Čiča Spaja u epizodi Strah od Ringe Ringe Raja

piše: Željko Vukmirović

O posljedicama katastrofe se u ovom trenutku još ništa ne može pouzdano reći. I to bi vjerovatno bio najpribližniji zaključak stvarnog stanja odnosa u trenutnoj vlasti. 

Crnogorski premijer Milojko Spajić se nedavno ponovo suočio sa evropskim sugestijama povodom njegove dalje saradnje sa ostacima Demokratskog fronta u Skupštini i Vladi. Bez iznenađenja, bio je to izuzetno mučan susret. I sudar sa besprizornom spoznajom sopstvene nemoći. Uzmicao je dugo, folirao predugo, zabrljao svašta. A najgore je tek pristizalo. 

I tako je, pod tim okolnostima, došlo do još užasnijeg i još neželjenijeg susreta sa važećim predsjednikom crnogorskog Parlamenta Andrijom Mandićem. 

Prema prvim izvještajima, bio je to prizor za sažaljenje. Te tuc, te muc, te ovo, te ono. Spajke nije bio ni sjenka onog samoreklamiranog asa koji je raspaljivao ženska srca po svim meridijanima svijeta, ni slutnja onog lika koji je obavio niz besmislenih i protraćenih zahvata po državnom budžetu, ni nagovještaj traga onog foliranta koji se s prezirom odnosio na logične zaključke povodom svojih ultra obećanja koja su mu uvijek nekako kupovala još malo vremena. Ukratko, prosuo se. 

Bolji poznavaoci prilika tvrde da se Spajke za tu priliku čak i dotjerao, preuzeo sve raspoložive nijanse brižno očuvanog imidža čiča Spaje, bio izuzetno ljubazan, tek malo nažuljao koljena i uputio Mandiću niz obećanja o dodjeli raznih primamljivih interesnih mogućnosti i dodjele pozicija „po dubini“ u zamjenu za Rajovo napuštanje vodećeg položaja u Skupštini, te odustajanje od raznih ovlašćenja dodijeljenih njegovim diletantima u Vladi. 

Ispalo je – cepaj dečko. Ili kako se već tačno kaže „gubi mi se s očiju“. 

To bi bio i tačan odgovor na Spajketov oholi komentar o tome kako će rekonstrukcije možda biti sjutra, možda za dvije godine. A i razrješenje priče o tome koliko se Spajke uopšte pita o rekonstrukciji. 

Spajke je morao da zna da su razni likovi iz prosrpskih partija već pokušavali da obezbjede sebi moć bez Rajovog prisustva. Najsvježiji primjer je Bečićevo lobiranje da mu Hrvati ukinu proglašenje persona non grata, a onda i nastala diplomatska smijurija tim povodom, te propratni efekti tog debakla. Odmah nakon toga su Demokrate radikalizovale svoje srbovanje, savršeno svjesni da će, onako bezvrijedni, pod svim drugim okolnostima biti zbrisani.

Na kraju, sve ovdašnje grebatore s blagajne „srpskog sveta“ na kraju puta čekaju Vučić i srpska crkva. Oni, pak, baš i nemaju živaca za sve te poslužitelje iz Crne Gore koji im se ulizuju svako malo. A malo ih se i gade…

Spajke ima izbor. Samo nema petlju. 

Dok Ringe Ringe Raja uopšte ne garantuje zabavu…