjerovatnim pritiskom – deset do dvanaest sati dnevno. Zato se na kredite čeka prilično. O onima za mala i srednja preduzeća – gotovo vječnost, više od mjesec dana…

Ovo su eklatantni primjeri kako je u procesu spajanja banaka napravljen loš posao. Ponovićemo, vidljivi primjeri. Šta se tek događa u “pozadinskim” službama?
Službi rizika, koja u procesu spajanja nije značajno redukovana (dobro ste pročitali – u većini službi je smanjen broj zaposlenih), sad treba duplo više vremena za odobravanje kredita nego dok su banke odvojeno radile.

Direkcija za bezbjednost, Pravna direkcija, Direkcija za ljudske resurse danonoćno rade na slučajevima identifikacije i sankcionisanja zloupotreba. Disciplinskih postupaka je nikad više…

Šta tek kazati za arhivu, koja je pod presijom SDT?

A sve je bilo drugačije zamišljeno. Naime, u proklamovanim ciljevima spajanja banaka, koje su redovno prezentirani zaposlenima, sa sadašnjeg aspekta, napisana je utopija. Slično političkim programima partija pred izbore – spiskovi lijepih želja.

Naime, CKB je nakon kupovine Podgoričke banke obećao: Povećanje ponude asortimana bankarskih usluga CKB banke, kroz objedinjenu mrežu filijala, sa većom pokivenošću tržišta Crne Gore; Bolje ponude i pristupačnosti koje omogućavaju povećanje broja klijenata; Objedinjeno upravljanje bankom i racionalizacije poslovanja; Optimizaciju troškova, kroz objedinjenu mrežu filijala, kroz objedinjene troškove marketinga, kroz objedinjavanje funkcija podrške prodajnim kapacitetima; Lakše sprovođenje razvoja proizvoda i usluga; Objedinjenje troškova razvoja informacionog sistema; Kvalitetnijeg i efikasnijeg obavljanje procesa rada, kontrole rada i unaprjeđenja korporativnog upravljanja; Sveobuhvatnog unaprjeđenja ukupnog poslovanja sa aspekta ekonomičnosti i profitabilnosti.

Praksa je pokazala da su ispunili samo ono što je poslodavcu, trenutno, išlo u prilog: racionalizaciju poslovanja (čitaj smanjenje broja zaposlenih), optimizacije troškova, kroz objedinjenu mrežu filijala (čitaj smanjenje zaposlenih i obaveza prema njima). Ono što im se vratilo kao bumerang, o čemu detaljno pišemo je nekvalitetniji i neefikasniji proces rada, loša kontrola rada i nazadovanje poslovanja, gubitak klijenata…

Da bi pokazali da je broj zaposlenih optimalan, ili čak veći (!?) od potrebnog za redovno odvijanje posla, uprkos svemu što smo dosad pisali, Upravni odbor CKB banke opet je angažovao istu revizorsku kuću (nećemo im praviti besplatnu reklamu, makar i negativna bila), da ih u to “ubijedi”. I rezultati elaborata sigurno nijesu izostali, smatraju naši izvori iz banke koji su već na izmaku snaga. Umjesto da se raduju ljetu i sezoni godišnjih odmora, oni pak muku muče, kako će raditi duple smjene dok neki od kolega, od redukovanog broja zaposlenih, bude koristio svoje maksimalno dvije sedmice odmora.

Toliko o validnosti rada revizora. Uz to, javljaju se i proceduralni problemi.

Naime, ranije smo već pisali da banka ima jasne procedure. O onima “sistem 4 oka” koji se zbog broja zaposlenih sve manje poštuje, do procedure koja predviđa dodjelu i oduzimanje rola – privilegija za rad u bančinom programu. Naši izvori iz banke navode da, poslije slučaja sa jednim od optuženih za pronevjeru, koji je imao privilegije koje (ni)je trebao da ima, pa to zloupotrijebio, proces dodjele “zamjenskih” rola tek će usporiti, ionako usporene procese u banci. Kažu, više nema povjeranja na relaciji zaposleni – rukovodioci – bezbjednost – revizija. Ne zaboravite da je slogan nove – spojene banke
“Vjerujemo jedni drugima”.

Leteći Beograđanin reče i sljedeće: “Dan je lep pa uvodimo teške teme. Porazi i gubici. Ljudi ih ne vole. Bole, nerviraju. Nešto gubimo i eto razloga za očaj, tugu, malodušnost. Od gubitaka se ipak nešto dobije.

I to je neprocjenjivo – iskustvo, znanje. Gubici nam kasnije pale senzore za koje nismo ni znali da postoje. Naučeni smo da gledamo gde treba. Intuicija – to je iskustvo čovjeka koji je imao više gubitaka i poraza.

Haiku za danas: Nauči da gubiš”.

Ako Tamaš Kamaraši pokaže da je naučio da gubi, onda za CKB banku ima nade. Poraz je prihvatanje vjerovanja da je broj zaposlenih koji je zatekao dovoljan za sjajno funkcionisanje banke od koje se mnogo očekuje. Poraz su afere koje su ga pogađale kao glinenog goluba. Poraz je vjerovanje (kako smo obaviješteni) nadležnima u ljudskim resursima da ne može vratiti na posao nikoga od onih s kojima je sporazumno raskinut radni odnos, što nije tačno. Poraz je novi elaborat revizora…

“Možda iznova izgrade nešto kako treba, sad kad znaju gde su pogrešili i zašto se srušilo”.
Možda je “izbacivanje iz temelja lošeg materijala” – zdrav početak za CKB banku!