Crna Gora nije u kombinaciji

piše: Željko Vukmirović

Izvršna vlast može zadovoljno da trlja ruke. Svašta se dešava i ništa se ne rješava. Idealan ambijent za tavorenje na zauzetim položajima. Još kad im Evropa zažmuri na njihove suštinske namjere, svaki iole viđeniji diletant u vlasti se može smatrati relaksiranim. A može i da zakaže žurku. 

Sadašnjim predstavnicima vlasti odgovara svaka kombinacija. 

Ako nas Evropa primi u svoju zajednicu, biće prvi na izvoru sticanja novih povlastica, prvi na blagajni, prvi na raspodjeli novih položaja. Isticaće svoje zasluge u integracijama za sljedeća pokoljenja, promovisati autoritet kojeg u životu nisu očešali i bez mnogo pompe nastaviti da otaljavaju sistemsko rasulo, strpljivo čekajući da Evropa preuzme teret. Svakako, biće deklarativno ljubazni i predusretljivi. Ukratko, biće nezaustavljivi i nepromjenljivi. 

Ako se ta priča izjalovi, uvijek mogu da računaju na kolijevke svojih političkih angažmana, Moskvu i Beograd. Tek će tada ljubaznost i predusretljivost ove vlasti eskalirati. Zasigurno im neće smetati uobičajena potcjenjivanja i podsmijeh, mogu to uvijek da odtrpe kao par čvrga u glavu ili po ušima. Čak, ako od Srbije i Rusije budu uskraćeni za neke viđenije materijalne benefite, uvijek im ostaje pelješenje državnog budžeta do kojeg će već stići s nekim novim nebuloznim odlukama ili samo već uigranim foliranjem i nebrigom. Ono oko sistemskog rasula svakako neće rješavati, jer neće biti nijednog valjanog razloga da bilo šta učine u interesu Crne Gore. 

Poezija, a?

Lako je zamislivo. Da Andrija Mandić bude predsjednik Skupštine koliko hoće, a poslije i da bude malo premijer, takođe u roku od koliko hoće, to bar nije teško. Ne može biti niti gori, niti štetniji od postojećeg. Uz to, članstvo njegove partije neće talasati, bezbrižnost uhljebljenja im već sada pričinjava puno zadovoljstva, neće imati razloga da bilo šta kvare. 

Jakov Milatović bi mogao da postane doživotni predsjednik. Za ulogom koja se već sada u društvu tretira kao neuvažena i odlična za izbjegavanje niko neće naročito ludovati. Mada, kako se i ta politička rola već pokazala isplativom, nije isključeno da se pojavi neki konkurent slične nabudžene naobrazbe, lišen nepoznavanja domaće gramatike i elementarnog integriteta. 

Sa Spajketom je stvar riješena. Spajke će samo zbrisati. To svi znamo. Možda o njemu nešto još i čujemo ako poradi na sopstvenoj romansiranoj biografiji sa neke holivudske adrese. 

A Demokrate? Tek oni ne moraju da brinu. Bilo koja od raspoloživih kombinacija ne može bez nužnog zla. A tu su već oni mnogo jaki. I rasprostranjeni. Biti ovdašnji Demokrata prijeti da postane najatraktivnije zanimanje za gomilu frustriranog i krajnje sumnjivog svijeta koje će samo sa članstvom u toj organizaciji biti zaštićeno i uhljebljeno. Niko to ne izvodi kao Demokrate. Dokazano. A i sa idejama o bezbjednosnim zaštitama crnogorskih granica i viđenim zapošljavanjem svojih kadrova u sektorima sa kojima raspolažu već su sebi obezbjedili dovoljno mogućnosti za dugovječnost. 

I sve to pod okriljem srpske crkve. 

A za one koji se pitaju gdje je tu interes za rođenu zemlju, tačan odgovor je jednostavan. 

Crna Gora nije u kombinaciji.