200 DANA RADA VLADE: Ništa od pomirenja, ima uvreda, zaduženja i poskupljenja

Politička kriza, ekonomska nestabilnost, prazna državna kasa, pokušaj da se “na blef” ugura još 900 miliona zaduženja, poskupljenje osnovnih životnih namirnica, goriva, zapošljavanje po dubini (čitajte ovo kao porodično stablo),  premijer koji za poslanike kaže da su nemoralni i licemjerni, oni njemu da on za njih više premijer, i vicepremijer koji za izlazak iz političke krize i da vlast u kojoj je ne padne, kao u kvizu milioner, traži pomoć prijatelja, i to od susjednih zemalja. Za rubriku vjerovali ili ne prije nego za ozbiljnu državnu politiku.

Ukratko. To je 200 dana rada Vlade Zdravka Krivokapića.

“Mislim da bi trebalo da dopuste da ova Vlada, zbog problema koje imamo, bude Vlada kojoj će se dati, ne kao što je uobičajeno, 100 dana, nego 200 dana. I ako ne iskažemo rezultat, dajte onda da vidimo kako ćemo dalje”, izjavio je Zdravko Krivokapić, tadašnji mandatar za sastav vlade, 29. oktobra 2020. srpskom Nedeljniku.

I evo nas na presjeku od 200 dana.

Dobili smo krizu vlastu, premijer je ostao bez podrške, neminivna je reorganizacija ili će biti novih izbora.

A kako je sve krenulo. Pa od čuvene rečenice “pomirio se narod”. Jasno je svima da je nakon 200 dana rada nove Vlade to jalova i prazna priča.

Podjele u crnogorskom društvu su nikad veće, sa posebnim akcentom na vladajućem bloku. Vlada nema podršku u parlamentu odavno, samo još niko to pitanje nije zvanično pokrenuo.

Demokratski front se od samog početka sukobljavao sa izvršnom vlasti, iako je na njenom čelu bio njihov kandidat. Netrpeljivosti na relaciji Vlada – parlament kulminirale su na rsapravi o smjeni ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava, izjavom premijera da u Skupštini “vlada nemoral i političko licemjerstvo”.

Oštre reakcije poslanika vladajuće garniture nijesu izostale, a Miodrag Lekić, lider Demosa, je premijera nazvao “klovnom i političkim pajacem”, najavljujući povlačenje podrške Vladi i njenom čelnom čovjeku.

Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici samo je dodatno podgrijalo tenzije unutar vladajuće strukture, uz međusobno optuživanje svih da rade sa, sada opozicionom, Demokratskom partijom socijalista, koja bojkotuje rad parlamenta ali čiji su se poslanici pojavili prilikom glasanja o smjeni Leposavića i Rezoluciji o Srebrenici. Uslijedio je oštar odgovor Demokratskog fronta i njihova najava da će bojkotovati parlament – što je prvi put u istoriji da članica vladajuće koalicije ne učestvuje u radu najvećeg zakonodavnog tijela.

Još teže optužbe stigle su od zvaničnog Beograda, što je dovelo do oštrih reakcija sa više državnih nivoa obje države, ili, što bi rekao premijer Krivokapić – “dva brata od istog oca i majke”. Da su “braća” u velikoj svađi potvrdila su i oštra saopštenja stranke predsjednika parlamenta Alekse Bečića ali i zvanična reakcija Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

Politička nestabilnost se iz Parlamenta brzo prelila na građane, i to nizom incidenata, od Cetinja, preko Budve do Podgorice. Kriza vlasti je toliko duboka da ni dobri poznavaoci političkih prilika ne mogu u ovom trenutku da prognoziraju kako će se sve završiti.

Sad dolazimo do onoga što je, makar prema najavama, već trebalo da nas trasira putem za Cirih i Bern, da Crna Gora, ima strategiju ekonomskog razvoja koji će ovu zemlju u doglednoj budućnosti učiniti razvijen poput Švajcarske.

A šta se zapravo dogodilo.

Ekonomska politika Vlade Crne Gore ostala je, takođe, mrtvo slovo na papiru. Sada već istorijsko tajno ali organozovano zaduženje od 750 miliona eura je, gotovo je izvjesno, potrošeno, pa izvršna vlast sa nadom čeka turističku sezonu, najavljujući prihode na nivou od 65 odsto onih iz 2019. godine. Da taj scenario nije baš realan, pokazuje i pokušaj ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića da, na mala vrata, u Skupštini progura amandan o novom zaduženju od 900 miliona koji bi, kako tvrdi ministar, značio reprogram starih kredita, posebno onog za auto-put.

