ĐUKANOVIĆ: Nema ni minimalnog pomaka u evroatlantskoj agendi Crne Gore

Predsjednik ocijenio da je ključni problem u tome što se bivša opozicija, a sadašnja vlast, preporučila biračkoj javnosti time što će u kratkom roku doći do otkrića svih nepočinstava prethodne vlasti. “Problem je što tih nepočinstava nema”, kazao je on

Predsjednik Milo Đukanović ocijenio je da Vlada nije uvažila preporuku zapadnih partnera koji su od nje zatražili nastavak i posvećenost evroatlantskoj agendi poslije političkih promjena u avgustu prošle godine.

Đukanović, koji Crnu Goru predstavlja na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku, u intervjuu Glasu Amerike ukazao je da u tom smislu, tokom posljednjih godinu dana, nije bilo, kako se izrazio, ni milimetarskog pomaka.

„Kao što vidite, to nije moguće. Znate da su tri partnera u novom savezu vladajuće većine dan nakon završetka parlamentarnih izbora potpisali sporazum kojim su se obavezali da će slijediti strateški kurs krijetanja zemlje. Ali uz tu formalnost, naravno, trebalo je tokom prethodne godine pokazati i stvarnu riješenost da se nastavi putem usvajanja evropskog sistema vrijednosti i stvaranja pretpostavke da Crna Gora u bliskoj budućnosti bude zapravo organski dio savremene evropske civilizacije. Samim tim i odgovoran dio evroatlantske integracije”, ukazao je Đukanović, podsjećajući da su sva pregovaračka poglavlja u pristupnom procesu Crne Gore Evropskoj uniji otvorna prije prošlogodišnjih političkih promjena.

“Nije se napravio ni polukorak. Onaj polukorak koji se sad očekuje je da nova vlada ispuni preduslove u poglavljima 23 i 24 koji se tiču vladavine prava, kako bi se Evropska unija oglasila sa ocijenom da smo ispunili privremena mjerila koja su nam data i da bi nakon toga otpočeo proces zatvaranja otvorenih poglavlja. Do danas se to nije dogodilo. Prema tome, nema ni minimalnog pomaka. Ono što se dogodilo, nažalost, to su uglavnom bili incidenti u okviru odgovornosti naše vlade za funkcionisanje u NATO savezu“, rekao je Đukanović.

On je podsjetio na slučaj curenja informacija nekih od zemalja članica NATO-a.

„Jako povjerljivi podaci koji su uključivali i imena i prezimena pripadnika bezbjednosnih službi drugih zemalja, naših partnera u okviru NATO-a, iscurjeli u javnost, a to se smatra zaista nedopustivim propustom“, rekao je predsjednik, koji tvrdi da je u tom slučaju narušen kredibilitet vlasti kao pouzdanog partnera Sjevernoatlantskoj alijansi.

Glas Amerike: Da li se mogu smatrati opravdanim strahovanja da bi Crna Gora mogla doći pod dominantne uticaje Rusije i Kine i postala nekakav vid trojanskog konja u NATO-u i Evropskoj uniji kada postane članica?

Đukanović: Kao što znate, to kao intencija postoji.

Glas Amerike: Čija je to intencija?

Đukanović: To je intencija upravo Rusije koju ste pomenuli. Dakle, bilo bi zaista pretenciozno vjerovati da se Rusija vodi isključivom zainteresovanošću za budućnost Crne Gore. Vjerujem da bi bilo jednako pretenciozno vjerovati da je Rusija tako sudbonosno vezana za budućnost Zapadnog Balkana. Mislim da je Rusija okrenuta svom sukoba sa Zapadom, u okviru tog sukoba mislim da je njena meta Evropa, jer je kao meta zahvalnija od Sjedinjenih Američkih Država, zahvaljujući složenosti evropskog sistema i razlikama koje postoje među zemljama članicama Evropske unije. Rusija danas vodi svoj politički rat sa Evropom na svakom dijelu evropskog kontinenat gdje joj se ukaže šansa. Za pretpostaviti je da je Zapadni Balkan veoma podoban kao šansa za vođenje jedne destruktivne politike prema evropskom jedinstvu i prema evropskom sitemu vrijednosti, iz raznih razloga. Dakle, to su ipak još uvijek nekonsolidovane države, to su države čije stanovništvo ima dosta tradicionalnog proruskog sentimenta.

