Može li se na truloj ideji izgraditi „Srpski svet?“

Piše: Milenko A. Perović

Punom parom opet se gradi „Srpski svet!“ Podižu ga stalno iznova velikosrpski neimari, taman kao Skadar na Bojani. Ne traje im zli posao od juče ni od prekjuče ni od početka 20. vijeka, ali im vile povijesti svaki put oburdavaju građevinu!

Počeli su ga prvi put graditi kad su Anglosaksonci sračunali da odlaskom Otomana politički prostor Balkana ne smiju prepustiti Germanima ni Rusima. Skrparili su obnovljenu srpsku državu da im bude stražar interesa. S tom geopolitičkom svrhom rođen je i agresivni velikosrpski hegemonizam. Stražar mora biti naoružan i imati ovlašćenja da pripuca u interesu onoga ko ga tu drži, a onda pomalo i u svom interesu! Ulogu stražara uljepšano su nazvali pijemontskom!

Pravog ni lažnog pijemontizma nema bez hegemonizma, agresije i asimilacije! Svaka od velikih sila koja je mislila da joj pripada pravo na krupne interese na Balkanu do današnjih dana koristila je velikosrpski hegemonizam na isti način! Da bi mu uveličali važnost – kao lokalnoj karikaturi „Ruskog svijeta“ ili „Turskog svijeta“ – počeli su ga nazivati „Srpskim svetom.“

Kakve veze ima opsjenarstvo srpskog lažnog „pijemontizma“ s predśedničkim izborima u Crnoj Gori i stanjem stvari koje se postavlja njegovim rezultatima?

Objašnjenje rezultata predśedničkih izbora – više od djelovanja svih drugih činilaca – treba tražiti u nastavljanju starih i trajnih radova na izgradnji uslužne agresivne državice kojoj su namijenili ulogu da bude jezgro „Srpskog sveta.“ S Istoka i s Zapada priznali su joj pretenziju da se na račun drugih naroda i okolnih državica širi prema projekciji smrtonosno opake fantazme „svih srpskih zemalja.“

Na ovim izborima nije pobijedio demos, nego ohlos! Pobijedio je „crnogorski,“ beogradski, moskovski, briselski i vašingtonski ohlos! Nije pobijedila slobodna volja naroda koji je iznad svega umio cijeniti i čuvati vlastitu slobodu. Pobijedili su glupi i cinični vašingtonski i briselski birokrati što duže od trideset godina kreiraju životni pakao jugoslovenskim narodima! Neoliberalizam je unizio visoku politiku kao struku. Centre formalne političke moći u zapadnim zemljama prepunio je sve samim „incitatusima.“ Globalistička finansijska plutokratija misli da joj više nijesu potrebni državnici, nego najposlušniji politički kamerdineri!

Pobijedila je satanska podlost beogradske kakistokratije, vazda željne da satre Crnu Goru i Crnogorce. Pobijedila je domaća crnogorska lakomost i povodljivost koja je naumila da svoju sreću – bez grama mozga – traži u izboru vlastite nesreće!

Slobodnu Crnu Goru pobijedio je njen jedini ozbiljni unutrašnji neprijatelj. On joj zagorčava život već hiljadu godina. Njen apsolutni neprijatelj je groteskni hibrid crnogorske političke gluposti i ontološkog paśaluka. Mnogobrojna njena hibridna đeca ovih dana seire, ne shvatajući da je u neđelju pobijeđena Crna Gora! Još manje shvataju od koga je pobijeđena!

Ne može im u tvrdu lobanju prodrijeti lako dokučiva spoznaja da je simbolički i faktički pobijedilo ono najkukavnije što je ikad postojalo u Crnoj Gori, ono što su u negdašnja crnogorska vremena krili kad u kuću dođu stidni gosti. Seire hibridni antikarakteri što su se dokopali sve tri grane državne vlasti. Misle da je otklonjena i potonja smetnja ostvarenju njihovih starih želja da na miru uništavaju Crnu Goru i čereče crnogorsku naciju!

