Muzičari već mjesecima ne mogu da rade svoj posao, koncerti su zabranjeni i ne preostaje im ništa nego da se prilagode situaciji i krenu organizovati koncerte na novi način. Tako je i muzički megacar Rambo Amadeus, koristeći se najnovijom tehnologijom, pripremio ”Prvi live online Interplanetarni koncert”.
Koncert će se održati 10. aprila u “Rambo Amadeus streaming studio Club Hub-u”, odakle će pomoću streaminga publika pratiti nastup iz svojih domova. Povodom ovog nastupa, Rambo Amadeus je dao intervju za BUKA magazin i objasnio detalje vezane za ovaj događaj.
Kako si Rambo. Na koji način se nosiš sa svim ovim što nam je priredila pandemija?
Dobro sam, hvala, evo vraćam se u formu. Radim, smišljam nove poslove, novu muziku, nove pravce šou biznisa. Prilagođavam se baš kao naš praistorijski rođak sasvim novom lovištu i terenu.
Koliko je pandemija promijenila tvoj život?
Dosta. Sad ne putujem uopšte, živim mirnije, manje stihijski. Neuporedivo više radim autorski, to me čini zadovoljnijim. Naravno, nedostaje bina i publika, ali ima drugih stvari koje mi zaokupljaju pažnju, pa sam ok. Imam i posla, poručuju mi razne neke audio i video sadržaje, pa imam sreće da imam posla.
Za 10. april spremaš ”Prvi interplanetarni koncert”. O kakvom se projektu radi i da li ćeš na njemu prezentovati svoje najnovije pjesme s nadolazećeg albuma ili ćeš svirati i stare pjesme?
Tehologija je napokon omogućila da možeš da napraviš onlajn koncert, da te ljudi gledaju u živo, a da sjede kući. Kao tv, ali interaktivan i gledalac učestvuje na neki način. Može da komentariše, da komunicira chat-om koji izlazi javno svim gledaocima na ekran. I mi sa bine vidimo i pratimo taj chat, pa ja mogu da se referišem ako je nešto duhovito. Čak ovako i više mogu da sagledam kako publika reaguje i misli nego na klasičnom koncertu.
Meni djeluje da je to za ove korona prilike, gdje nije ni dozvoljeno ni pametno tiskati se u gomilu, zapravo i jedini mogući način da se svira pred publikom. A sviraću i staro i novo, miješati komade, od dva praviti jedan, improvizovati, igrati se s repertoarom, izvrtati pjesme naopako, baš sve kao što inače radim. Trudim se da stare pjesme sviramo savremeno, sa jasnim vremenskim odmakom. Ne volim da sviram svoje komade kao da su neki mermerni spomenici. Muzika je za mene živa materija, pa se sva ta gomila pjesama koju sam tokom ovih godina uradio zapravo u svakom novom izvodjenju mijenja i evoluira, baš kao i što se uostalom i moj ukus mijenja. Za one koju su baš vezani za originalne verzije mojih pjesama, tu je uvijek ”You Tube” sa starim snimcima, teško je za očekivati da ću ja ikada poštovati surove običaje estrade i upadati u tu grotesknu zamku imitirajući samog sebe iz mladosti.
Da li bi ti ikada palo na pamet da organizuješ jedan ovakav projekat da nas nije zadesilo ovo zlo zvano pandemija virusa Kovid-19?
Da, zapravo, padalo mi je. Ima puno klubova na svijetu, gdje ima ne više od stotinu do dvije stotine ljudi koji bi nas rado gledali, pa je nemoguće napraviti da se isplati dolazak šest ljudi na drugi kraj svijeta, a ja sam da idem da mlataram bez benda ne želim. Ne volim “ tezge”, volim dobru svirku. Tako da onlajn svirka u punom sastavu, uz kvalitetan audio-video prenos je nešto o čemu mislim odavno, a sad je spletom okolnosti postalo aktuelno. Sada sasvim uvjereno, inspirisano i zahuktano pravim svoj “Rambo Amadeus Streaming Studio Club Hub ”, prostor iz kog ću redovno audio-video “streamovati” svirke. Logično je očekivati da će klubovi, u odsustvu mogućnosti da kod njih dođemo fizički, na stejdž montirati platno i projektovati našu svirku, a da ćemo mi kod nas u “streaming club hub” ispred nas projektovati direktan prenos publike i tako faktički postići ”živu” atmosferu koncerta, gdje publika vidi i čuje nas, a mi čujemo i vidimo publiku.
Misliš li da su onlajn koncerti ono što nas očekuje u budućnosti?
Svakako da će se u dobroj mjeri vratiti i dosadašnji način koncentriranja, ali sigurno će se zapatiti i ovo novo. Baš kao što će mnogi ljudi nastaviti da rade onlajn, tako se mijenja i način na koji se proizvodi muzika ili sluša koncert.
Ako se nastavi sa svim ovim zabranama koncerata, može li se desiti da muzika kao grana kulture totalno zamre?
Od praistorije do danas, okolnosti, tehnologija, navike, prilike, sve se mijenja. Ali muzika je tu, sve vrijeme. Ona je neodvojivi dio čovjeka i postojaće sve dok čovjek bude imao čulo sluha. Muzika kao aktivnost postoji od postanka čovjeka, pa je nerealno očekivati da zamre. Može nestati ovaj ili onaj segment biznisa u muzici, kao što su nestali neki instrumenti, fonografi ili kasete, ali se stalno rađaju novi. Muzika je integrisana u čovjekovu svijest, ona je njegova potreba, pa može samo da mijenja oblik ili tehnologiju, nikako svoju suštinu.
Po tvom mišljenju, ima li kraja svemu ovome?
Sve što je nekad počelo, jednom se završi. Ali svakako, promijenićemo usput mnoge od naših navika. Čovječanstvo mora na svojoj koži da osjeti bahato ponašanje prema planeti. Gledajmo na koronu kao prvu ozbiljnu opomenu.
Bio si angažovan u tzv. eko-kampanjama, naoročito si se interesovao za problem uštede i proizvodnju energije. Da li misliš da je opšta nebriga čovječanstva o okolišu zapravo dovela i do ove pandemije?
Naravno. Klimatolozi su još prije dvadeset godina upozoravali da globalnim otopljavanjem dolazi prijetnja od novih sojeva virusa, bakterija i zaraznih bolesti.
Vakcinacija. Da ili ne?
Ja ću se vakcinisati. Moja porodica takođe, uradiću onako kako mi je moj doktor savjetovao. Ipak je moja struka muzika, a ne medicina, pa sve što se tiče zdravlja pitam moje prijatelje doktore, koji su eksperti u svojoj struci.
Ima li u svemu ovome barem zrno politike?
Politika je u svemu. Ona se miješa u sve, ulazi u sve pore društva, pa je isto tako ušla i u ovo. Ali to ne znači da korone nema, da je to neka politička izmišljotina. Ne. Korona je tu, a politika se miješa baš kao i u sve ostalo. Naprimjer, meni je pokojni otac bio na Golom otoku, pa je sasvim logično da ću nastojati da dobijem rusku vakcinu, da ne bude: ”Pokojni babo džaba robij’o!”
