Bursać: Uz podršku EU i SAD prvi skupštinar će biti čovjek koji prezire EU i NATO, a u vladi diletanti koji će aminovati direktive Beograda

“Kako sada stvari stoje, predsjednik crnogorske Skupštine će biti Andrija Mandić, četnički vojvoda, negator genocida koji ne priznaje Kosovo”

Tako u nedavno objavljenom tekstu pod nazivom “Građanska Crna Gora je umrla, samo joj to neko mora reći” – novinar i publicista iz Banjaluke, Dragan Bursać opisuje trenutno stanje u našoj državi.

Odgovarajući na pitanje u okviru intervjua za portal Aktuelno – ”kako vidi Vladu koju makar formalno formira Milojko Spajić”, ističe da je to identično postupanje kao i aktuelnog predsjednika Jakova Milatovića.

Bursać: Milojko Spajić je pokazao, koliko god naivni romantici govorili da to nije tačno, da je beogradski sužanj koji radi gotovo identične stvari kao i Jakov Milatović. A te identične stvari podrazumjevaju slijepo hodanje po trasiranom Vučićevom putu srpskog sveta. Da je to tako, svjedoči nam i preliminarna potvrda da će četnički vojvoda i proruski čovjek optužen za državni udar, Andrija Mandić biti na čelu Skupštine Crne Gore. Kome to nije dovoljno da shvati u kom pravcu ide Crna Gora, ne znam šta mu je dovoljno. Ali ako mu baš nije dovoljno, onda treba kazati da će kadar bivšeg DF biti uposlen po dubini u vladi i državnim strukturama i da će, ako se ne varam, imati resor prosvjete u svojim rukama. Ostatak vlade je zapravo “URA bez URE“ grupa srednjičara i diletanata, koji će aminovati beogradske direktive.

Aktuelno: Iako je mandatar Spajić više puta isticao da su njegovi ciljevi isključivo u skaldu sa politikama EU – čelno mjesto u Skupštini ponudio je predstavniku liste iz koalicije Demokratskog Fronta Andriji Mandiću. Jasno je da se ciljevi ova dva predstavnika – makar deklarativno razlikuju – šta je cilj?

Bursać: Očigledno je beogradska struja izvojevala pobjedu protiv uslovno rečeno proveropske struje. A što joj nije bilo teško, jer je paradoksalno, kroz sistem stabilokratije gro zapadnih ambasada na strani Vučića i njegovih emisara za Crnu Goru. Pa će onda što je još paradoksalnije, uz klimoglav EU i US, prvi skupštinar biti čovjek koji prezire i EU i NATO pakt. A jasan cilj je, ako smijem biti direktan, poslušnost Beogradu jer međunarodna zajednica, na žalost, uz Zagreb i Tiranu vidi Beograd kao jedini relevantan regionalni centar za bilo kakve pregovore. U ovoj priči Podgorica i Sarajevo vam dođu kao kusur za namirivanje velikosrpskih apetita.

Aktuelno: Očekuje nas i popis u pripremi Vlade koja vlada u najdužem tehničkom mandatu na čelu sa Dritanom Abazovićem – koje je vaše mišljenje, zbog čega je “pošto poto” bitno da se popis obavi i pored toga što su partije opozicije pozvale na bojkot?

Bursać: Pisao sam u svojim kolumnama, nije ovo popis, ovo je posrbljavanje. Ako lažem ja, ne laže-valjda patrijarh Crkve Srbije Porfirije Perić, koji je dao gotovo sličnu izjavu, a kojom poziva stanovništvo da se plebiscitarno izjasni kao srpski živalj. Sad zamislite bilo gdje u svijetu, pa makar i u Avganistanu pod talibanima, da jedan vjerski poglavar sugeriše ljudima kako će se izjasniti na popisu? I to, da tragedija bude veća-na popisu u drugoj državi. Da skratimo, nakon klerikalne četničke kontrarevolucije iz avgusta 2020, nakon preuzimanja većih gradova u Crnoj Gori i nakon Milaltovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, popis-posrbljavanje je sljedeća stavka u okupaciji Crne Gore. I to nije nesumična, isprovocirana akcija, to je tačan i precizan recept kako se radi u srpskom svetu. A hoćete li da znate šta ide nakon popisa? Ide promjena crnogorskog ustava, kojim će umjesto građanske države biti stvoren neki nacionalni kiborg, nešto kao dejtonska Bosne i Herecegovina, kao “prelazno rješenje“ do potpune srbizacije zemlje.

