KNJIŽEVNICA MILANKA ARANITOVIĆ RAKOĆEVIĆ: ” Čovjek bez adrese”

“Treba reći nesto jače, zapaliti srce dok može da gori, milovati vatru, smijati se zori!”

Književnica Milanka Aranitović-Rakočević u razgovoru za portal Luča, govorila je o svojim djelima, ljepoti pisanja i života.

Foto: MNE magazin

Rođena u Malim Krćama kod Pljevalja u velikoj seoskoj porodici koja je iznjedrila  jos četiri književna pera: Dobrila, Radmilu, Milicu i Radu. Školovala se u rodnom mjestu, Podgorici i Nikšicu, živjela i radila u Bosni i Hercegovini.

Nakon izbijanja rata, napušta Novi Travnik i dolazi u Podgoricu, biva smještena sa oko trista porodica u izbjeglički kamp gdje pokreće  i uređuje časopis za djecu i omladinu “Djetelina”, vodi novinarsku radionicu, kulturno – umjetničko društvo i biblioteku, pokreće mnoge humanitarne akcije pomoći djeci bez roditelja, piše izbjegličke priče za dnevne novine “Dan”…

Objavila je tri zbirke poezije: “Pjesme”, “April” i “Iskrale se ptice”, potom romane – “Vise od života”, “Kad zažmuriš niko te ne vidi”, “Pucaj, puče mi duša”, “Ne kradi mi sebe” i nedavno roman “Čovjek bez adrese”.

Njena poezija je ušla u zbornike pjesnika bivše Jugoslavije, kao i mnoge zbornike u zemlji i inostranstvu.

Želimo istaći da je naša sagovornica prva žena u Crnoj Gori koja je javno progovorila o nasilju i o toj temi napisala roman koji je na konkursu dokumentarnih ostvarenja  u Njemačkoj zauzeo drugo mjesto.

“Snaga za sva naša ostvarenja nalazi se u nama, u našoj svijesti, našem srcu a život je taj koji teče poput nezaustavljive rijeke koja ponekad juriša strahovitim bujicama, nosi sve pred sobom i stiže do mora u koje se uliva i nastavlja biti dio okeanije a ponekad postaje samo trag u sasusenom koritu ocekivanja”, uvela je riječima u našu današnju priču književnica Milanka Aranitović-Rakočević.

Kako kaže, živjeti život sa smislom i svrhom, vjerovati u sebe, imati povjerenja u život, plesati u ritmu Svemira na putu do mjesta gdje stanuje obilje i ljubav, dijeliti životnu energiju, živjeti mudro i u skladu sa životom je osnova ljudskog bivstvovanja.

“U mojim romanima ja živim u trajnoj vezi i ljubavi sa sobom i sa svima kojima je, kao i meni, život čudesan dar, kojima je “nemoguće” mišljenje a ne činjenica, bezgraničan potencijal, pratilja smjelosti i vjere u čovjeka i život. Mojim junacima je “ljubav bijeg i lijek”, potraga za identitetom, za dubinom bića”, naglašava Milanka Aranitović-Rakočević.

Književnica ističe da ona svoje knjige čita sa čitaocima, jer piše tako da ništa od sebe ne ostavlja sebi – sve što ima i nosi, daruje napisanom.

“Elem, stvarnost je dovoljno čudesna da osjetljiv čovjek lako pronađe povoda za pjesmu, za romansiranu priču. Pisac se služi riječima koje izlaze iz pera a riječi su kao strelice odapete lukom misli… Onaj ko ih odapne mora biti odgovoran za njih i ne dozvoliti im da se kao divlji konji razlete i svojim kopitama gaze sve na sta naiđu”, ističe Aranitović-Rakočević.

Biti čitan pisac, prema njenim riječima, nije ravan put, jer postoji milion krivina, svjetlosnih upozorenja, skretnica i tako u nedogled.

“Svakako je na tom putu lakše ukoliko se ima snažan motor koji se zove ljubav koja nosi i vodi kroz putovanje pisanja, kao uostalom i bilo kojeg stvaranja. Teme o kojima ja pišem u svojim romanima su teške i bolne, ali moje rečenice porađaju nove svjetove, ja uživam u stvaralačkom postupku i uvjerenju da je sreća u pisanju, nadmetanju i igri sa riječima koje se pretvaraju u gromoviti krik protiv svakog zla, nasilja, protiv rata i stradanja i onaj bol sa početka prerasta u terapiju i lijek a to moja čitalacka publika osjeća i već zna”, nagovještava književnica.

Dvije tabu teme su ogoljene u njenim romanima – tema porodičnog nasilja i stradanje žena u logorima rata, žena bez nacije i vjere i za Luču je istakla da je ponosna na svoja djela, za koje kritičari kažu da su njena mala ” Na Drini ćuprija”,

“Posljednji roman “Čovjek bez adrese” je duboko psihološki, potraga za potvrdom da ljudsko tijelo doživljava ono u šta um vjeruje, za potvrdom da smo svi piloti malih svemira, svjetlosna i energetska bića, da ništa spoljašnje ne može ispuniti unutrašnju prazninu, da je istina na izvoru i u dubinama.

Ono što čini, rekla bih biblijske  zapovijesti života su: zahvalnost, oprost, ljubav i vjera…U sienergiji ovih snaga život je čarolija, bajkovita oaza i saputnik svakog ljudskog bića”, zaključila je književnica Milanka Aranitović-Rakočević.