Prema tome zahvalan smo teren. Mislim da Rusija zapravo pokušava na Zapadnom Balkanu da osujeti evropsku i evroatlantsku perspektivu zemalja članica. To je bio pokretač ruske destrukcije prema Crnoj Gori već od 2016. godine kada se nalazila pred vratima NATO-a. Mi smo odoljeli toj destrukciji, Crna Gora je ušla u NATO, ali to ne znači da je zbog toga zaustavljena ruska destrukcija. Naprotiv, rekao bih da sada prisustvujemo još više razjarenoj ofanzivi iz Rusije prema Crnoj Gori i prema Zapadnom Balkanu sa idejom da se kažnjavanjem Crne Gore, na neki način, odvrate sve ostale zemlje iz našeg regiona od članstva u NATO-u i članstva u Evropskoj uniji. Da li će Rusija u tome uspjeti, ja se nadam da ne. Ako treba da vam kažem kakva je riješenost Crne Gore da sačuva svoje pravo na slobodan izbor budućnosti i da sačuva svoje pravo na već odabrani kurs evropske i evroatlantske integracije, reći ću vam da je to nepokolebljivo.

Glas Amerike: Crna Gora je država koja od svih zemalja zapadnog Balkana djeluje kao da najstabilnije korača na putu evroatlantskih integracija i skoro da je pred vratima Evropske unije. Koliki je u tome bio doprinos Sjedinjenih Američkih Država?

Đukanović: Sjedinjene Američke Države svakako imaju veoma velike zasluge za uspjehe Crne Gore na tom putu. Podsjetiću vas da su snažno podržavale Crnu Goru u onom periodu kada joj je prijetila destabilizacija, kada su joj prijetili sukobi. Posebno tokom NATO operacija na Saveznu Republiku Jugoslaviju, čija je Crna Gora bila sastavni dio. Uz to, Sjedinjene Američke Države su kasnije, rekao bih jednom sistematičnom podrškom pomogle Crnoj Gori da odlučnije stane na put reformi koje treba da nas dovedu do željenog mjesta u evropskim i evroatlantskim integracijama. SAD su bile presudna podrška našem učlanjenju u NATO, tako da mogu sa sigurnošću da kažem da za Crnu Goru, predstavljaju strateškog partnera. Koji nam je pomogao u dosadašnjim ostvarenjima i vjerujem da će ta saradnja nastaviti da se razvija i da će doprinositi i članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji i daljem ekonomskom i demokratskom prosperitetu.

Glas Amerike: Ipak, uprkos svemu tome što ste naveli… čini mi se da Crna Gora više od deset mjeseci nema ambasadora ovde u Sjedinjenim državama, odnosno Vašingtonu. Koliko sam dobio objašnjenje od ministra spoljnih poslova (Đorđe Radulović, prim.nov) razumio sam da o tome ne postoji saglasnost u kohabitaciji koja je aktuelna. Da li ta situacija može da se prevaziđe nekim kompromisom, jer činjenica je da državni interes Crne Gore, siguran sam, da što prije i što hitnije imenuje ambasadora? Kako prevazići to i zbog čega se to dešava?

Đukanović: Nema nikave sumnje da je to veliki interes Crne Gore i da treba uložiti napore da se savladaju ti početni izazovi kohabitacije vlasti kako bi se stvorili uslovi za funkcionalnost ukupne crnogorske diplomatsko-konzularne mreže. Pored tog deficita o kojem ste govorili, želio bih da ukažem da na mnogo mjesta u jednoj racionalizovanoj diplomatsko-konzularnoj mreži Crne Gore sada nemamo ambasadore, uključujući i Evropsku uniju. To je rezultat upravo, ja bih rekao, nesnalaženja u prvim iskustvima kohabitacije. Kao što znate, u Crnoj Gori je došlo do promjene vlasti poslije 30 godina, tokom ljeta prošle godine. Ja sam predsjednik od proljeća 2018. godine. Iskazao sam odmah poštovanje prema izbornoj volji građana na parlamentarnim izborima. Bez ikakvog okljevanja sam dao mandat novoj parlamentarnoj većini i stvorio uslove za neometanu tranziciju vlasti i od početka sam ponavljao da ćemo se zajedno učiti kohabitaciji i da ćemo najbolje doprinijeti uspešnosti kohabitacije ako se budemo svi pridržavali svojih ustavnih ovlašćenja.