Aktuelno: Da li smatrate da je bojkot adekvatan odgovor opozicije na očigledni pokušaj nacionalnog inžinjeringa u CG?

Bursać: Mislim da je bojkot, ne samo opozicije, nego svegrađanski bojkot JEDINO rješenje kojim bi se makar pokušalo stati u kraj srbizaciji zemlje. Postavlja se samo pitanje, nije li se prekasno opozicija dosjetila da bojovnici srpskog sveta rade o glavii njima i što je važnije Crnoj Gori i nije li bahato, lijeno i površno ušla u čitavu ovu priču? Sa druge strane, dobar dio opozicije se treba pisati sa debelim znakovima navoda, jer je riječ o klasničnim ćutolozima ili preletačima, koji samo čekaju baš popis, da se priključe srpskom jatu.

Aktuelno: Sada trenutno opozicioni blok – da li pokazuje dovoljnu dozu borbe za građanske vrijednosti – za koje se zalagao dok nije bio opozicija?

Burać: Ubijeđen sam da gro sadašnjih “opozicionara“ u debeloj hladovini čekaju šta će biti i kome će se priključiti, a njihovo odsustvo anticipacije stvarnosti i vizije je zapravo PRVI I OSNOVNI UZORK što se Crnoj Gori sve ovo dešava. Znate, jasno je svima nama što hoće i četnici na terenu, i Beograd, i Crkva Srbije. Nije to neka misterija i oni to rade, delaju i izvode svakodnevno. Uvijek mi je bila misterija, sa druge strane, kako neko ko se makar deklarativno zalago za građansku Crnu Goru sve do prije tri godine sada ćuti. Da li je lagao tada ili sada? Ili stalno laže?

Aktuelno: Koliko se osjećaju strani uplivi u formiranju Vlade, sprovođenju politika u Crnoj Gori?

Bursać: Ma naravno da je u malim državama poput BiH ili Crne Gore strani faktor taj koji ili direkto formira vlast ili “kad zapne“ “pogura“ svoje favorite. Nije to ništa novo i nije karakteristika samo nas i regiona. Ono što je strašno je fakat da su baš CG i BiH u zapadnom sistemu vrijednosti a okružene EU, postale neki čip kojim će se potkupiti i namiriti Velika Srbija ili srpski svet. Možemo to zvati nesrećom, ali možemo to zvati i strašnim propustom lokalnih demokratskih-građanskih snaga, koje su živjele na lovorikama zadnjih par decenija i koje su (do)pustile nacionalistima da preuzmu sve dizgine vlasti, ali i linkove i konekcije sa međunarodnom zajednicom.

Aktuelno: Da li se ti isti strani uplivi osjećaju u BIH?

Bursać: Ma naravno! Ne samo da su isti uplivi, nego su i od strane istih organizacija, ambasada i ljudi na terenu realizovani. U BiH je stvorena jedna neprirodna koalicija koje se zove Trojka, a koja bi trebala navodno zemlju vući naprijed i to sve krasno zvuči u teoriji. Samo ima jedan problem, ona je u superkoaliciji na državnom nivou sa Čovićevim HDZ-om i Dodikom. U prevodu, međunarodna zajednica je napravila lego-simulaciju demokratije u kojoj se Trojka može “igrati dobrih multietničkih građana“ ali samo na pola teritorije zemlje ili još i manje, ali će za uzvrat aminovati Dodikova i Čovićeva secesionistička “rješenja“. Dakle, pravićemo višak demokratije jeftinim fingiranim političkim pluralizmom na trenu zarad nestanka države u budućim projekcijama. Zvuči poznato?

K.P.