Pamet i obraz neće ih sprječavati u ozbiljenju zlih želja. S njima Crna Gora ulazi u četničko ledeno doba! Dobro će ga zapamtiti građani Crne Gore. Liše nacionalnih konvertita, na udaru će se naći Crnogorci i svi drugi njeni narodi. Na meti će se naći svako ko nije spreman na kapitulaciju pred gaulajterima koji rade po instrukcijama iz Beograda ni pred srpskim popovima, mafijašima i svaštočinjama opšte prakse.

Treći put za sto godina Crna Gora stupa u doba velikosrpskog iga. Zajedno s domaćom fukarom – uz blagonaklono gledanje Zapada – beogradska hegemonistička fakinerija ponoviće dobar dio okupacionog repertoara koji je uvježbavala na Crnoj Gori najprije od 1918. do 1941., godine, pa u periodu 1942-1944. godina, a onda djelimično i poslije AB kontrarevolucije. Valja se pripremati za voljno, nevoljno i nasilno rascrnogorčivanje i dobrovoljno lukrativno posrbljivanje nekadašnjeg ponositog slobodarskog naroda. Valja se pripremiti za progone Bošnjaka, Muslimana, Albanaca i Hrvata po Crnoj Gori. I njima će to biti po treći put za sto godina!

Koji su ključni ciljevi velikosrpstva danas u Crnoj Gori?

(1) Davno su velikosrpski ideolozi obznanili namjeru da svedu crnogorsku, kao i ostale nacije u Crnoj Gori na beznačajni činilac koji će biti moguće politički i egzistencijalno u potpunosti obespraviti. Crna Gora može biti učinjena „srpskom zemljom“ samo ako se uguši crnogorski suverenizam.

(2) Velikosrpski ideolozi nastaviće kao i prije da računaju na podršku Zapada u poslu desuverenizacije Crne Gore. I do sada su ohrabrivani ribljim šutanjem Zapada pred očiglednom strategijom i upornom djelatnošću Beograda da Crnu Goru utopi u „Srpskom svetu.“

(3) Treći cilj je potpuna srbizacija crnogorske nacije, s aneksijom novoosvojenih crnogorskih teritorija i potpunim otimanjem crnogorske povijesti, tradicije, kulture, jezika i prosvjete.

Korijen prvoga cilja zasađen je prvobitnim i nasljednim grijehom AB kontrarevolucije. Ona je depolitizirala crnogorsku naciju, jer je potpuno negirala potrebu njenog političkog priznanja i rada na svim elementima njene konsolidacije.

Onaj dio AB kontrarevolucionara koji je načinio zaokrat prema crnogorskom suverenizmu nije bio spreman ni sposoban za ozbiljenje ideologije konsolidacije crnogorske nacije kao onoga na čemu se jedino mogla držati suverena u nezavisna Crnu Goru te multietnička demokratija u njoj!

Njihov polu-suverenizam – koga su propovijedali kao jedini mogući puni i autentični suverenizam – od početka je bio osuđen na propast. Velikosrpski ideolozi su najbolje shvatili da im je takav polu-suverenizam slab protivnik. Lako su akumulirali snage da ciljeve AB kontrarevolucije neometano dovedu do pune realizacije u seriji velikosrpsko-crkvenih udara na ono što su polu-suverenisti  postavili kao surogat unutrašnje i spoljašnje suverenosti Crne Gore.

Ozbiljenje drugog cilja velikosrpstva potpuno je neizvjesno. Od kada je Zapad ubistvo Jugoslavije doveo u završnu fazu, „Srpskog sveta“ bilo je onoliko koliko je Amerika računala da joj je potrebno! Nije mu dala da trajno zadrži otete dijelove Hrvatske. Nije mu dala da od Makedonije pravi „južnu Srbiju.“ Iz čeljusti mu je istrgla Kosovo. Spasavala je tzv. Republiku srpsku da je ne samelju bošnjačka i hrvatska vojska. Računala je da joj dio BiH – kao države u stalnoj krizi vlastitih temelja – treba u izgradnji klimave građevine „Srpskog sveta.“ Najposlije, iako je Crnu Goru primila u NATO pakt i dovela je pred vrata EU, u ključnom momentu je sračunala da joj je bolje da od nje načini mamac nagrade za kooperativnost beogradskih hegemonista!