Ta ideja je odbijena jer ministar nije Skupštini dostavio relevantne informacije na osnovu kojih bi mogli da donesu valjanu odluku. Male su šanse da će ministru finansija uspjeti da nas još jednom zaduži “tajno i organizovano”, a velike da će uskoro morati da predloži parlamentu rebalans budžeta, iako je i ovaj usvojen tek nedavno.

Tako je Crna Gora posljednja zemlja u Evropi koja je usvojila budžet za tekuću godinu, i to u junu, što je prvi put u njenoj istoriji. Ono što je još i gore je da nema novih investicija kao jedine pokretačke snage svake ekonomije, a i stari i renomirani investiori najavljuju da će napustiti našu državu. Tako je jedan od vodećih turističkih brendova Aman rizorts već objavio da ide sa Svetog Stefana, šaljući signal i drugima da Crna Gora nije sigurna investiciona destinacija.

I dok renomirani brendovi pakuju kofere, iza kulisa se priprema ulazak novih, ako je vjerovati premijeru, i to ni manje ni više nego u „koki  nosilji“, Elektroprivredi Crne Gore.

Predsjednik Vlade je javno izjavio da je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović pregovarao o prodaji te kompanije sa jednom vladom, ne precizirajući o kojoj državi je riječ.

Iako je to Đukanović kasnije demantovao, teško je povjerovati da bi premijer iznio takve tvrdnje bez dokaza.

Odnos prema privredi koja u najvećem dijelu finasira državni budžet pokazao je i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović nastupom u Privrednoj komori Crne Gore. Zahtjeve privrednika Milatović je, uz podignuti prst, ocijenio kao “sramne i licemjerne” što je izazvalo, u najmanju ruku neprijatnu, raspravu na Odbor Udruženja trgovaca Privredne komore. Ohrabren valjda nastupom premijera Krivokapića pred prosvjetnim radnicima, kada je vikao i udarao šakom u govornicu, ministar Milatović je pomislio da i on ima pravo da “podigne ton” privrednicima.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nema novca da pomogne stočarima i poljoprivrednicima koji su juče u znak protesta traktorima blokirali Bulevar Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici.

To su im juče saopštili saradnici ministra Aleksandra Stijovića, koji, valjda, od kad je nervozno pitao da li treba da stočatima preveže stoku, više nema “vremena” za njih.

Raste broj nezaposlenih, poskupljenja…

Podatak da je gotovo 10000 ljudi ostalo bez posla zabrinuo je mnoge u državi, osim izvršne vlasti. Jednako kao što ih nije zabrinulo ni poskupljenje svih životnih namirnica, posebno osnovnih, pa, umjesto sanacionog plana, predlažu nove namete na cigarete, alkohol, šećer, pravdajući to brigom za zdravlje nacije. Nije potrebna posebna ekspertiza da se ustanovi činjenica da povećanje akciza na način na koji je to predložila Vlada dovodi do povećanja sive ekonomije, a ne do smanjenja upotrebe tih proizvoda. U situaciji gdje stopa nezaposlenosti rapidno raste, za očekivati je da se građani okrenu sivom tržištu.

Po dubini, i neka ide porodično ako može (mora)

Teško je očekivati da je nova vlast spremna da se uhvati u koštac sa sivom ekonomijom, posebno u situaciji kad im policija ostaje bez vozila i goriva, uz smanjeni broj pripadnika MUP-a zbog otpuštanja onih koji su bili na ugovorima na određeno vrijeme.

I dok građani ostaju bez posla, vladajuća garnitura uhljebljuje svoje članove porodice, rođake, kumove, partijske aktiviste. Raspodjela mjesta “po dubini” nikad otvorenije nije sprovođena po partijskom i porodičnom ključu. Najslikovitiji primjer za to je poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović čija je kćerka postala direktor Kliničkog centra, sin jedna od direkota na Aerodoromu, snaha se zaposlila u Skupštini… Od greneralne sekretarke Vlade do upošljavanja u renomiranim crnogorskim preduzećima poput EPCG, CGES-a i CEDIS-a, članovi familija novih vlasti našli su svoje mjesto. Nepotizam je dostigao novi nivo na javnoj sceni.

Dakle, prošlo je 200 dana rada ove Vlade. Ili, što bi rekao premijer “ako ne iskažemo rezultat, dajte onda da vidimo kako ćemo dalje”…