Ko bira budućeg Predsjednika Crne Gore: Podgorica i Cetinje ili Moskva i Beograd?

Crna Gora će 19. marta imati priliku da na redovnim izborima izabere predsjednika države kojem mandat traje pet godina. Te izbore crnogorsko društvo dočekuje u nikad gorim unutar-političkim prilikama koje neodoljivo podsjećaju na devedesete.

Koliko je situacija krizna dovoljno govori činjenica da visoki zvaničnici Evropske unije već upozoravaju da se nalazimo pred prekidom pristupnih pregovora, prije svega zbog krize oko izbora sudija Ustavnog suda. Osim te bolne tačke, zapadni partneri su kao ogroman minus naznačile nakaradne, antiustavne izmjene Zakona o predsjedniku koje su mimo svih evropskih regula, usvojene glasovima poslanika Demokratskog fronta, Demokrata i URA-e.

Da stvari poprime tragikomičan ton, pobrinuli su se predstavnici parlametnarne većine koji nijesu izabrali novu vladu i pored antiustavnih izmjena zakona, tako da je kriza samo produbljena.

Osim unutrašnjih turbulencija, predsjedničke izbore dočekujemo u vrlo kriznom geopolitičkom momentu, kada je svijet preokupiran agresijom Rusije na Ukrajinu.

Zvanična Moskva i pored toga što je izolovana od skoro cijele Evrope (sve zemlje su uvele sankcije osim Srbija) zbog fašističke agresije na suverenu zemlju, čini sve da u regionu Zapadnog Balkana izazove novo krizno žarište i na taj način pokuša da skrene pažnju sa napada na Kijev. Glavni izvođač radova u tom pogubnom projektu je, tradicionalno, zvanični Beograd na čelu sa autokratom Aleksandrom Vučićem, iza koga stoji zlokobna hegemonistička, kleronacistička, velikosrpska siva zona moći.

Crna Gora, koja je članica NATO saveza, već skoro deceniju je primarna meta raznoraznih proruskih i velikosrpskih agentura koje djeluju preko regionalnih političara, državnika, ”analitičara”, ali i domaćih saradnika. Tako da su predsjednički i sve izvjesniji vanredni parlamentarni izbori idealna prilika za rusko hibridno djelovanje.

Balkan i Crna Gora idealna meta za ruske nacionaliste

Kada su prošle godine na proljeće organizovani parlamentarni izbori u Sloveniji iz evropskih institucija se otvoreno govorilo da je prisutno rusko miješanje. Takođe, kada je Francuska birala predsjednika države pričalo se o uplivu ruskih agenata koji su lobirali za liderku desnice Marin Le Pen. Interes Rusije je jasan, jer po svaku cijenu želi da poljulja, a u krajnjem i uništi “jedinstvo” među članicama Evropske unije i NATO. Da su predsjednički izbori u Crnoj Gori idealna meta hibridnog djelovanja sasvim je jasno jer smo članica NATO-a i država koja je makar do skoro važila za lidera u evropskim integracijama. Uostalom, na izbornom procesu iz 2016. godine Crna Gora je osjetila što može da bude ishod brutalnog hibridnog rata diktiranog od strane moskovskog obavještajnog podzemlja potpomognutog velikosrpskim nacionalizmom.

Tada se prilikom parlamentatnih izbora pokušala na vlast dovesti proruska struktura koju je personifikovao Demokratski front čiji je lider Andrija Mandić, za kojeg iz DF-a uveliko najavljuju da će biti kandidat za predsjednika na izborima u martu. Te 2016. godine Mandić i DF su bili bliži Moskvi nego li zvaničnom Beogradu odnosno srpskom lideru Aleksandru Vučiću, a epilog izbora je svima poznat – proces za pokušaj terorizma. Iako su tadašnje crnogorske vlasti koje je predvodio  lider DPS-a Milo Đukanović upozoravale na narastajući uticaj ruskih nacionalističkih krugova na ishod parlamentarnih izbora, sluha za te činjenice nije bilo ni u Briselu, a još manje u Vašingtonu. To nerazumijevanje kuliminiralo je kada je Zapad debelo kumovao pobjedi proruskih, velikosrpskih političkih snaga na izborima u avgustu 2020. godine.

Đukanović lako savladao konkurenciju 2018.

Godinu i po nakon parlamentarnih izbora, na proljeće 2018. godine održani su predsjednički izbori na kojima je Đukanović lako savladao konkurenciju u prvom krugu. Ali tada osim što mu je konkurencija bila slaba, interesovanje zvaničnog Beograda još nije bilo na tako visokom nivou u odnosu na ono što će se dogoditi dvije godine kasnije sa početkom litija pred parlamentarne izbore 2020. Predsjednički izbori su u suštini pokazali realnu izbornu volju građana jer su prosuverenistički kandidati bili na oko dvije trećine glasova. To i jeste neki realan odnos političkih snaga u Crnoj Gori kada nema pretjeranog miješanja sa strane.

A konkretno miješanje došlo je tokom ljeta 2020. godine, na talasima litija Crkve Srbije koju Evropski parlament prepoznaje kao ispostavu Rusije na Zapadnom Balkanu. Na tim izborima, proruski DF i njihovi partneri iz Demokrata i URA, uz prećutno aminovanje, čak i podršku Zapada, došli su do tijesne parlamentarne većine čime je počeo proces skretanje Crne Gore sa evropskog puta i njeno prevođenje u “srpski svet”, a sa tim i približavanje Moskvi.

Pun krug 

Upravo su predsjednički izbori u martu ove godine prilika da srpski i ruski nacionalisti naprave pun krug i definitivno bace na koljena Crnu Goru, jer su svjesni da dok je Đukanović predsjednik to se ne može dogoditi. Institucija Predsjednika Crne Gore je u suštini jedina koja funkcioniše u posljednje tri godine, jer su Vlada, Skupština i Ustavni sud pred raspadom, dok je sve ostalo u državi manje-više u v.d. stanju.

Nakon što su preuzeli parlament i Vladu koji sprovode sve što obavještajna ispostava zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve – Crkva Srbije naruči, predsjednički izbori su se ukazali kao prilika da proruska i velikosrpska agentura dođe i do institucije predsjednika. Postavljanjem osobe koja je po njihovoj mjeri, zaokružili bi uspješno obavljen posao okupacije putem hibridnog rata, i integracije Crne Gore u granice ”srpskog sveta”.

Da bi se došlo do toga neophodno je da pobijede na terenu. A šta kaže trenutno stanje – predsjednika Crne Gore strukture oko DF, Demokrata i URA-e mogu dobiti samo ukoliko za njih glasa biračko tijelo koje je odano svetosavskoj sekti (SS) poznatoj i kao Crkva Srbije, odnosno Moskvi i Beogradu.

Dakle, pred biračima u Crnoj Gori je jednostavan izbor – da li će dozvoliti da predsjednika Crne Gore biraju Moskva i Beograd ili Cetinje i Podgorica, jer je jasno da je većina na strani suverenističke politike. Ali to bi trebalo dokazati i izlaskom na birališta. Trebalo bi se upitati da li smo za to da nam država uđe u završnu fazu tranformacije u “rusku guberniju” koja će funkcionisati u okvirima ”srpskog sveta”. Crnogorci su uvijek bili i biće u društvu modernih evropskih naroda, ali izbori su čudna rabota jer ne pobijede uvijek najbolji, već oni koji su u tom momentu zainteresovaniji i finansijski moćniji.

D.G.