Glas Amerike: Kako u ovom slučaju napraviti kompromis da se situacija, odnosno izazov sa ambasadorima riješi?

Đukanović: Veoma jednostavno. Dakle, potrebno je samo da i druga strana prihvati da kohabitacija nije pravo jedne strane da isporučuje svoje želje i obaveza druge strane da prihvati takve želje. Da je prije toga potrebno porazgovarati o onome što su zajedničke ideje u pogledu određenog pitanja, određenog rešenja, u ovom slučaju u pogledu definisanja optimalnih personalnih rešenja za upražnjena mjesta diplomatsko-konzularne mreže. Nažalost, Vlada nije pokazala tu spremnost. Dakle, prije svega je pokazala brzopletost i revanšizam kada je razriješila sve ambasdore koj su bili u punom mandatu postavljenih od strane prethodne vlasti, a da pri tome nije mislila na proceduru imenovanja koja podrazumijeva saglasnost predsjednika. Želim da vam kažem da sam, po mom uvjerenju, ne samo djelovao u skladu sa Ustavom, nego djelovao sa, zaista, maksimalno dobrom voljom. Dakle, u odnosu na ponudu, prihvatio sam odmah sve ambasadore koji su predloženi iz sastava ministarstva vanjskih poslova. Oni imaju saglasnost predsjednika države, zašto još uvijek nijesu imenovani sada je to pitanje parlamentarne većine.

Glas Amerike: Šta je sa ambasadorom u Vašingtonu?

Đukanović: Nijesam se saglasio sa njihovim predlogom da to rješenje bude osoba kojoj bi to bio prvi dan diplomatskog iskustva. Dakle, smatrao sam da mjesto kakvo je Vašington ipak traži čovjeka sa ne malim, i ne bilo kakvim, nego uspješnim diplomatskim iskustvom u dosadašnjem djelovanju, tako sam još uvijek u očekivanju da vlada izađe sa takvim prijedlogom. Kada se to dogodi biću naravno veoma konstruktivan i odgovoran, upravo polazeći od toga što ste kazali, da je popuna tog mjesta, kao i mjesta u Briselu, jedan od najvažnijih spoljnopolitičkih interesa Crne Gore u ovom trenutku.

Glas Amerike: Da li smatrate da ste svojim prisustvom na Cetinju na neki način doprinijeli napetostima koje su se dogodile tamo i trajale neko vrijeme?

Đukanović: Mislim da ne. To je pitanje koje se uglavnom postavlja, rekao bih od strane onih koji imaju pogrešnu pretpostavku. A to je da su se u Crnoj Gori toga dana sukobila dva ekstremizma. Da se sukobio velikosrpski nacionalizam koji sada koristi Srpsku pravoslavnu crkvu kao jedinu prekograničnu instrastrukturu u Crnoj Gori i crnogorski nacionalizam koji želi da se odupre, ili da se na neki način nosi sa velikosrpskim nacionalizmom. Prije svega, teza je zaista pogrešna i pokušava da uspostavi neku, rekao bih nepostojeću simetriju. Oduvijek tvrdim da se Crna Gora ne može i ne treba suprotstavljati niti jednom velikodržavnom nacionalizmu svojim nacionalizmom.

Da se Crna Gora svakom nacionalizmu mora suprodstaviti građanskim konceptom svoga društva i to smo apsolutno radili. Vrlo sam tvrd zagovornik takve državne politike Crne Gore. U ovom konkretnom slučaju se zaista radilo o tome da je velikosrpski nacionalizam, po našem uvjerenju, pokušao da zloupotrebom Srpske pravoslavne crkve na Cetinju izvede završni cilj poniženja crnogorske prijestonice i poniženja svih ljudi koji su vezani za crnogorski nacionalni, kulturni i vjerski identitet. Kada se to događa, po mom uvjerenju, mjesto prijedsednika države je tamo gdje se brane te vrijednosti.

