Vlažni snovi kripto-šanera

Piše: Balša Knežević

Pijesak je sitan i vreo, drvena ležaljka sa naslonom presvučenim ahimsa svilom odiše udobnošću, zvuci talasa umiruju dok se boje zalazećeg sunca prelivaju u beskonačnim nijansama svijetlo purpurne, narandžaste pa sve do tamno plave koja diskretno nestaje na liniji horizonta…

U toj idili topi se granica između surove realnosti svakodnevnih iskušenja i Dionisijeovog svijeta laganog prepuštanja nekoj drugoj dimenziji životnih impulsa koja se u zemaljsku ravan spušta direktno iz carstva izvornog metahedonizma.

Oskudno odjevene dvije pravoslavne Koreanke i katolička Kineskinja čije obline provokativno reflektuju zrake zalazećeg sunca pretvarajući ih u otjelotvorenje erotike, tu su samo da bi život izgledao dobro. Nose novu turu magičnog nektara, njegovog omiljenog koktela simptomatičnog imena ”Sex on the beach” da bi u njemu probudile potmulu požudu i izmamile razuzdanog satira koji leži i čeka u lavirintu uzavrelog libida.

Koktel se gotovo magično spušta u njegovu desnu ruku, otpija gutljaj i zavodnički se smije dok se rezervoar strasti ispunjava u iščekivanju još jedne raskalašne večeri udovoljavanja dionizijskim kapricima.

Tri mlade djevojke se smiju, izgledaju perfektno u svojoj nepatvorenoj sekusalnosti, i dok na stočić spuštaju novu turu satirskog nektara, on im je kroz osmijeh obećava da će ako budu imale sreće moći da sa njim prožive sve čari koje su sadržane u imenu njegovog omiljenog koktela.

Jer on je premijer! Premijerčina! Mladi japi, suvereni vladar kripto špekulacija koji egzaltirano leti na prdežu sopstvenog uspjeha! Čini mu se da može da odleti do Mjeseca samo da bi pišao po sirotinji koja ne shvata uzvišeni koncept kripto-bitkoin-hazarderskog kulta čiji je on prvosvještenik.

Ta crnogorska sirotinja nikako da uvidi potencijal i viziju veličanstvene mlade mužjačine nastale iz braka kripto Afordite i hedž-fond Apolona.

Milojko je živio svoju viziju raja. Uzeo je čašu omiljenog koktela, krozu slamku od bambusa povukao respektabilan gutljaj, možda čak i dva, ustao i prodornim pogledom napaljenog vepra pogledao tri zanosne konkubine… Raspaljene u sumraku strasti, čekale su samo njega da im održi lekciju iz praktičnog čulnog hedonizma…

Taman kada je zakoračio da isporuči trostruku dozu svog libida, Milojka je nešto žestoko uznemirilo i odjednom se vizija blaženstva erotične ekstaze raspršila u beskonačno komadića, slično kao i njegov program Evropa sad 2, slično kao i sva priča o ekonomskoj renesansi Crne Gore pod njegovom Vladom.

Milojka je iz intenzivnog sanjarenja probudilo novinarsko pitanje o njemu potpuno odvratnoj i teško razumljivoj temi – kako se izmjenama Zakona dobija crnogorsko državljanstvo, pa je tu bilo još nešto oko dvojnog državljanstva sa Srbijom…

Bio je krajnje iziritiran, gotovo na granici bijesa što se neko usudio da ga pitanjem o njemu omraženim identitetskim temama, trgne iz dnevne doze erotskog lucidnog sanjarenja… Uostalom, što se njega tiče glupost kao što je državljanstvo? To nije njegov posao kao jednog modernog premijera, kripto-čarobnjaka i maga ekonomske emancipacije koju prema njegovim duboko ustanovljenim ubjeđenjima, malo ko u Crnoj Gori razumije.

 “Ali ne, dođu programirani novinari. Naravno, imam potpuno poštovanje, i treba da pitaju sva pitanja, ali njih samo interesuje nacionalizam i prošlost. Njih interesuje samo potkopavanje temelja ove naše priče, evropske i antikriminalne Crne Gore. Tu je muka. Nije njima problem zakon ili bilo šta drugo”, odbrusio je premijer Milojko onako dubinski, gotovo metafizički prožimajući u suštinu problema, bijesan što su ga novinari trgnuli iz dnevne doze erotskog sanjarenja.

