NAKON ZLOUPOTREBE POLICIJE I TUŽILAŠTVA, OTIŠLA KORAK DALJE: Dopisnica ”medijske mafije” se uključila u reketiranje Portala Aktuelno preko sudova

”Medijski gang” poznat kao koncern Vijesti opsjednut je Portalom Aktuelno i već godinama nas zasipaju neosnovanim tužbama čiji je jedini cilj naše gašenje, jer smo ih potpuno raskrinkali i srušili reketaški monopol na medijskom tržištu koji su do prije neku godinu imali.

Portal Aktuelno već godinama je na meti opasne grupacije poznate kao ”medijska mafija” koja decenijama svoje subverzivno djelovanje sprovodi maskirajući se u medijski koncern Daily press, odnosno Vijesti.

”Medijska mafija” je svjesna da Portal Aktuelno jedini u državi ima hrabrost da u kontinuitetu iznosi istinu o ovoj malignoj kliki, pa nas napadaju njihovim najjačim oružjem – zloupotrebom policije, tužilaštva i pravosudnih organa kroz podnošenje nebuloznih i krajnje apsurdnih tužbi.

U hajku na našu medijsku kuću uključila se i čuvena dopisnica ”medijske mafije” iz Kolašina Dragana Šćepanović, koja je prošlog mjeseca podnijela tužbu Osnovnom sudu u Podgorici za ”naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti nastale navodnim nanošenjem duševnih bolova”. Šćepanović je u tužbi kao ’’dokaz’’ dostavila 10 tekstova objavljenih na Portalu „Aktuelno“, kojim joj je po njenoj tvrdnji, tuženi navodno nanio duševni bol i patnju.

Žele da uklone tragove laži i rektiranja

Jedina istina u ovom slučaju je da su svi tekstovi zbog kojih Šćepanovićka tuži, ustvari odgovori na njene gole laži iza kojih se kriju reketaški napori njenih duboko kompromitovanih nalogodavaca. Da čitava stvar bude dovedena do potpunog apsurda, bahata Šćepanović traži da se tekstovi uklone, po svemu sudeći da bi se izbrisalo svjedočanstvo o lažima, manipulacijama i reketaškim poduhvatima nje i njenih nalogodavaca koje je Portal Aktuelno u pomenutim tekstovima raskrinkao.

Tužba Šćepanović je sasvim očekivana, jer ova osoba čija je percepcija stvarnosti očigledno izokrenuta, prijavljivala je Portal Aktuelno policiji i primoravala tužilaštvo u Kolašinu da postupa po njenim lažnim prijavama za ’’ugroženost’’. Ta ’’ugroženost’’ je očigledno postojala samo u njenoj glavi, a za nju je, iz samo njoj poznatih razloga, optuživala našu medijsku kuću.

Nakon nezapamćene hajke koja se protiv naše medijske kuće vodi od strane srpskog tabloidnog koncerna Vijesti, urednik Portala Aktuelno Balša Knežević, dva puta je krajem prošle godine saslušan u policiji po lažnoj prijavi Šćepanovićke.

Zvanični povod da Osnovno tužilaštvo u Kolašinu, očigledno isprepadano i pritisnuto od kriminalno-medijske hobotnice tabloidnog koncerna Vijesti, naloži da u svojstvu građanina Knežević bude saslušan u CB Podgorica, su navodna ugroženost i ”prijetnje” koje su nakon našeg pisanja, navodno upućene ”dopisnici” ovog režimskog tabloida iz Kolašina.

Odavno smo dokazali da je Šćepanovićka samo najnovije ”oruđe” kojim se nalogodavci ove grupacije na čelu sa Miodragom Miškom Perovićem i Željkom Ivanovićem koriste u obračunu sa našom medijskom kućom. Stoga je njena tužba samo logični naredni korak u progonu Portala Aktuelno.

Međutim, svaka tužba ove opskurne reketaške grupacije još više jača našu želju da se do kraja sudski borimo protiv njihovog progona, a od borbe nikad nećemo odustati.

U tome kontekstu naš advokatski tim je sudu u Podgorici poslao odgovor na tužbu u kojem obesmišljava sve navode koje je Šćapanović umislia, ili je bila instriurana da izmisli da bi dala doprinost progonu naše medijske kuće.

Odgovor na tužbu Šćepanović našeg advokatskog tima ovom prilikom prenosimo u cjelosti:

Tuženi je dana 22.04.2024.g. primio tužbu sa propratnim pismenom od suda i shodno odredbama čl.279 st1, čl. 280 i člana 283 ZPP-a, preko svog punomoćnika  dostavlja sudu blagovremen i dozvoljen odgovor. Tuženi spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga koji slijede.

