Još jedna crkovna vlada

Piše: Goran Popović

Kao što se moglo od Milojka i očekivati, dao je sve od sebe da radi suprotno od onoga što je obećavao. Sva njegova populistička, principijelna lažavina „o evropejstvu i boljem životu svih građana“ svela se na sve izvjesnije pakovanje još jedne kleronacionalističke, crkovne vlade, koja će, poput one Zdravkove, a kasnije i Dritanove, nastaviti da rastače državu Crnu Goru, privodeći je, po Vučićevom planu, sve bliže „srpskom svetu“, kao zločinačkom regionalnom hegemonističkom projektu.

Uostalom, i sam Milojko je, kao jedan kosmopolita, je li, na crnogorsku političku scenu izmilio ispod mantije nekog popa Crkve Srbije, čije je osnovno „duhovno“  činodejstvo da pruži svu logističku podršku obnavljanju četničke ideologije, kako bi se regionalni zločinački projekat što bolje primio i u Crnoj Gori. Tako da ćemo, sva je prilika, dobiti još jednu četničku vladu, samo što na njenom čelu sad neće biti dobri i pomalo pošteni Zdravko sa bocom, već Milojko koji će, kako je najavio, da ukine penzije.

Ostalo je je još da svi pročetnički konstituenti u budućoj vladi podijele plijen. A to, čini se, ne ide baš glatko, kao što je uostalom bilo stalno, sve od legendarnog 30. avgusta, odnosno od početka propasti Crne Gore kao građanske, multinacionalne, proevropske, sekularne, antifašističke, demokratske države.

Prvi signal te prizemne stranačke trgovine bilo je odgađanje konstitutivne sjednice parlamenta „na neodređeno vrijeme“, jer u političkom bordelu još nije jasno ko je kome miliji partner, niti postoji saglasnost o tome koje poze kamasutre, odnosno pozicije u vlasti, najbolje odgovaraju pojedinim partnerima.

Mandić i Knežević, na primjer, sad su krenuli da opet zajebu Aleksu, koji silno želi da bude predsjednik parlamenta, odakle ga je smijenio Dritan, sa kojim je Aleksa ovog ljeta imao predizbornu koaliciju, ali kojeg je sasvim odjebao u pregovorima sa Milojkom. Iako je i Milojko nedavno rekao Aleksi fuck off, a Andriji i Milančetu da „sa njima ne dijeli iste vrijednosti“, oni su mu sad jedini u igri. Čista psihodelija!

No, ako bi ostaci DF-a u finalu dobili mjesto predsjednika parlamenta, to će biti poseban rizik, jer imamo već iskustvom sa njihovim kadrovima, poput onog Strahinje Bulajića, koji je zamjenjivao Aleksu kad je ovaj smijenjen. Nije čovjek živ  htio da zakazuje sjednice Skupštine, jer mu se nije sviđalo šta to tamo neki poslanici hoće da raspravljaju i donose nekakve odluke i zakone. Više je Strahinja volio da sa nekim ruskim špijunima ispija kafe po danilovgradskim kafićima.

E sad, ovo odgađanje sjednice „na neodređeno vrijeme“ nekako ne miriše dobro. Jer, ako se ostacima raspalog DF-a ne svidi finale o raspodjeli vlasti, po visini, širini, a naročito po dubini, njihov poslanik Lekić može slobodno opet da zaključa Skupštinu, kao ranije njegov kolega Bulajić, pa da nikad ne izaberu Aleksu, niti bilo koga drugog, liše Andrije.

Tako vam je to sa crkovnim vladama. Još kad se umiješa pogubljeni Dritan sa  „temeljnim ugovorima“, ode sve u propast. S bocom, ili bez nje…