Glas Amerike: Smatrate li da ste na neki način prekršili Ustav time što ste pozivali da se ustoličenje premjesti, što je bila tema parlamentarnog odbora u Crnoj Gori? Čini mi se da je otišlo dalje, pa će se to sada utvrđivati.

Đukanović: To je, rekao bih, Ustavom definisana procedura. Pravo opozicije je da pokreće takva pitanja nakon što potrebna većina u parlamentu definiše konačni prijedlog. Ta procedura predviđa izjašnjavanje Ustavnog suda. Ukoliko Ustavni sud ocijeni da sam prekršio Ustav, onda je naravno mogućnost te iste parlamentarne većine da tragom takvog mišljenja Ustavnog suda izglasa opoziv predsjednika države. Ukoliko Ustavni sud bude na stanovištu da nije prekršen Ustav, onda parlament više nema prava da sudi o tom pitanju. Uslov je, dakle, da Ustavni sud ocijeni da je predsjednik države prekršio Ustav.

Moje uvjerenje je da nisam prekršio Ustav. Moje uvjerenje je da kao predsjednik države apsolutno imam pravo da jasno saopštavam svoje stavove o određenim pitanjima, bez obzira naravno na odvojenost države i crkve. U ovom slučaju sam govorio o jednom pitanju koje je nosilo, da kažem, jedan potencijalno eksplozivan naboj koji je mogao da ugrozi i stabilnost Crne Gore i bezbjednost ljudi koji su već najavili svoja okupljanja na Cetinju i zbog toga sam smatrao da je racionalan pristup da se to pitanje ustoličenja jednog vladike – jedne od vjerskih zajednica koje funkcionišu u Crnoj Gori obavi u nekom drugom hramu. A, ne baš na Cetinju – gdje 95 odsto stanovništva to doživljava veoma provokativnim. I postoje argumenti koje su nebrojeno puta već iznijeli – zbog čega to smatraju provokativnim. Smatrao sam da je racionalno to izmjesiti sa Cetinja, nažalost, to se nije dogodilo, što samo potvrđuje ono što sam kazao da nije cilj ustoličenje nego demonstracija sile u odnosu na crnogorsku prijestonicu kao simbol crnogorskog identiteta. Nema potrebe da vam ponavljam šta mislim o takvom načinu ustoličenja i koliko će on doprinijeti daljoj misiji Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori – posebno na Cetinju. Dakle, mislim da je sve to skupa bilo veoma iracionalno, a da sam ja naravno, ne samo imao pravo, nego i bio pozvan kao predsjednik države da saopštim svoj stav o tome.

Glas Amerike: Da li ste vi i Demokratska partija socijalista, uz sve spoljne uticaje među kojima se tumači da su i Rusija i Srbija i njihove crkve u dovoljnoj mjeri redukovali i integrisali onaj dio zemlje koji nije toliko vezan za crnogorski identitet i da li ste mogli biti uspješniji?

Đukanović: Znate kako, treba biti realan. Mi pričamo petnaest godina od obnove nezavisnosti, odnosno i o nekom periodu prije referenduma o nezavisnosti kada je Crna Gora nagovijestila, a nakon obnavljanja nezavisnosti i stala na put jednog strateškog zaokreta. Ka evropskom sistemu vrijednosti I evroatlantskoj integraciji. Da li je to dovoljno vremena da na taj način potrete, da kažem, nešto što bi plašim se, najtačnije mogli nazvati lutanjem Zapadnog Balkana tokom prethodnih vijekova – zaključimo sami. Uz to, naravno sjetimo se da je takve zaokrete koji ipak u finalu moraju da proizvedu promijenu u načinu mišljenja, da ne kažem promijenu mentaliteta ljudi koji žive na tom prostoru, mnogo je lakše realizovati kada imate bolje ekonomske i druge uslove. Mi smo 2006. godine obnovili nezavisnost.

