Iznenađeni i uvrijeđeni

piše: Željko Vukmirović

Ostaci Demokratskog fronta potpisuju svoju štetnost. I to je najbolje što nam se dešava ovih dana. Pogubljeni u suočavanju sa neminovnom propasti svog srbijanskog nalogodavca, te konačnim i makar malo praktičnijim koracima evropskog učešća u crnogorskim integracijama, ne mogu da sakriju užasno otkriće da im tlo njihove geostrateške vizije Crne Gore izmiče pod nogama. 

Najprije je čuveni pomiritelj i svojevremeni pokajnik Rajo Evropa ispao duboko iznenađen i uvrijeđen što mu VDT ne ispunjava želje. U maniru utjerivača dugova i pokrovitelja tolikih poslovnih namještenja i uporne destabilizacije države koja od prvog dana preuzimanja „oslobodilačke“ vlasti ne gubi na intezitetu, uspio je samo da unese prijeteći nemir u ovdašnju političku svakodnevicu. Ovo bi se, pod uobičajenim okolnostima stalnih provokacija i institucionalne obesmišljenosti, još i smatralo nekakvim političkim uspjehom. Ipak, ne i ovog puta.

Sudar sa zidom ovlašćenja i istinske umišljenosti rezultirao je prilično vidljivom štetom. 

Rajo Evropa ipak nije tolika faca. 

Rangu „iznenađenih i uvrijeđenih“, sa lokacije zetskih oboda i iz srca „seoskih tema“, pridružio se i Milan Knežević. Ovaj liferovani političar prepoznat kao galamdžija po Vučićevim „ćaci“ skupovima, za kojeg tamošnje partijsko stanovništvo nije imalo pojma ni ko je ni šta je, svoju sudbinu je potražio u reakciji povodom uličnog incidenta sa turskim državljanima. Milanče je svoj huškaški dio sa tradicionalnim desničarskim prebrojavanjima i kultnim revizionizmom projekta „srpski svet“ odradio gotovo besprekorno. Poslije se malo smirio, već sviknut na ućutkivanje od strane moćnijih od sebe, sve to peglajući skromnim pomiriteljskim pokušajima. Bez naglih pokreta i pretjerivanja. 

Naročito iznenađenim i uvrijeđenim predstavio se formalni premijer Spajke, inače višestruko potvrđeni pratilac „želja i pozdrava“ ostataka Demokratskog fronta. Ni on nije propustio priliku aktuelnog razračunavanja sa turskim državljanima. Ovaj navodni političar je, pak, zagrabio po već duboko narušenom međunarodnom statusu Crne Gore na čijem je devalviranom ugledu kao viđeniji učesnik u vlasti i sam poradio prethodnih godina. 

I tako je Spajke zakucao sa potvrdom nesposobnosti koja definiše sadašnju crnogorsku vlast. Podsmijeh na račun državničke neodgovornosti i političke oholosti stigao mu je sa turske adrese koja je samo prepoznala već odrađeni javašluk trenutne crnogorske vladajuće većine. 

Svoj nesebični prilog članstvu „iznenađenih i uvrijeđenih“, dakako, nisu propustili istaknuti članovi Demokrata. Uostalom, pričamo o nosiocima diletantizma važeće vlasti. Tu već imamo posla sa doajenima te igre. Njihov udio je nemjerljiv, po raznim osnovama. Nedokučiva istrajnost u ispraćaju svake štete. 

Jesenje izdanje ovdašnjih „iznenađenih i uvrijeđenih“ uzdignuto je na međunarodni nivo. Vučić može zadovoljno da trlja ruke. Crnogorska politička posluga je još jednom odradila zadivljujuće nakaradan posao. 

Samo su malo iznenađeni i uvrijeđeni.

Što su ponovo ispali gubitnici…