NJEGUŠKO KULTURNO LJETO: Da se staro ognjište održi i da nove grane daju nove ognjeve

Na Njegušima, po njeguški, na promociji knjiga „Zapisi sa Njeguša“ i „Zrnca iz prošlosti Njeguša“ autora Gojka Kustudića i Lazara Božovića.

U prazničnom danu, crnogorskoj nezavisnosti posvećenom na gumnu ispred ljetnikovca kralja Nikole, živa i pisana riječ koja na ovim prostorimna od vjekova nalazi iskru u kamenu , uz tradicionalne diple, čašicu rakije i njeguiški sir i pršut te prijateljski stisak ruku, zvanično je počelo ovogodišnje Njeguško kulturno ljeto.

Zvucima diplara Stevana Čavora i snažnom riječju dramskog umjetnika Slobodana Marunovića i njegove Potonje ure Njegoševe koje se tako prirodno naslone na krš i dušu crnogortsku, bila je praćena ova promocija.

O autorima i njihovom djelu koje, prije svega, potpisuje ljubav prema rodnim Njegušima i želja da se prošlost ne zaboravi, nadahnuto u poetskom vijencu govorio je novinar i publicista Dragan Mitov Đurović.

Knjiga ova je za svaku kuću Njegušku i crnogorsku, jedan veliki podsjetnik na ono što se zbivalo, ali i veliki opomenik da nikada više ne dozvolimo da svetinje ne budu naše, da nikada ne dozvoliko nikome i ni kojoj vlasti i ni u jedno vrijeme da se igra s našom istorijom kako se igrala i igra danas.

“Tu su fotografije ljudi koji se amaterski i profesionalno bave fotografijom uz pozdrav čovjeku koji je dao značajan doprinos fotografiji, humanisti i planinaru Petru Miloševiću“, kazao je Đurović, predstavljajuči knjige i izložbu koja je pratila njihovu promociju.

Iz svekolike naše gore preko prijestonice se stizalo do Njeguša, i dalje prema moru odilo trbuhom za kruhom i sa vapora skidanjem kape zaklinjalo rodnoj grudi sa pogledom na Lovćen, da će se ako uzmogne doma vrnuti.

U tankom brašnjeniku bila je kora ljeba i šaka zemlje, u duši velja nada da će kada se vrne sve svoje doma naći i da će za zdravlje u crkvici svoga bratstva svijeću zažditi i darove ostaviti.

Njeguši, nekada velika kuća sa dosta vrata i prozora, kuća koja je dočekivala i ispraćala, koja se i sada zori svojim precima i pamti svijetle stranice svoje istorije na koje zarad novih naraštaja treba podsjećati i za pokoljenja koja dolaze sačuvati.

To su na poseban način učinili Lazar Božović i Gojko Kustudić , hroničari i zaslužnici da se staro ognjište održi i da nove grane daju nove ognjeve.

U knjizi o svom zavičaju koja je zapravo monografija koja obuhvata više oblasti, od davne istorije, do novih dana ,autori su dali zapise o selima nekada košnicama, sad mahom zaboravljenim kućištima. O crkvama nekada zornim, sada dijelom obnovljenim ali i zapuštenim svetilištima koja i nadgrobnim zapisima još čuvaju sjećanje na naše korjene.

“O slavama domaćim i narodnim radovanjima koja su ponovio počela da žive i okupljaju čeljad. O svemu minulom u monografiji svjedioče i stare slike vješto odabrane i zapisi putopisaca i učenih ljudi”, riječi su Dragana Mitova Đurovića.

Gojku i Lazaru pisanje nije osnovno zanimanje ali jeste ljubav prema svom rodnm kršu . Oni su velikim naprom i znavenim radom biblioteci Njeguša i svima nama darivali ovu vrijednu knjigu.

Obraćajući se brojnoj publici, Gojko Kustudić je rekao da voli zvijezde zavičaja, svoje Majstore i svoje Njeguše, svoju Boku Kotorsku i cijelu Crnu Goru, pa ne može vjerovbati da ima i onih, koji kako je kazao, ne vole svoju domovinu.

“Svi oni koji su sa lovćenskih vrhova i crnogorskih planina prvi put ugledali crnogorsko more ispred i ispod sebe, imaju ljubav prema Crnoj Gori i prije svog rođenja”, rekao je Kustudić.

On je podsjetio na svoje korjene i na kuću u kojoj je rođen kralj Nikola a koju je od Kustudija kupio njegov otac vojvoda Mirko.

U knjizi su opisana 23 naselja i njihov današnji izgled i 16 njeguških crkava koje predstavljaju bogatstvo na nivou Crne Gore i regiona.

Lazar Božović, prelistavajući knjige podsjetio je i na poglavlje koje predstavljaju preko 30 starih fotografija od 1890. do 1934. godine kao i 30 slika novijeg datuma snimane iz neobičnijih perspektiva.

U drugom dijelu knjige su predstavljeni događaji bogatog Njeguškog kulturnog ljeta uz 178 aktivnosti u periodu od 2002 godine do danas.

Za ove knjige i način rada na njima, Božović je istako Dušana Otaševića, kome je posvećena knjiga „Zrnca iz prošlosti Njeguša“.

Tu su male crtice iz njeguškog života i njegovih ljudi.

Na kraju Božović je istakao i svoju ideju na koju ga je podstakla Vesna Vičević da se u budućnosti izgradi spomenik- pozornica posvećen hiljadugodišnjici države Crne Gore.

Pozornica u obliku velikog gumna bi imala dva sprata sa sedam gumna svih Petrovića a sa kontra strane bi bila polu gumna Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića.

Ova ideja popraćena je dugim aplauzom prisutnih koji su na ariji podlovćenskoj disali punim plućima i punim srcem rodoljublja.