Perast je jedan od najljepših gradova na Crnogorskom primorju. Nalazi se na 12 km od Kotora, u pravcu Risna, u podnožju brda Sveti Ilija.
Baš kao i čitava Boka Kotorska, tako i Perast karakteriše duga istorija, koja počinje još u doba neolita, 3500. godine prije Nove ere.
Ovaj stari grad naziv je dobio po ilirskom plemenu Pirusta.
Prema legendi, kraljica Teuta je željela da osigura ulaz u zaliv, pa je istočni dio od Risna naselila plemenom iz Albanije.
Kroz istoriju, mnogi narodi su pokušavali da osvoje Perast, počev od Vizantijskog carstva, mletačkih, francuskih, pa do austrijskih osvajača.
Svako od njih pojedinačno ostavio je za sobom trag na ovom mjestu, a uticaj različitih kultura možete da primijetite na svakom ćošku ovog primorskog gradića.
U Perastu je 1336. godine izgrađeno brodogradilište koje je radilo do 1813. godine, a svoj najveći procvat doživio je u 17. i 18. vijeku kada su lađe ovog grada plovile svjetskim morima.
Kuće od kamena
Ono što Perast čini unikatnim i izdvaja ga od ostalih gradova jeste arhitektura.
Današnji izgled dobio je u 17. i 18. vijeku sa najljepšim primjerima baroknog stila na čitavom Jadranu.
Zapravo, Perast ima samo jednu dugačku ulicu koja se pruža uz more. Od nje u visinu polaze stepeništa koja vode u više djelove do razbacanih kućica.
Iako je ovo mali primosrki grad, u njemu su svoje mjesto našle čak 18 crkava i 19 palata.
Simbol grada, svakako, je crkva Svetog Nikole sa svojim impresivnim zvonikom visokim 55 metara koji se ponosno izdiže iznad građevina.
Međutim, zbog nedostatka novca nikada nije završena.
Od palata najimpozantnija je palata Bujović koja je divan primjer renesansno-barokne arhitekture.
Prema predanjum vlasnik Vicko Bujović je bio veoma ponosan na nju. Kada je graditelj izjavio da može da sagradi ljepšu, Bujović ga je u napadu besa bacio u more sa krova palate.
Danas, u ovoj palati nalazi se Muzej grada Perasta koji obiluje svjedočanstvima iz burne istorije grada.
Gospa od Škrpjela
Kao što je ostrvo Sveti Nikola nezaobilazni dio Budve, tako se sa obale grada pruža nevjerovatni pogled na Gospu od Škrpjela.
Čuveno vještačko ostrvo nastalo je nabacivanjem kamenja i potapanjem brodova na podvodnu stijenu. Na njemu se nalazi i istoimena crkva, koja je podignuta baš na tom mjestu gde se mornarima ukazao lik Bogorodice 22. jula 1452. Na ovaj dan svake godine mještani plove barkama do ostrva noseći novo kamenje. Tradicionalni ritual ima i praktičnu stranu, jer na taj način se nadoknađuje kamenje koje je odnijelo more.
Crkvu je oslikao barokni slikar Tripo Kokolja, a krasi je i 2000 srebrnih pločica. Njih su darovali pomorci u znak zahvalnosti sto ih je Bog čuvao tokom plovidba. Takođe, ovde se nalazi i najpoznatiji i najvredniji goblen. Vezla ga je Jacinta Kunic čekajući punih 25 godina, svog dragog da se vrati sa broda. Svojevrsni simbol ljubavi ukrasila je sopstvenom kosom. Može se vidjeti kako je kosa u goblenu postepeno postajala sve svjetlija dok skroz nije posjedjela. I još se priča da je nakon toga oslijepila.
