Dečko koji tu nema šta da traži

piše: Željko Vukmirović

Spajke je samo glasnik. Možda bi neko i poželio da činjenično obrazloži politički angažman trenutnog premijera Crne Gore Milojka Spajića, ali to se već u startu nameće kao preozbiljan tretman za jednu osobu koja uporno prikazuje sve karakteristike odsustva elementarnog autoriteta i integriteta. 

Za Spajketa je već dovoljna kazna to što je morao da se pojavi u Skupštini. Tako mu je rečeno, tako je morao i da uradi. Onaj što je zakazivao premijerski sat je isti onaj koji mu je i rekao da ima da se nacrta pred poslanicima. Baš taj je bio i savršeno svjestan da dečko zvani Spajke tu nema šta da traži. 

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je takođe savršeno znao i da uobičajeno totalno obezglavljeno ponašanje formalnog premijera može samo da podsjeti javnost na Spajketovu nesigurnost i nemoć, te tradicionalnu demagogiju i pričine priče, kao i da zasigurno neće izdržati da nešto ne izlažucka. Tek da ostane u formi. 

A onda, znao je taj isti Rajo Evropa i da tu ima prostora i za njega, da pokaže nešto od sopstvenog pokroviteljskog duha, te da svojim uigranim odmjerenim nastupom uvjeri sve posmatrače da je zapravo on taj koji raspolaže sudbinom ove države, da je on taj koji se pita. I da dečko zvani Spajke, jel’te, tu nema šta da traži. 

Zato i ne čudi što je Spajke uvučen u Milančetovo demoliranje. Prvi vikadžija iz Mojanovića koji je nestao sa botunske ledine, a onda prošao pakao na svojoj srbijanskoj turneji gdje je stigao da se smuči i samom Vučiću, čak i više nego uobičajeno o čemu postoji i popularni video prilog na društvenim mrežama, postarao se da proturi sve raspoložive tračeve o Spajketu. Od korišćenja nedozvoljenih supstanci u društvu šeika do upućivanja izazova sa vještačenjem telefona. A bilo je i još nešto sa „pudlicom Andreja Plenkovića“ tek da u najboljoj tradiciji frustriranog političkog govorništva, a kao prosrpski političar, nipošto ne izostavi Hrvate. 

Ipak, pravi hit je postao ugovor između Jedinstvene Rusije i DPS-a, iz 2011. godine. 

I paranoji su vrata širom otvorena. Pravac, srce populizma. 

Još su se ovi iz DPS-a i primili na foru. I još tražili da vide đe piše to što Spajke tvrdi. Kao da nije lagao svuda i svakoga. Kao da stvarno postoji neko ko ga shvata za ozbiljno. Kao da uopšte ne pričamo o dečku zvanom Spajke koji tu nema šta da traži. 

Izbor opskurne radionice iz koje je proistekla ova provala je najčuvenija ovdašnja nedovršena priča. Od konvencionalnog Vulinovog poslovanja do podsjećanja da je upravo Putin svojevremeno promovisao Mandića i Kneževića za svoje heroje, kao i njihovog patetičnog uzvraćanja ljubavi naglašavanjem da je za većinsku Crnu Goru Putin pravi predsjednik. Od svih avio tura u pravcu Moskve nakon 2014. godine i osvajanja Krima do uspostavljanja Vrhovne komande na ulicama Podgorice i nešto kasnijeg brzopoteznog sklanjanja ruskih agenata sa radnog zadatka. Plus, galerija sa radovima nastalih nakon neprebolnih frustracija i prijema u NATO. I tako sve do one odbrane slobode govora koja je finiširala litijama srpske crkve, promjenom vlasti i veoma praktičnim prisvajanjem crnogorskih materijalnih i kulturnih dobara. A onda i građevinskom ekspanzijom. 

Spajke je samo glasnik. Činovnik koji postupa prema planskoj dokumentaciji projekta destabilizacije i nevolja. Dečko koji na poziciji premijera nema šta da traži.