Turizam sa dva topa, žičarom koja ne radi i filozofijom „najjeftinijeg“

Tužno je koliko je turizam u Crnoj Gori sveden na političku retoriku, vođen kadrom koji ili ne razumije elementarne zakonitosti ove industrije – ili ih, što je još opasnije, svjesno potiskuju. Umjesto znanja i sistema, nude se izjave. Umjesto infrastrukture, obećanja. Umjesto odgovornosti, spin.

Ministarka turizma Simonida Kordić saopštila je da su skijališta po prvi put dobila vještačko osnježavanje u Crnoj Gori, na Žabljaku. Izjava zvuči krupno, gotovo istorijski. Ali kao i obično, ključne informacije ostaju van rečenice. Nije rečeno da se očekuje da taj „sistem“ bude u funkciji tek krajem januara. Nije rečeno ni ono najvažnije – da se cijela priča svodi na dva topa. Dva.

To nije lapsus. To nije nepreciznost. To je svjesno prećutkivanje činjenica. Jer reći „osnježavanje“ bez objašnjenja obima i kapaciteta znači proizvesti iluziju sistema tamo gdje sistema nema. A dva topa nijesu ni početak ozbiljnog osnježavanja – oni su njegova karikatura.

Ministarka Simonida Kordić se hvali kako su obezbijedili dva topa za Žabljak, dok na „njenom“ Kopaoniku sistem vještačkog osnježavanja pokriva oko 97 odsto skijaških staza, uz stotine topova

Zbog toga se u Crnoj Gori mnogi pitaju da li ministarka radi za Vladu Crne Gore ili neke susjedne države, npr Srbije. Jer na Kopaoniku sistem vještačkog osnježavanja pokriva oko 97 odsto skijaških staza, uz stotine topova, žirafa, akumulacija i kompletnu tehničku infrastrukturu. Da li ministarka namjerno ponižava Žabljak sa dva topa kako bi Kopaonik izgledao još primamljivije?

I dok slušamo priče o „istorijskim iskoracima“, sa dva topa koja, usput, rade samo u najavi, realnost u državnom ski-centru je znatno prizemnija. U Kolašinu žičara K7 i dalje ne radi. Dakle, u jeku sezone, ključni segment infrastrukture stoji. Ali to, očigledno, ne remeti narativ o uspjehu. Jer u turizmu po ovom modelu, važno je šta se kaže – ne šta funkcioniše.

U isti obrazac uklapa se i javna komunikacija direktora Skijališta Crne Gore Bojana Medenice, koji se sa ponosom hvali „najjeftinijim ski-pasom“. Ta izjava je možda najprecizniji sažetak pogrešne turističke filozofije koju danas gledamo.

U jeku sezone, ključni segment infrastrukture, žičara K7, stoji

Ozbiljne ski-destinacije se, međutim, ne promovišu jeftinoćom. One se ne takmiče u tome ko je povoljniji, već ko je bolji. One govore o kilometrima uređenih staza, o njihovoj raznovrsnosti i dužini. Govore o pouzdanim sistemima vještačkog osnježavanja koji garantuju sezonu bez obzira na vremenske prilike. Govore o sigurnosti, standardima, servisima, obuci osoblja. Govore o ekskluzivnim doživljajima – od noćnog skijanja i vrhunskog après-ski sadržaja, do smještaja, gastronomije i kompletnog planinskog iskustva.

Drugim riječima, ozbiljni centri prodaju kvalitet, a ne popust.

Kada direktor državnog ski-centra kao ključnu prednost ističe cijenu, a ne sadržaj, to znači da se unaprijed odustaje od konkurencije na nivou kvaliteta. To je priznanje da se ne cilja tržište koje traži sigurnost, garanciju snijega i vrhunsko iskustvo, već ono koje traži najnižu cijenu. A to nije razvojna strategija – to je odustajanje od ambicije.

Kordić i direktor Skijališta Bojan Medenica uz kačamak govore o tome kako je lijepo voziti se korpama koje se, kako je rekla ministarka, “više koriste ljeti”

Crnoj Gori ne treba tzv. „sicilijanski turizam“ – improvizovan, sezonski, kratkoročan i baziran na snalaženju. Potreban joj je alpski model: sistem, disciplina, dugoročna ulaganja i jasna vizija. Turizam koji se gradi decenijama, a ne objašnjava izjavama.

Skijanje nije socijalni program. To je skupa, tehnički zahtjevna i bezbjednosno osjetljiva industrija. U takvoj industriji nema prostora za improvizaciju, a još manje za samohvalu na račun niske cijene.

Dva topa nijesu politika.

Žičara koja ne radi nije detalj.

Najjeftiniji ski-pas nije strategija.

To je slika turizma koji se vodi kao narativ, a ne kao sistem. I dok god je tako, svaka sezona će zavisiti od neba, a ne od države koja bi morala da zna bolje.

L.P.Đ.