U posljednjih par godina, javnost je svjedočila žestokom sukobu između moćnog medijskog koncerna „Vijesti“, poslodavca tužilje, politički angažovanog za potrebe određenih političkih struja i nezavisnog portala „Aktuelno“ u vlasništvu tuženog, koji hrabro iznosi činjenice o njihovim aktivnostima. U središtu ovog sukoba, ničim izazvana, našla se tužilja, kao novinarka koja radi za medijski koncern „Vijesti“, koristeći svoj položaj novinara za naručene tekstove i promociju njegove političke agende. Neetično ponašanje ove novinarke postalo je predmet kritike na nezavisnom portalu „Aktuelno“, koji je istraživao i iznosio činjenice o političkom angažmanu pomenutog medija. Kao odgovor na ove istinite, ali oštre članke, tužilja je odlučila podnijeti tužbu sudu, zahtijevajući naknadu nematerijalne štete zbog navodne povrede prava ličnosti. Članci su temeljeni na činjenicama i istraživanju, te su dio slobodnog novinarstva koje se suočava s moćnim interesima. Ključno pitanje u ovom postupku i sukobu je da li se koristi sudski proces kako bi se zastrašio i ućutkao nezavisni portal, čije pisanje očigledno ne odgovara interesima pojedinih političkih i interesnih frakcija. S obzirom na to da je tužilja javna ličnost, kritike na njen račun, iako oštre, dio su javne rasprave.

Tužilja podnosi tužbu radi naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti nastale navodnim nanošenjem duševnih bolova od strane tuženog. U tom pravcu uz tužbu kao dokaz dostavlja 10 tekstova objavljenih na portalu „Aktuelno“, kojim joj je po njenoj tvrdnji, tuženi navodno nanio duševni bol i patnju. Tužbeni referat bavi se izvlačenjem djelova iz objavljenih tekstova, uz nejasno određenje da li se u konkretnom radi o netačnim informacijama ili pak o vrednosnim sudovima. Tuženi je u svih 10 tekstova, koje kao dokaz predlaže tužilja, jasno objasnio razloge pisanja tekstova i interes javnosti da zna. Svaki od navedenih tekstova demantuje pisanja i selektivni pristup tužilje novinarskom poslu i odgovor je na njene tekstove objavljene u ND „Vijesti“

Članom 48 Zakona o medijima propisano je da:

„Svako na koga se odnosi informacija koja može da povrijedi njegovo pravo ili interes, ima pravo da od glavnog urednika zahtijeva da objavi odgovor kojim se pobijaju, dopunjuju ili ispravljaju neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, bez naknade.

Svako može protiv glavnog urednika​​ podnijeti tužbu za objavljivanje odgovora ako glavni urednik ne objavi odgovor, a za to ne postoji neki od razloga iz člana 52 ovog zakona ili ako odgovor objavi na nepropisan način.

Objavljivanje odgovora ne sprječava ovlašćeno lice da zahtijeva i ispravku informacije.“

Tužilja nikada nije podnijela zahtjev za objavu odgovora, niti zahtjev za objavu ispravke, niti tužbu za ispravku, što jasno navodi da u konkretnom tužilji cilj nije bio da se objavi odgovor, i ukaže na moguću netačnost ili neistinitost informacije, kako bi pobila ili ispravila navode odnosno informacije u tekstovima. Upućujemo i na to da je ESLJP u više navrata u svojim presudama jasno naveo da zahtjev za objavljivanje odgovora ili ispravke predstavlja obavezan korak prije podnošenja tužbe za naknadu štete. (primjer: Melnychuk protiv Ukrajine, 05.07.2005. godine, br predstavke: 28743/03). Sama ova okolnost, odnosno nesporna činjenica, upućuje da neistinitih informacija nije ni bilo, a tužilja kao novinarka po prirodi stvari zasigurno je upoznata sa navedenim odredbama Zakona o medijima, što neposredno i potvrđuje navodima u samoj tužbi.

