Malo im je jedna persona non grata

piše: Željko Vukmirović

Štetni razvaljuju. Obesmišljavanje svega i svačega se nameće kao vodeća forma u objašnjavanju pravog porijekla i smislenosti postojanja političke partije Demokrate. Ne prezajući od pravljenja nedaća, izvrtanja činjenica, a ni prikaza sopstvene radne i intelektualne nemoći, baš kao ni od izbjegavanja trunke odgovornosti, onako skroz štetni, razvaljuju. 

Ni Evropa im ne može ništa. 

Čak ni sada, dok se evropski predstavnici težački trude da obezbjede prijem Crne Gore u zajednicu evropskih zemalja, Demokrate su očigledno riješene da ukoliko ne prođe njihova smišljotina sa zakonima o unutrašnjim poslovima i nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji ‘ladno sašiju crnogorskoj državi sudbinu sa samo nekoliko riječi – e sad mi nećemo. 

Mogu oni to da urede. Ta im volja ne nedostaje. I prema dosadašnjim učincima nikakvo preispitivanje odluka ne dolazi u obzir. Oni imaju tu riješenost. Bez obzira na očigledno djelovanje prema svim postulatima nepromišljenosti i oholosti. Ništa za to. 

A ništa ni za ono što su besprizorno izbjegavali učešće u parlamentarnom životu u roku od nekoliko godina, niti svih beskičmenih priklanjanja moćnijima od sebe. Blagajnu svakako nisu zaobilazili. A ni sve prateće beneficije. Ništa ni za ono o izostanku stavova po svakom pitanju, osim onog da se provuku do sljedeće nevolje. 

Ionako stvoreni na razvalinama Socijalističke narodne partije i sastavljeni od prebjega članstva koje je bilo preteča sadašnjim uslužiteljima projekta „srpski svet“, nikada nisu pokazivali bilo kakve afinitete da bilo kog viđenijeg srpskog nacionalistu razuvjere u svoje porijeklo. A nakon toga već sva druga pojašnjenja postaju samo druga, peta i deseta. 

Jedina zanimljivost koja se kači za postojanje Demokrata je stvaranje Pokreta Evropa sad. Oni su ih savršeno skinuli. I tako su Demokrate, eto, nekome bili uzor. A to što se tim povodom stiče utisak da se radi o istom profilu isfrustriranog svijeta opsjednutog ambicijama i praktičnog činjenja štete na račun države Crne Gore koje će im garantovati podršku srpske crkve i mjesto u vlasti, ništa ni za to. 

To je taj trend. To su ti tokovi. 

Evropa će definitivno imati problema da realizuje sopstvene geostrateške interese na ovom podneblju. 

Sa Islandom im je lako. Tamo je gotovo sve riješeno. Samo još da se dogovore oko tih dozvola za pecanje. Nešto slično je i sa Albanijom. Ponajprije iz razloga što u Albaniji nijedna politička partija ne radi u suprotnostima sa interesima svoje zemlje, a za račun tuđe crkve i tuđe politike. Ili kako se već zove to što ovi „naši“ zovu crkvom i to što zovu politikom. 

Zato mogu komotno još malo da kreče. Od onog „28 by 28“ u „30 by 30“. Svi u izvršnoj vlasti, zajedno. To im se, valjda, isplati. Ili samo vole simulacije te vrste.

Svejedno, Demokrate su svojim učinkom istakli kandidaturu Crne Gore kao najvećeg problema na obodima Evrope. Samim tim, pretpostavlja se da im je to najveći interes. Još će ispasti da čak i ona Vrhovna komanda Demokratskog fronta izgleda smiješno naspram sadašnjeg ultimativnog angažmana Demokrata. 

Malo im je jedna persona non grata. Ove štetočine razvaljuju.