MICKEY PONOVO U TREBINJU, OVOGA PUTA TURIZMA RADI: Zašto kažeš BiH, a misliš na RS?

Da je samo sedmicu ranije došao u Trebinje, prvi zet Crne Gore, ministar finansija Milojko Mickey Spajić stigao bi na četrdesnicu vladiki Atanasiju. Valjda ushićen zbog dočeka na sahrani, kako je tvrdio, velikog teologa, Spajić je ovoga puta u grad na Trebišnici, odveo i kolegu Milatovića. Da pozovu, vele, turiste iz BiH da dođu na ljeto u Crnu Goru.

Bez zvanične najave delegacija Vlade Crne Gore, predvođena premijerom Zdravkom Krivokapićem prisustvovala je 6. marta sahrani episkopa zahumsko-hercegovačkog Atanasija u Trebinju.

U delegaciji su bili i ministar finansija Milojko Spajić, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić i generalni sekretar Vlade Božo Milonjić. Članovi delegacija su prilikom poklanjanja pokojniku skinuli maske, ljubili uokvirenu fotografiju, krst, kovčeg.

Mickey, po vlastitom kazivanju, nije znao da je tada došao na sahranu ratnom huškaču, klerikalnom desničaru, mrzitelju svega što nije srpsko. Neobavješteni dečko, dok je Atanasije kleo, zvao na klanje i blagosiljao rat, ili je bio malen, ili daleko od Crne Gore. A savjetnici po dubini, ili se toga ne sjećaju, ili su ministra, naviknutog na Wall Street, Goldman Sachs ili Venture capital, krivo informisali.

Tamo daleko od svih srpskih zemalja, nije bilo ničega nalik Atanasiju, ali je Mickey boraveći u Njujorku, Parizu i Singapuru, sačuvao u nozdrvama miris tamjana, kao sjećanje na rodni kraj kome se vratio da spašava državu, žrtvujući izvjesnu ličnu perspektivu u oblasti investicionog bankarstva.

Humani kamiondžija

Bio je Mickey malen kada je gradom u kome je imao dvije najvažnije međudržavne posjete u karijeri ministra, harao jedan kamiondžija. Zaboga, da li je postojao neko ko je mogao da mu ispriča ko je Božidar Vučurević, te kako je ratni predsjednik opštine Trebinje, 1992. i 1993. prognao gotovo cjelokupno nesrpsko stanovništvo?!

Da je postojao, mogao mu je reći kako je čak i na suđenju svome mentoru Radovanu Kradžiću, u Hagu, Vučurević govorio ovako: “Lokalne srpske vlasti su samo zato da ne bude krvi usljed nacionalnih sukoba omogućavale odlazak Bošnjaka i izdavale im za to propisane dozvole”.

Dakle, taj umilni i nadasve humani gradonačelnik, platio je kartu u jednom pravcu za par hiljada muslimana u samo par dana, eto – da ih ne bi pobili njegovi razjareni sunarodnici. Inače, kad god bi stigao, ispalio bi Vučurević koju granatu i na Dubrovnik, tek toliko da mu Crnogorci, mentalnog sklopa poput Spajićevog, ne bi jednom zamjerili što ih je ostavio same u rušilačkom i pljačkaškom pohodu na Konavle.

I državljanstvo

No, ostavimo se istorije jer bi nam i Milojko sada sigurno rekao da ga taj dio povijesti ne zanima. On će vjerovati na riječ svome tastu da ni Atanasije, ni Božidar Vučurević, nijesu ono što zlobnici govore. I da Trebinje nije danas etnički čisto zato što su Srbi bili nevaljali, već zato što su humani i puni ljubavi prema komšijama.

Zato je otišao da ih pozove da na ljeto dođu na more. Nije važno imaju li para ili koronu. Samo neka dođu, a za ostalo ćemo lako. To što će mu, opet, neko zamjeriti što je baš u Trebinju pozvao građane BiH u Crnu Goru, nije toliko važno. Teška su vremena, a put do Sarajeva loš.

Bitno je samo da Trebinjci dođu. U najgorem slučaju, mogu proći kao njihova sugrađanka Vesna Bratić, koja je, sve pljujući po istoriji i tradiciji države u koju je doselila – dogurala do ministrice. Istina, nju čuva policija, ali Trebinjce koji dođu na ljeto, garantovao je Mickey, neće dirati niko. U kuloarima se čak govori da je Spajić, svima onima koji ostanu duže od 10 dana, obećao da će dobiti državljanstvo.

Što se ljetnje turističke sezone u Crnoj Gori tiče, sada je konačno izvjesno da će je biti. I da će zavisiti od toga planiraju li Trebinjci odlazak na more. A valjalo bi da dođu. Ako ni zbog čega drugog, a ono da bi “srpski svet”, makar dok sija ono jarko sunce – bio na okupu.