POLA VIJEKA OD SMRTI LEGENDE: Kontroverze o Morisonu još traju

Legendarni frontmen The Doorsa, Džejms Daglas Morrison, poznatiji kao Džim Morison, pronađen je mrtav u kupatilu svog stana, na današnji dan u Parizu, prije 50 godina

Od čega je umro ovaj rock i seks-simbol, srčanog udara ili predoziranja, i dalje nije potpuno jasno.

Postoji nekoliko teorija zavjere, no definitivno je umro prerano – s 27 godina. Rođen 8. decembra 1943. u Americi, Džim je odrastao opterećen krutim roditeljskim vaspitanjem.

Naime, admiral američke ratne mornarice Džordž Stiven Morison i Kler Klark Morison bili su uvjereni da se, kako bi ih ispravno odgojili, djecu treba ponižavati, a sve ne bi li bila krotka. Ne čudi stoga to što je Morison pri upisu na UCLA prekinuo sve veze s porodicom.

Džimov otac nikada nije želio da mu se sin bavi muzikom i bio je sklon kriticizmu u svakoj prilici koja mu se pružila. Tako je navodno jednom, kad im je porodični prijatelj donio prvi sinov album poslušao muziku, a onda odmah sjeo za pisaći stol kako bi sinu napisao da “smjesta zaboravi na pjevanje i napusti bend jer ono što je čuo ukazuje na potpuni nedostatak talenta”.

Nije to bio jedini poznati Džordžov ispad. Kad su ga pitali o nesreći u pustinji u Novom Meksiku iz 1947. koju je Jim često opisivao kao prekretnicu u životu i nakon koje je tvrdio da je duša mrtvog Indijanca ušla u njega te ga vodi kroz život, rekao je da se nesreće ne sjeća ni blizu onako kako ju je Morrison opisivao.

Indijanci koji su ležali naokolo nakon nesreće, prema Džordžu, bili su plod Džimove mašte. Jedino čega se, rekao je otac, Džim mogao sjećati bilo je uplakano dijete koje je na njega ostavilo snažan utisak. Čak je i Džimova sestra to potvrdila, navodeći da je Morison volio preuveličavati tu priču, no da se ona ne sjeća nikakve nesreće. No Džima uvjerenje u to da ga je nakon nesreće zaposjeo duh mrtvog Indijanca neće napustiti do smrti.

“To je bio prvi put da sam osjetio strah. Mislim da sam imao oko četiri godine. Dijete je poput cvijeta, njegova glava tek pluta na lahoru, čovječe. Sada, kada razmišljam o tome gledajući unazad, mislim da su duše ili duhovi tih mrtvih Indijanaca, možda jednog ili dvojice od njih, izbezumljeno jurile uokolo i uskočile u moju dušu. I još su uvijek unutra”, ispričao je svojevremeno Džim. To iskustvo opisuje u pjesmi “Peace Frog” s albuma ‘Morrison hotel’.

Cijelog je života Morison imao problema s autoritetoma. Prkosio je strogoj majci, a oca bi znao toliko izludjeti da bi na njega digao bejzbol palicu. Uprkos tome, u školi je skupljao samo petice, a kvocijent inteligencije bio mu je preko 140.

Na UCLA-u je studirao kinematografiju, a na časovima književnosti posebno su ga privlačili francuski egzistencijalizam i Žan Pol Sartr. Od ostalih, na njega su snažan utisak ostavili Fridrih Niče, Džek Kerouak, Onoré de Balzak, Šarl Bodler, Alen Ginzberg, Franc Kafka, Lujs Ferdinand Seline, Molijer, Žan Kokoto i Albert Kami.

No pored toga, Džim je navodno rado birao i nekonvencionalno štivo. Naime, čitao je i pisao referate o engleskim djelima o demonoglogiji iz 16. i 17. vijeka, zbog čega su njegovi profesori prvo mislili da izmišlja, a onda morali tražiti stručnjake za to razdoblje kako bi im potvrdili da djela uistinu postoje.

Zanimljivo je da Morison nije znao da svira niti jedan instrument, ali je pridonosio komponovanju tako što bi već u glavi imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, napisao je knjiga poezije, dokumentaraca, snimio je kratki filma i spot za pjesmu ‘The Unknown Soldier’.

Preminuo je 1971. godine. No čak i pola vijeka od njegove smrti obožavatelji žele vjerovati teorijama zavjere vezanim za njegovu smrt. Odnosno život. Mnogi su uvjereni da je pjevač, filozof i pjesnik itekako živ, te da je kao Njujorčanin pod imenom Vilijam Lojer u decembru prošle godine uredno proslavio 77. rođendan, piše 24.sata.hr.

Lik i djelo Džima Morisona 1991. godine ekranizovao je reditelj Oliver Stoune (74) u filmu ‘The Doors’. Morisona je u filmu glumio Val Kilmer (61). No Stoun nije snimo klasičan biografski film, već vješto ilustrovao mit ‘kralja guštera’ ispreplićući ga bojama i zvukovima šezdesetih te stihovima The Doorsa koji su ime dobili po knjizi ‘Vrata percepcije’ Aldousa Leonarda Hakslija.