U SRPSKOM SVETU MANDIĆA I DODIKA: Republika Srpska decenijama ne plaća struju Crnoj Gori

Da je „srpski svet“ za Milorada Dodika „fenomenalan“ pokazuje primjer Bilećkog jezera. Već više od 20 godina Crna Gora se pokušava dogovoriti sa Elektroprivredom RS-a o isplati novca za korištenje voda Bilećkog jezera. Naime, Elektroprivreda Republike Srpske samostalno upravlja trima hidroelektranama na Trebišnjici, dok četvrtom, HE Dubrovnik, upravlja zajedno sa Hrvatskom elektroprivredom. Međutim, dosadašnja nastojanja nadležnih crnogorskih institucija ostala su bezuspješna.

O kojim se količinama struje i novca radi, najbolje govore zvanični podaci. Prema orjentacionim podacima Studije Elektroprojekta Ljubljana 1973. godine, Crna Gora je izgubila pet milijardi KWh, a po podacima Energoprojekt-Hidroinženjeringa iz 2000. godine izgubljeno je tri milijarde KWH.

Procjenjuje se da je površina sliva Bilećkog jezera koja pripada Crnoj Gori oko 40 odsto. Zapremina akumulacije koja pripada Crnoj Gori je 24 odsto od ukupne Bilećke akumulacije. Ovaj podatak je rezultat Subsektorske Studije (2005 god.), koju su za potrebe Vlade Crne Gore uradili eksperti Vlade i Univerziteta Crne Gore, a gdje je kriterijum „veličine zapreminskog udjela ukupnog vodnog potencijala sa teritorije Crne Gore“ korektno primijenjen. Vodoprivredna osnova Crne Gore, daje podatak o veličini slivnog područja Crne Gore prema Trebišnjici od 541 km2, na kojem padne 936 hm3/god. vode, a sa kojeg u Hidrosistem Trebišnjice otiče 755 hm3/god. vode, tj. računa se sa dotokom sa crnogorske teritorije u iznosu od 24 m3/s.

Bilećko jezero je potopilo značajan dio teritorije Crne Gore, a takođe, Crnoj Gori pripada i značajan dio njegovog slivnog područja. Od početka eksploatacije sistema hidroelektrana na Trebišnjici Crna Gora nije imala učešća u raspodjeli električne energije. Do 1992. godine Bosna i Hercegovina (Republika Srpska) je plaćala Crnoj Gori  doprinos za potopljeno zemljište. Ovaj doprinos uplaćivan je Opštini Nikšić, ali više od 30 godina Republika Srpska nije uplatila ni centa. Sa druge strane, tu naknadu uredno isplaćuje Trebinju.

Crna Gora nesumnjivo polaže pravo na korišćenje voda Bilećkog jezera, po svim domaćim i međunarodnim propisima i zakonima koji uređuju ovu materiju.

Sistem hidroelektrana na Trebišnjici kao vrlo ozbiljan jugoslovenski projekat počeo je da se realizuje 1952. godine. Evidentno je i neosporno da Crna Gora ima značajan udio u hidroenergetskom potencijalu hidrosistema HS „Trebišnjica“, ali da ga nije koristila do sad. Krajnje je vrijeme da Crna Gora valorizuje ovaj svoj potencijal jer bi sa tim ostvarila evidentan energetski , vodoprivredni i opšti ekonomski razvoj, a sve u skladu sa legislativom EU, odnosno EU Okvirnom Direktivom o vodama i Konvencijom o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotokova i međunarodnih jezera (Helsinška Konvencija).

„Srpski svet“ u Republici Srpskoj mnogo ne opterećuju međunarodno pravo i ugovori. Kao što ih ne brine ni Deklaracija o zaštiti rijeke Tare koju je usvojila Skupština Crne Gore, zabranjujući gradnju HE na ovoj rijeci. Iako je stranka Andrije Mandića glasala za ovu deklaraciju, aktuleni predsjednik crnogorskog parlamenta za to mnogo ne haje, jer mu je važnije Dodikovo mišljenje nego sopstvena država. A Dodik bi da gradi Buk Bijelu, što je prije njega najavio direktor ERS Luka Petrović na interesovanje novinara sarajevskog Oslobođenja da li će i kako nadomjestiti električnu energiju Crnoj Gori.

”Imali smo kontakte sa Elektroprivredom Crne Gore, kao i sa Opštinom Nikšić. To je jedna kompleksna tema, koja zahtijeva da se o njoj razgovara. Međutim, naš prijedlog je da se okrenemo budućnosti, a ne prošlosti. Smatramo da su istekli svi rokovi za zabranu izgradnje nove hidroelektrane Buk Bijela. Mislimo da bi što prije trebalo izdati sve potrebne dozvole, naravno uz poštovanje svih standarda iz oblasti zaštite životne sredine. Izgradnja ove hidroelektrane bila bi dobra osnova za izgradnju budućih dobrosusjedskih odnosa između RS-a i Crne Gore, od koje bi i jedni i drugi imali mnogo koristi”, rekao je Petrović Oslobođenju.

Isto to su ponovili i Mandić i Dodik. Buk Bijela, protiv koje je Mandić bio prije dvadeset godina, sada predstavlja budućnost ”od koje će se u crnogorski  budžet slivati milioni eura”. Ako bude po principu Bilećkog jezera, budžet Crne Gore neće vidjeti ni centa. I kako Mandić planira partnerski odnos sa državom koja nam decenijama ne daje ni centa od proizvedene elekrične energije, na koju imamo pravo po svim domaćim i međunarodnim regulativama.

Zanimljivo će biti narednih dana pratiti reakciju NVO sektora na najavu izgradnje HE Buk Bijela, posebno MANS-a koji je 2004. godine vodio kampanju protiv izgradnje ove hidroelektrane. Ukoliko nova parlamentarna većina, a vjerovatno je da hoće jer su gotovo svi pod uticajem zvaničnog Beograda, poništi Deklaraciju, da li će MANS odgovarati za izgubljene milijarde eura koje su mogli da prihoduju crnogorski građani?

Očigledno je da je „srpski svet“ za Dodika „fantastičan“ sve dok može besplatno da „muze“ crnogorske potencijale. Od Mandića niko nije ni očekivao da će Dodiku da traži pravičnu naknadu ne samo za ono što će biti proizvedeno u budućnosti, već i za višedecenijsko ignorisanje zahtjeva Crne Gore. Mandićev vazalni odnos prema svemu što je srpsko, odavno je poznat. Ali Mandić nije sprska, nego naša sramota.

L.P.Đ.