Jer zašto bi se zamlaćivao tim identitetskim pitanjima i glupostima kao što je nacija, vjera, narod… Država i onako može da postoji i bez toga – zvaćemo je ”Evropija”, vjera će biti kripto-bitkoinovska, govorićemo jezikom novca, a nacionalna obilježja će nam određivati vještačka inteligencija dok nam novčanici budu pucali pod finansijskim teretom hiljadueurovske prosječne plate. Uostalom, zašto da u slučaju nacije, jezika i vjere u Crnoj Gori ne posluša nekog pametnijeg od sebe – Eskobara, Hila, Vučića, Mandića, eventualno Perića, Mićovića…

To je jedino što po njemu ima logike – jer uostalom kripto-Milojko zna da su vjera, nacija, država, grb, himna odavno prevaziđene kategorije, koje u poređenju sa dobrom pič*om i narastajućim bitkoin-bogatstvom predstavljaju relikt ”mračne prošlosti”.

Iz dubokog i nadasve lucidnog razmišljanja trglo ga je naredno pitanje, opet oko nekakve nacije, ali sada i nešto oko izbora… Milojko vidno iziritiran i zbunjen samo je, prilično nespretno i izgubljeno počeo da govori, a misli (boldovno) su mu parale rečenice koje je izgovarao:

”Spremamo se za izbore (ili ne), nadamo se da neće doći do izbora (valjda), nadamo se da saradnjom sa DPS-om, nadamo se da se ta saradnja neće otjelotvoriti (osim ako ja ne budem sarađivao sa njima). Ukoliko neko bude sarađivao sa DPS-om (volio bih da to budem ja) nikakav problem, ići ćemo (nećemo) na izbore”.

Nakon što je promumlao ovu rečeničku konstrukciju gotovo se panično udaljio, jer nakon leta u ekstazu erotskog sanjarenja, nepristojni novinari i dosadne teme su ga uzdrmale i vratile u surovu realnost konferencije za medije, pa je njegovo raspoloženje palo i razbilo se udarivši u beton sumnje i anksioznosti.

Dok je u pratnji obezbjeđenja bježao ka svojoj blindiranoj limuzini težina sumnje je počela da ga pritiska. Pomislio je da se konačno upecao u mrežu obmana i laži koju je ispleo svojim suludim, budalastim i neodmjerenim ponašanjem.

Pred očima su mu u tren proletjeli svi ”kiksevi” koje je napravio u svojoj kratkoj političkoj karijeri. Prisjetio se zaduživanja koja rastu kao kvasac visok milijarde eura, investicija kojih nema, države koja radi na političkom i partijskom zapošljavanju, pomislio je na prenatrpana državna preduzeća, nedostatak validnih državnih projekata… Shvatio je da mu se ”vizionarska” ekonomska politika zasniva na uzimanju kredita.

Najviše ga je brinuo onaj prvi, od 750 miliona eura, koji je došao tajnim i organizovanim zaduženjem, koje još ispituju nadležni istražni organi… Shvatio je da ga pitanje državljanstva uznemirava jer je i sam imao dvojno, i srBsku ličnu kartu pride.

Na površinu je isplivala trauma o dokumentima američkog suda koji pokazuju da je kao fizičko lice bio 16. na listi ulagača u Teraform Labs, u fazi kad je ta firma prikupljala kapital za razvoj i istraživanje projekta sa kriptovalutama… Shvatio je da pismo koje je njegov poslovni partner Do Kvon poslao crnogorskim institucijama sugeriše da je imao značajan uticaj na njega i da je bio uključen u različite finansijske operacije koje, u najmanju ruku, nijesu bile transparentne.

”Milojko, Milojko, što je ovo tebi trebalo!? Umjesto da si sad na plaži i odmaraš oči posmatranjem osoba (mladih ženskih) koje uviđaju i znaju da cijene tvoj puni potencijal”, pomišljao je premijer dok je panično ulazio u svoj blindirani službeni automobil.

I dok je tonuo u anksioznost zavaljen u kožno sjedište, obrisao je znoj sa čela, zavukao ruku u unutrašnji džep sakoa i izvukao malu izlizanu fotografiju. Na fotografiji su bili on i njegov prijatelj i svojevrsni političko-operativni guru Gabrijel Eskobar.

Gledao je zamišljeno u sliku par minuta da bi na kraju tiho, gotovo sebi u bradu promumlao:

Sad si me i ti ostavio… ali nema veze, jesen je dobro vrijeme za izbore, ostavke i prebacivanje odgovornosti na sledeću instant vladu. A Los Anđeles je uvijek topao, možda je došlo vrijeme da poslušam brata…