Ako strateške i taktičke kombinatorike njenih plutokrata uzmu drugi smjer,  Amerika će još uvijek biti dovoljno moćna da jednim potezom zbriše „Srpski svet“ kao kulu od karata! Na ovome svijetu loše je prošao svako – počev od Britanske imperije – ko je vjerovao u čvrstinu i sigurnost savezništva s Amerikom. Šta bi njen vojno-industrijski kompleks radio ako bi ona po svijetu navodila države i narode na mir, a ne na stalne ratove!

Treći cilj „Srpskog sveta“ je potpuna hegemonija nad narodima nad kojima beogradska kakistokratija zagospodari. No, ovaj je svijet tiranski i prema hegemonistima. Velikosrpski hegemonizam je to iskusio u više povijesnih navrata!

U ideji „Srpskog sveta“ stalno se ponavlja ista konstrukcijska greška. Generacijama njenih realizatora ona je kvarila planove. Greška u toj ideji je – sâma ta ideja! Greška je u hegemonističkoj pretenziji malog naroda da vlada okolnim malim narodima!

Hegemonistička politika je luksuz koji su u povijesti sebi mogle dozvoljavati imperije, velike sile i supersile. Kad se mali narodi zažele takvoga luksuza, zakonomjerno im se to obije o glavu! Kad iz generacije u generaciju ponavljaju istu želju i iste sudare s zbiljnošću, tu prestaje istraživačka nadležnost istorijskih nauka, a spoznajni posao preuzimaju nauke koje se bave kolektivnom psihopatologijom!

Velikosrpska hegemonistička pretenzija već sto pedeset godina odvraća srpsko društvo od političke mudrosti da „čin svoj mjeri prema svojoj snagi“ i „zemljom hoda sitnim koracima!“ Bolest hegemonizma mu nikad nije dala da se izgradi kao političko društvo, nego kao hajdučija koja jednako teroriše vlastiti narod i okolne narode. Nije se izgradilo kao građansko društvo, nego kao haos trajnog panađura na kome cvjetaju antikultura, anticivilizacija, antiprosvjeta i antireligija.

Ova hegemonistička pretenzija je „bestežinska,“ jer je uvijek bila u službi ove ili one velike sile: „Ono što se dâ upotrebljavati kao tuđe sredstvo, nema u sebi vlastite težine“ (Hegel). Sve velikosrpske ujediniteljske mitologije su uobraženja, gusle i fantazme rođenih slugu kojima se ponekad dopusti uobraženje da su gospodari!

Od velikosrpskog hegemonizma kao bastarda „nacionalne ideologije“ velike štete imali su svi balkanski narodi. Uvijek je on bio krajnje štetan i srpskom narodu! Sve opjevane i neopjevane „srpske nesreće“ u njemu imaju svoj glavni uzrok. Sve glavne nesreće toga naroda u Prvom i Drugom svjetskom ratu potiču od njega. Slom Jugoslavije potiče od njega. Serija jugoslovenskih ratova potiče od njega. Sva nebrojena zla koja je nanio drugim narodima potiču od njega.

Ako beogradski hegemonisti u bilo kom obliku stvore državni, naddržavni ili bilo kakav oblik „Srpskog sveta,“prije ili kasnije on će propasti! Hegemonizam je ono što ga stvara. Od hegemonizma on zakonomjerno propada! Za „održiv“ hegemonizam potrebno je sile i pameti! Velikosrpskom hegemonizmu ponekad je bastalo – kad ga upotrebe velike sile – da nabere svoje sile, ali do pameti nikad nije uspijevao doći!

Propašće velikosrpski hegemonizam i u Crnoj Gori.  Već nekoliko puta je propadao. Svaki put mu je propadanje započinjalo kad su njegovi gaulajteri povjerovali da je ovjekovječeno trajno „prisajedinjenje.“ Ne može se na truloj ideji načiniti ništa čvrsto ni trajno! Zadatak autentičnog crnogorskog suverenizma, kad akumulira potrebnu snagu, biće da počisti kuću od te truleži!