MOMOVA KVAKA Od Spajketove Velike plaže do Momove državne Lutrije

Piše: Željko Vukmirović

Malo Velika plaža, malo parcele po Tivtu. Malo budvanska pjena od mora, malo tamošnja okolina. A ni eloksirana bravarija iz nikšićke Željezare nije za bacanje. Ima tih vragolija, nakupi se toga. Prema najavama, sljedeća destinacija je državna lutrija. To bi stvarno mogao da bude hit.

Uostalom, sadašnja vlast i ne skriva mogućnost da se državna lutrija povjeri stranom investitoru. Ne skrivaju ni svoju užurbanost tim povodom, samo su malo smotani u racionalnom opravdanju te akcije.

Novopečeni političari, sa već odrađenom propagandom o sebi kao “oslobodiocima”, sa datumom proizvodnje od 30. avgusta 2020. godine, uporno defiluju našom svakodnevicom nudeći rješenja koja nikako da se sretnu sa logikom u državnom interesu. Do sada, od tako uspostavljenog reda, očigledna je samo destabilizacija države.

Neko bi to nazvao korupcijom. A neko bi to samo spakovao u čuveno “mora i on nešto da čupne”, inače odomaćenim opravdanjem za mnoge nejasne i neodgonetnute postupke

Ukoliko izuzmemo političku i identitetsku motivaciju sadašnjih glavnih aktera u vlasti i njihovu saradnju sa srpskom crkvom koja dugi niz decenija raspolaže crnogorskom istorijskom i kulturnom baštinom, te zasigurno ostvaruje nikad dokučeni profit, preostaje nam aktuelna problematika davanja zakupnina i koncesija najznačajnijih državnih crnogorskih resursa.

Ostalo, znate. Ponuđač se pojavljuje iznenada, a onda uz malu pomoć sadašnje izvršne vlasti, ispada da oduzima poslove koji su godinama bili povjereni crnogorskim zakupcima. Tako je bar ispalo u Ulcinju, naravno pod pokroviteljstvom sadašnje Vlade.

Ovo ponajprije upućuje na epilog priče kako sadašnji nosioci ključnih pozicija u crnogorskoj vlasti nisu baš sigurni koliko će im potrajati sva ta moć koja im je zapala. Pa eto, grabe. Bar da nas poštede nesuvislih objašnjenja i analiza, sve im prosto bilo. Ovako, moramo još da slušamo njihove verzije koje nisu ni u primisli očešale državni prosperitet. Eventualna saznanja o ličnom prosperitetu su, dakako, nedostupna.

Neko bi to nazvao korupcijom. A neko bi to samo spakovao u čuveno “mora i on nešto da čupne”, inače odomaćenim opravdanjem za mnoge nejasne i neodgonetnute postupke. Uz neizostavno prećutkivanje iz njihovog biračkog tijela o zapošljavanjima, jednim naročitim procesom koji je na tragu upravo one logike koja nikako da se sretne sa državnim interesom. Ili bi možda trebali još jednom, na bis, da prebrojimo sve podijeljene poslove na račun države od 30. avgusta 2020. godine, pa do danas?

Nego, opstanak zadnjeg dijela leđa mora biti obezbjeđen. Poslije, sve drugo.

Momo Koprivica – svetosavski kadar, inače nesvakidašnji duhovnik sa samopromovisanim potencijalima Eliot Nesa

U ovom slučaju, a prateći sve preživljene doskočice “oslobodilačkih” garnitura vlasti, prvo je na redu predstojeće osnivanje novog državnog preduzeća Lutrija Crne Gore. I svi putevi vode pravo do jednog patronata od kojeg se, bar prema postulatima svakog iole ozbiljnijeg horora, ledi krv u žilama.

Ladies & Gents…potpredsjednik Vlade, Momo Koprivica.

Ovaj svetosavski kadar, inače nesvakidašnji duhovnik sa samopromovisanim potencijalima Eliot Nesa koji se posvetio spašavanju ovdašnjeg svijeta od kocke, gotovo je prisvojio sve nadležnosti u oblasti priređivanja igara na sreću.

I tako stižemo do jednog zida, jednih vrata i samo Momove kvake.

Od poodavno je spakovan plan da se nova Lutrija Crne Gore „izda“ u zakup nekom velikom stranom investitoru. A svi mi da nakon Spajketove Velike plaže dobijemo Momovu državnu Lutriju. 

Politički, nema ništa nejasno. Već istrošeni dvojac Demokrata Bečić – Bogdanović već poduže predstavlja potpuno suvišnu opciju saradnje, a ni onom Šaranoviću ne cvetaju ruže. Dakle, Demokrate – kaput. 

Zato se Momo ne libi laganog preleta ka aktuelnoj deklarativnoj predstavi evropske politike i prećutnom savezu sa omiljenim premijerom Spajketom. Uostalom, obojicu su čari svetosavlja i dovele na vlast. I sve ostaje u kući. Ili, kuća uvijek dobija, što bi rekli kockari. 

Frka je samo u važećem diletantizmu. Ne mogu čak ni u skupštinsku proceduru da stave taj novi Zakon o igrama na sreću. A i na brzinu izglasaju, dakako. Pri tome, misterija je zagarantovana. Ne zna se ni ko je pisao zakon, niti kakve nas sve ideje tamo očekuju.

Svejedno, država i svi njeni preostali vrijedni resursi su u provjerenim rukama. Imamo posla sa još jednom paf paf ponudom.