Da li su srpski studenti Srbi za Mandića i Kneževića?

Piše: Neven Mitrović

Već nekoliko sedmica traje pobuna studenta u Srbiji protiv kriminalnog režima Aleksandra Vučića, koji je kao nekad Slobodan Milošević, izveo i Žandarmeriju na njih. Za sve vrijeme imamo glasno ćutanje tkz. predstavnika Srba u Crnoj Gori, od Andrije Mandića i Milana Kneževića pa sve do Gorana Danilovića, Vladimira Jokovića i predsjednika nebitnih udbinih partija poput Dajkovića.

U Srbiji, za razliku od Crne Gore, postoji jak studentski pokret koji je u mnogo navrata odigrao ključnu ulogu u tom društvu. Od pobune 1968. poslije koje je i Tito morao reći “studenti su u pravu”, preko beogradskih studentskih protesta 1997, pa do svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. godine i “Otpora”, jasno je da je režim bio u krizi kad god bi studenti bili na ulici. Sada su i na ulici i na blokiranim fakultetima. U Beogradu je taj broj već preko 30, slično je u Novom Sadu gdje se broj studenata u aktivnom protestu mjeri hiljadama. Bude se i manji gradovi, dok režim Vučića na to odgovara tako što šalje maskirane batinaše da “žureći po decu u vrtić” pokušavaju fizički da uklone demostrante.

Knežević i Mandić sa gazdom Vučićem: Od koga će zaboga da primaju apanaže kad padne beogradski despot?

Za sada je to samo dovelo do još većeg, jačeg, kreativnijeg i organizovanijeg pokreta. Na njega Vučić nama odgovor. I tako je u nemuštom vanrednom obraćaju od srijede veče obećao stanove, ulaganje u fakultete i povlastice za mlade dok istovremeno njegov direktor Elektrana Beograd gasi daljinsko grijanje za osam fakulteta.

Njegovi vazali u Crnoj Gori se prave blesavi. Mandić pravi srca avionom kad krene put Brisela jer ga stiže evropski odgovor – da je tamo nepoželjan, Knežević broji gradske autobuse put Zete, Joković zakopana goveda, a Dajko – plače. Niko od njih ni riječi o tome da je ustala mladost Srbije, mladost naroda za koji tvrde da mu pripadaju.

Ali jasan je i razlog. Nijesu oni Srbi jer ih zanima prosperitet Srbije i srpskog naroda (iako su tu zemlju prvi put viđeli na maturskoj ekskurziji). Oni su Srbi jer se to dobro plaća, a novčanik je trenutno kod Vučića, koji za par “crvenih” kupuje njihovu slijepu odanost. 

Beogradski studenti za Mandića, Kneževića i ostale Vučićeve podanike nijesu Srbi

Sluge beogradskog režima, od sramnih učesnika podgoričke skupštine, preko Momira Bulatovića pa do Mandića su uvijek na kraju završavali na istorijskoj margini. Zbog toga je za današnje profesionalne Srbe bitno da se finansijski obezbijede prije nego autokrata u Beogradu padne. Jer su Srbi iz Srbije siti i prekodrinskih i kosovskih i crnogorskih Srba. Koji su tu da muzu Srbiju i uvijek budu protiv interesa tamošnjeg naroda.

Zbog toga je bitno da se razobliči njihova sramotna uloga i da poslije cetinjskih studenata uz svoje kolege stanu i oni iz Podgorice, Kotora, Nikšića, Bijelog Polja, Bara…

Jer je u ovom mometnu bitno podržati mladost Srbije protiv kriminalnog i represivnog režima Aleksandra Vučića koji će biti spreman da izvede tenkove na djecu, samo da bi ostao na vlasti. Mada, kad ga obale, vazda može kao Asad ili Mira Marković – put Moskve. A što će vazali iz Crne Gore, da li će to biti dovoljno veliki avion? Nijesam siguran… a nijesu ni oni.