Američko-ruska presuda srpskom autokrati

Sjedinjene Američke Države (SAD) su nakon brojnih odlaganja, 9. oktobra prošle godine uvele sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS) zbog ruskog vlasništva. Od tada srpski režim na čelu sa autokratom Aleksandrom Vučićem, proživljava najteže trenutke na vanjskopolitičkom planu, a kako se čini, izlazak iz ove krize se ne nazire.

Odnosi Beograda i Moskve, koji su ionako bili prilično zategnuti, nakon uvođenja sankcija NIS-u samo su se pogoršali. Vučić je preko noći od zakletog putiniste i rusofila postao rusofob i preko svojih tabloida krenuo je u otvorenu kritiku Moskve.

Usudio se čak da postavlja ultimatume – dao je Rusiji rok do 15. januara da se riješi problem sa NIS-om. Međutim, scenario koji je srpski autokrata zamišljao, poremetio je OFAC (Kancelarija za kontrolu strane imovine SAD) koja je produžila termin za prodaju NIS-a i regulisanje ruskog udela u toj kompaniji do 24. marta.

Korsit će imati Rusija, ne Srbija

Bez obzira što SAD produžile rok za regulisanje situacije u NIS-u na dodatna tri mjeseca, to nije nikakav ustupak Beogradu i Vučiću. Takva odluka može se protumačiti isključivo kao korak koji su Amerikanaci napravili u susret Rusima.

Odluka OFAC-a znači samo da je Rusima učinjen ustupak, i da imaju još tri mjeseca da nađu kupca.

Od te odluke Srbija i Vučićev režim nemaju nikakve koristi, jer sankcije NIS-u ostaju na snazi, rafinerija u Pančevu je bila ugašena, a troškovi za državni budžet se i dalje gomilaju i mogu potencijalno porasti na više milijardi eura.

Da su SAD izašle u susret Rusiji, ali ne i Srbiji, među prvima je shvatio i sam Vučić, koji je nakon objelodanjivanja odluke OFAC-a vidno ljutito kazao da „ništa ne znači što je ruskom vlasniku dat novi rok“.

“Nama su važni derivati”, rekao je Vučić. Jadikovao je da je Srbija zbog američkih sankcija NIS-u prinuđena da svakodnevno uvozi velike količine goriva i da problem snabdijevanja energentima mora da bude brzo riješen.

Dakle, Vučić je indirektno stavio do znanja da od odluke SAD da produže rok NIS-u za prodaju ruskog vlasništva, korist može imati samo Rusija, ali ne i Srbija.

Ništa od ultimatuma

Jasno je da Vučić ne samo da nije previše oduševljen odlukom OFAC-a, već je primijetno razočaran. To razočarenje je uzrokovano zbog bojazni da rafinerija u Pančevu neće raditi još minimum tri mjeseca, a za to vrijeme Srbija će samo da tone sve dublje u energetsku, samim tim i ekonomsku krizu.

Aleksandar Vučić – opkoljen sa svih strana

Situaciju nije značajnije promijenila ni odluka vašingtonske administracije koja je 31. decembra produžila operativnu licencu za rad NIS-a do 23. januara. I sam Vučić je priznao da će NIS u tom periodu moći da uveze samo jednu turu nafte od 85.000 tona i da to plati tek prvog radnog dana – 5. januara. 

Jasno je da takva odluka američke administracije nije trajno rješenje, već samo „vještačko disanje“ ili jedan dašak kiseonika za davljenika. To je shvatio i Vučić, koji je 31. decembra poručio da Srbiju očekuju fenomenalne vijesti, da bi samo dan kasnije taj optimizam vidno splasnuo.

„Mislim da je to za građane Srbije jedna dobra vest. Naravno, nisu svi problemi rešeni“, izjavio je Vučić za RTS i dodao: „Stvari nisu sasvim ni fer, niti su lake “.

Međutim, ono što je srpskog autokratu najviše razočaralo, je to što mu je propao ultimatum koji je postavio Rusiji, da nađe kupca do 15. januara. Vučić je po svemu sudeći htio da Ruse stavi pred svršen čin, pa možda i sam nađe kupca za NIS i predstavi se kao veliki državnik koji je „preveslao“ Vašington i Moskvu.

Umjesto toga, ispostavilo se da Vučića, ni Rusija ni SAD više ne doživljavaju ozbiljno. Štaviše, posmatraju ga kao političkog klovna čija je politika sjedjenja na četiri i više stolica kada su u pitanju diplomatski odnosi, doživjela konačni slom.

Presuda srpskom autokrati

Vučiću je svojevremeno zabranjeno da uđe na imanje Donalda Trampa u Mar–a–Lagu na Floridi, nakon čega je fingirao da mu je pozlilo i vratio se za Beograd. Nakon toga Trampova administracija je maltene blokirala dolazak novog ambasadora u Beograd, Marka Brnovića, a zatim su ga gurnuli pod rusku čizmu uvođenjem sankcija NIS-u. SAD su takođe usvojile Zakon o demokratiji na Zapadnom Balkanu u kojem je Srbija kritikovana zbog izbora, stanja demokratije i napada vlasti na mirne demonstrante i opoziciju.

Da li Vučić treba da se zabrine nakon što su SAD uhapsile njegovog saveznika Madura?

Nakon američke akcije u Vencueli i hapšenja Vučićevog saveznika Nikolasa Madura, srpski autokrata sada osjeća još veći pritisak.

Vučić je osim od Amerike, doživio poniženje u maju i od ruskih vlasti. Nakon posjete Moskvi 9. maja, na Dan pobjede, gdje je bio potpuno marginalizovan, postalo je jasno da je i Moskvi dosta njegovog licemjerja i laži. Da ne govorimo o javnim prozivkama od strane ruske SVR, kao i od raznih novinara i intelektualaca bliskih Kremlju.

Više puta smo pisali da se ruska politička omča steže oko Vučića, ali da mu sa druge strane prijeti i američka politička giljotina. Srpski autokrata je sada očigledno došao do kraja, kada je omča spremna za konačno zatezanje, dok giljotina samo treba da se spusti. I pitanje je vremena kad će se to desiti.

Stoga odluku OFAC-a treba posmatrati kao svojevrsnu rusko-američku presudu srpskom autokrati koji je mislio da u stilu Tita možde da balansira između velikih svjetskih sila.

R.A. – B.K.