Već 2008. godine se dogodila velika evropska ekonomska kriza. Dakle, od tada se samo gube radna mijesta u Evropi, a ne otvaraju nove perspektive za one koji su i ranije bili siromašni i nezaposleni. Dakle, u tom mislim da smo mi vrijedno radili na tom planu. Mislim da smo ostvarili dosta dobrih rezultata. Hoću samo da vama ukažem da, uz neupitnu odgovornost vlasti za probleme koji su se dogodili, moramo zaista objektivno gledati na težinu tog nasleđa koje imamo i objektivije gledati na ono vrijeme koje je neophodno da bismo napravili promijene koje želimo da napravimo.

Glas Amerike: Borba protiv korupcije bio je jedan od aduta koji je doprinio da se dogode te temeljne političke promjene u Crnoj Gori. Korupcija i organizovani kriminal su, iz godine u godinu, tema izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore… Gdje je zapelo, šta se dogodilo… Zbog čega se na kraju ispostavilo da se vlada DPS-a nije očigledno na adekvatan način odnosila prema pitanjima koja jesu ključna za integracije?

Đukanović: Mislim da se Vlada odnosila zaista odgovorno u granicama svojih kapaciteta. Dakle, ne želim nipošto da relativiziram ocjenu o problemu korupcije i organizovanog kriminala u našem regionu, Crnoj Gori – Evropi u cjelini. To je i nemoguće. Mislim da smo ulagali ozbiljne napore, osposobljavali institucije, da smo postizali određene rezultate. Rekao bih da su se te ocjene, pomalo, provlačile kroz izvještaje argumentacije kojima je Evropska unija opravdavala svoju pasivnost u politici proširenja.

Kao što znate, ništa se ozbiljno sa briselske adrese, nije preduzimalo već nekoliko godina na planu proširenja. Da li na tom planu, suzbijanju korupcije i kriminala ima još posla? Ima naravno. Da li sa time treba da se nosi svaka vlada nezavisno od njenog partijsko-političkog sastava? Naravno… Pozdravio sam očekivanje nove vlade da će veoma brzo napraviti neke iskorake na tom planu. Prošla je godina dana, kao što vidite, tih iskoraka nema. Naravno, sada će se pokušati pribaviti razni alibiji za to.

Glas Amerike: Bilo je nekoliko hapšenja, bilo je nekoliko zapljena narkotika, hapšenja članova kavačkog klana….

Đukanović: Da, naravno, ali ću da vam kažem da se sve to – računajući na kratko pamćenje predstavlja kao istorijsko dostignuće. I u prethodnom periodu je bilo puno zapljena i hapšenja tih istih ljudi koji su senzacionalno uhapšeni kao postignuće nove vlasti, ali ponavljamo – sve se to već događalo. Prema tome, mislim da je ključni problem u tome što se tadašnja opozicija, a sadašnja vlasti, preporučila crnogorskoj biračkoj javnosti time što će u kratkom roku doći do otkrića svih nepočinstava prethodne vlasti. Problem je što tih nepočinstava nema. I što bismo danas, vjerovatno, mnogo argumentovanije razgovarali o tom pitanju da se za ovih godinu dana dogodila makar makar jedna optužnica koja bi uputila na neku sumnjivu transakciju ili neku sumnjivu privatizaciju. Ili na nešto što bi moglo slutiti neki koruptivni aranžman.

Nije se dogodilo. Zato što smo u prethodnom periodu imali vrlo državno odgovornu vlast koja se trudila da sve što radi – radi zakonito i transparentno i u punoj koordinaciji sa našim evropskim partnerima. Naravno ne mogu vam reći da se eventualno neće doći do neke sumnje na nešto što je rađeno u prethodnom periodu – bilo bi nerealno da se to ne dogodi. Ne postoji nijedna vlada koja može kazati da je svaki pojedinac koji je radio u njoj sve uvijek uradio besprekorno zakonito. Ali, smatram da je to u Crnoj Gori služilo kao politički argument za promjenu vlasti. Sada imamo promijenjenu vlast – rezultati fale i sada se traže alibiji kojima se opravada izostanak rezultata. Mislim da je riječ o političkoj retorici, a ne o realno dimenzioniranom problemu u Crnoj Gori.