Tužilja, nesporno javna ličnost, u tužbi dalje navodi da se radi o neargumentovanim tvrdnjama, uvredljivim, sa očiglednom namjerom da se ista diskredituje, kako lično, tako i profesionalno i da se stvori negativan utisak o njoj u javnosti prikazavši je kao nemoralnu, nečasnu, nesposobnu osobu za obavljanje svog posla, te osobu koja zloupotrebljava svoju profesiju, targetira kao neprijatelj grada i njegovog razvoja. Stiče se utisak da se tužba svodi u krajnjem i jedino na to da tužilja traži naknadu nematerijalne štete zbog navoda „labilna osoba“, jer dokaza u pravcu neistinitih informacija nema. Taj stav predstavlja vrednosni sud, a ne medicinsku dijagnozu. Ovaj izraz nije korišćen kao stručni termin ili medicinska ocjena, već kao subjektivni komentar, odnosno kritika koja je povezana sa njenim ponašanjem u javnoj ulozi. Znači, radi se  subjektivnoj percepciji koja se odnosi na javno ponašanje tužilje kao novinarke, a ne o medicinskom stanju. Portal „Aktuelno“ se nikada ranije, prije ovog jasno je političkog, a ne novinarskog  angažovanja tužilje, nije bavio tužiljom na bilo koji način, niti ovaj portal i tuženog tužilja lično zanima, već su tekstovi plod profesionalnog i političkog djelovanja tužilje. Podnošenje ovakve tužbe predstavlja zloupotrebu suda sa ciljem sprječavanja izvještavanja i zastrašivanja i samog tuženog i drugih medija, kako se ne bi osmjelili upustili u javnu raspravu sa poslodavcem tužilje. Cilj tužbe je jasan – gušenje slobode izražavanja – prava garantovanog  članom  10 st 1  Evropske konvencije, kojim je definisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja, slobodu sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. To isto se navodi i u  Ustavu CG. Takođe, Zakon o medijima u članu 3 navodi:

„Mediji slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima poštujući Ustav, zakon i Kodeks novinara Crne Gore i druge opšte akte kojima je propisana zaštita profesionalnih standarda.

U presudi Evropskog suda za ljudska prava Handyside (predstavka br 5493/72), sud naglašava slobodu izražavanja u demokratskom društvu riječima ’’sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja takvog društva, jedan od osnovnih uslova njegovog napretka i razvoja svakog čovjeka. Prema st.2 čl.10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ona je primjenjiva ne samo na ’’informacije’’ ili ’’ideje’’ koje su primljene s odobravanjem ili se smatraju neuvredljivim ili nevažnim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili neki dio stanovištva. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih nema demokratskog društva’’.

Takođe, ističemo da naslov tekstova, koje tužilja apostrofira u tužbi, pa bio on i provokativan, predstavlja subjektivni doživljaj onoga ko iznosi takav stav u skladu sa pravom na slobodu iznošenja mišljenja i kao vrednosni sud, ne predstavlja činjeničnu tvrdnju, pa je kao takav dozvoljen i nije podoban za dokazivanje. Svakako, tužilja nije pomenuta niti jednim od njih.

Mediji imaju pravo izražavati svoje stavove i komenare o radu javnih ličnosti pa shodno tome i radu novinara, posebno u kontekstu javnih pitanja kao što su investicije u gradu. Izjava portala o dopisnici iz Kolašina koja “atakuje na investicije bez argumenata i uz pomoć nasumičnih sagovornika čija je relevantnost više nego upitna” predstavlja novinarski komentar koji se odnosi na njen profesionalni angažman. Ovakvi komentari su dio novinarske slobode izražavanja i u kontekstu su javne rasprave o važnim temama u društvu. Mediji imaju pravo analizirati javne aktere i njihov rad – u konktetnom i tužilju kao novinara, te izražavati stavove o njihovom pristupu temama od javnog interesa. Takvi stavovi ne predstavljaju povredu prava javne ličnosti – ovdje tužilje, već su dio demokratske rasprave i otvorenosti u medijima. Sloboda medija uključuje pravo medija da kritički razmatraju javne aktere i njihove postupke te da izraze svoje mišljenje o njihovom angažmanu na određenim temema. Kako je tužilja novinarka, i javna ličnost, samim odabirom svoje profesije prihvatila je da bude izložena povećanoj javnoj pažnji i kritici.

U odnosu na tvrdnje da su uz tekstove objavljene fotografije tužilje, ističemo i da je tužilja u svojim tekstovima više puta objavila fotografije osnivača odnosno vlasnika tuženog (https://www.vijesti.me/zabava/243911/sudenje-po-tuzbi-zorana-becirovica-platice-mu-kad-otvori-racun, https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/209219/sudenje-becirovicu-listu-povlascenih-utvrdivali-smo-zajedno itd), što smatramo nije od nekog uticaja za predmetni spor.

Imajući navedeno u vidu, predlažemo da Sud, nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cjelini, s obzirom na to da bi svaka druga odluka suda predstavljala oblik i vid cenzure medija i obaveže tužilju da tuženom naknadi troškove parničnog postupka po AT-u, uz uvećanje za PDV, sve prednje u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.