VUKAŠIN PEROVIĆ: Svilen gajtan za oca Gojka

Ko nije znao što ovo znači, evo prilika da jasno vidi. Naravno u XXI vijeku bez tragičnog kraja, ali suštinski potpuno isto.

Kada sluga postane beskoristan ili počne da predstavlja smetnju, gospodar ga sklanja u stranu tako što mu daje značajno manju poziciju od one koju je imao. Tako, daleko od očiju javnosti sluga ima privid važnosti, a gospodar čeka pravi tenutak da ga konačno ukloni. Nekada je to bila egzekucija svilenim gajtanom, danas to samo znači micanje potrošenih i beskorisnih.

Otac Gojko je nekada po važnosti bio odmah uz Amfilohija. Dao je značajan doprinos u otimanju crnogorskih crkava i pretvaranju Crnogoraca u Srbe. Ali, Vučić koji planira da zada završni udarac Crnoj Gori, ne želi da se oslanja na domaće izdajnike. Smatra da od Gojka ima više štete no koristi. Zato je na njegovo mjesto doveo provjereni kadar iz Srbije.

“Ne znam što mi spremaju”, zakukao je Gojko. To je bio vapaj za pomoć i najbolja slika tužne zbilje u koju je zapala Crna Gora. Nekad jedina slobodna crkva na Balkanu kojoj su Crnogorci na zboru birali poglavare, spala je da zavisi od Aleksandra Vučića. A on bira one koji će služiti Srbiji a ne Crnoj Gori.

Gojko je sklonjen u Podgoricu, pod izgovorom da je tamo potreban. A u stvari je iskorišten, degradiran i bačen. Je li sad jasno ocu Gojku? Vidi li da je dosadašnji život proćerdao radeći protiv svoje države, a za interese tuđe države? Osjeća li svilen gajtan oko svoga vrata? Može li otvoriti oči, izvući se iz svega ovoga i vratiti se na pravi put?

Ili će čekati suton života da njegova podanička duša shvati i zavapi: “ko crnogorstvu ne bio vjeran…”?