Glas Amerike: Prezime Đukanović, i to ne uvijek konkretno vi, dovodi se u vezu sa nekoliko afera koje su potresale crnogorsku javnost. Ima li razloga za razmišljanja ili vjerovanja da bi vas mogla zadesiti sudbina bivšeg albanskog premijera Saljija Beriše kome su Sjedinjene Države uvele sankcije zbog optužbi za korupciju?

Đukanović: Ne vidim zaista nikakav razlog za tu zebnju i za tu bojazan. Kao što znate, tačno je da su se afere lansirale – uvijek sa političkom pobudom. Od one vezane za šverc cigareta u Italiji, pa do navodne trgovine ljudima. I sve to je nakon početnog medijskog zemljotresa, koji je trebalo da upozori crnogorsku javnost da ne treba slijediti Đukanovićevu independentističku ideju o obnovi crnogorske nezavisnosti – sve su padale u vodu. Sjetite se koliko je bilo priča o italijanskom tužilaštvu i suđenjima pred italijanskim sudovima – ne znam da li ste registrovali: svi koji su bili obuhvaćni tim procesom su pravosnažno oslobođeni pred italijanskim sudovima. A, u određenim slučajevima je italijansko tužilaštvo, koje je pisalo optužnice, samo odustajalo od svojih optužnica.

Dakle, sve to me apsolutno uvjerava da se radilo o jednom medijsko-političkom zemljotresu, dakle jednoj zloupotrebi, koja je imala svoj politički cilj. A koja, kad se u normalnom procesu pred normalnim pravosuđem suočila sa potrebom da obezbjedi pravne argumente za to – onda se sve svelo na pisanje novinskih tekstova. Pročitao sam jedno obrazloženje u slučaju jedne takve presude, gdje se upravo to kaže, da pisanje jednog regionalnog lista ne može biti dovoljan argument za zaključivanje suda – onako kako bi to željelo tužilaštvo.

Glas Amerike: Jedan ste od najdugovječnijih balkanskih lidera. Da li ćete u budućnosti svoju karijeru usmjeravati u tom pravcu ili vidite sebe na nekom drugom zanimanju?

Đukanović: Kao što znate, ja sam sebe već odavno vidio izvan politike. Imao sam 44 godine kada je Crna Gora obnovila nezavisnost, a ja odlučio da se povučem iz državne politike – vjerujući da sam najvažniji politički zadatak ispunio. I osjećajući se u punoj mjeri politički ispunjenim – želeći da se okušam na nekom drugom kolosjeku. Kao što znamo, objektivni razvoj događaja u regionu je da se, ne samo tada, nego i dva puta kasnije vraćam u državnu politiku i da pokušam da doprinesem toj državno-političkoj strukturi koja je imala zadatak da sačuva ono što je tekovina savremene Crne Gore. I danas sam, na neki način, na takvom zadatku. Malo prije smo pomenuli da je Crna Gora izložena jednom ozbiljnom iskušenju, gdje velikodržavni nacionalizmi pokušavaju prekompoziciju Zapadnog Balkana na štetu tri države: Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije.

to je zadatak koji uspostavlja logičnu hijerarhiju prioriteta svakome, a posebno čovjeku koji je prethodnih trideset godina pokušavao da doprinese tim ostvarenjima do kojih smo došli. Danas su ta ostvarenja opet na ozbiljnom iskušenju, smatram da je odgovoran odnos svakog čovjeka imperativ da se bude na tim poslovima kada se brane nacionalni interesi. Nadajmo se da ćemo uspješno iz toga izaći i da ću ja moći da donosim odluke u skladu sa svojim interesima.

Glas Amerike: Dakle, politika i dalje?

Đukanović: Politika svakako do polovine 2023. godine, do kada traje ovaj mandat. Kao što sam kazao, nadajmo se da će se u međuvremenu razbistriti ova magla iznad Zapadnog Balkana – da će se stabilizovati na putu evropske i evroatlantske integracije. To će značiti i sigurniji ambijent za evroatlantsku i evropsku Crnu Goru. Mislim da ćemo onda, nakon toga, svi biti u privilegovanijoj poziciji da slobodnije odlučujemo o svojoj budućnosti.