Nema uspješne odbrane Crne Gore bez jedinstvenog suverenističkog fronta!

Piše: Milenko A. Perović

Predstojeći parlamentarni izbori nijesu obični izbori. Oni će odrediti sudbinu Crne Gore i većine njenih građana za duži niz godina! Velikosrpstvo je zagospodarilo svim granama vlasti, cijelim javnim prostorom i mnoštvom politički prividno živih i „mrtvih duša.“ Ono organizuje izbore. Ne krije namjeru da svim zakonitim i nezakonitim sredstvima do nogu potuče suverenističke snage pa da onda na miru progoni i uništava sve što je ljudsko u Crnoj Gori.

Od agenata velikosrpstva svašta se može očekivati! Oni će bezakonjem, nasiljem, najprljavijim sredstvima, demagogijom i najstupudnijim podvalama pokušati da postignu dvotrećinsku pobjedu nad suverenističkom Crnom Gorom, da bi je „legalno“ i „legitimno“ mogli čerečiti kao i 1918. godine. Sve to namjeravaju činiti s podrškom svojih kakistokratskih patrona iz Beograda – kao i onda – te s pristankom „zapadnih saveznika“ – kao i onda!

Ne treba zaboraviti da su sadašnji vlastodršci Crne Gore – svi bez izuzetka – ideološki potomci „prisajedinitelja“ iz 1918. godine ili njihovih kolaboranata. Njihovi su ideološki đedovi palili žive Zvicere! Treba li sumnjati u njihovu spremnost da slijede svoje ideološke pretke u opštem teroru prema crnogorskom društvu!

Treba li još koga uvjeravati da je u „genetskom kodu“ njihove velikosrpske ideologije upisana vazdanja spremnost na masovna ubistva, silovanja, progone, spaljivanja domova i pljačkanja svakoga kome se ne dopada da mu pomahnitalo četništvo bude mjera i orijentir u životu.

Treba li se nadati da će ideološki sljedbenici onih koji su ubijali Srebrenicu, lagumali Sarajevo i spaljivali žive Bošnjake u Višegradu imati ikakvog obzira u obračunima s neistomišljenicima, posebno s onima koje smatraju smetnjom da putu utapanja Crne Gore u politički monstrum „svih srpskih zemalja.“

Treba li se praviti slijepim pa ne viđeti da je dolaskom na vlast 2020. godine tri fašističke četničke falange započet proces klerofašizacije i dehumanizacije crnogorskog društva. Proces će biti ubrzan i radikalizovan ako ove falange opet pobijede na parlamentarnim izborima. Sada nastupaju ojačane još jednom falangom „umivenih“ fašista koji se podmuklo predstavljaju pod imenom „Evropa sad.“ Neće oni svojim imenom ni frazama koje gode zapadnim ušima prevariti Evropu. Uvijek je ona imala dovoljno moćnih pristalica umivenog fašizma. Nova falanga će opet prevariti mnoge crnogorske političke idiotese, kao što je to već učinile na podgoričkim i predśedničkim izborima!

Šta čeka Crnu Goru ako fašističke falange pobijede kako su naumile?

Ne kriju falangisti da će odmah posegnuti da odstrane sve simbole crnogorskog suverenizma. Je li teško zaključiti da će ih zamijeniti četničkim insignijama?! Je li teško predviđeti da će po crnogorskim gradovima osvanuti ulice Draže Mihailovića, Pavla Đurišića, Baja Stanišića, đenerala Đukanovića, Đorđija Lašića, Nikole Bojovića, popa Perišića, Ivana Janičića, Petra Baćovića, Jakova Jovovića, popa Mace Vukojičića, majora Kecmanovića, Marka Dakovića, Crne ruke, Nikole Kalabića i oca mu! Śetiće se četnički umovi da prezovu Berane u Đurišićevo, Nikšić u Stanišićevo, Danilovgrad u Jakovovgrad, a Podgoricu u Južni Dražinovac?

Ne kriju falangisti ni da će Crnu Goru petokolonaški i renegatski staviti pod patronat Beograda. Je li teško zaključiti da će se onda sve bitne odluke o Crnoj Gori donositi u glavnom štabu beogradske kakistokratije?

Jasno je da će „politička reprezentacija“ Crne Gore biti sačinjena od onih što su sretni u ulozi gaulajtera, okupacionih upravnika i kapoa velikosrpstva. Jasno je da će biti presrećni što im je velikosrpstvo povjerilo zadatak da decrnogoriziraju, srbiziraju i desubjektiviziraju Crnu Goru.

Gledaće na svaki način da depolitiziraju, stave van zakona i prepuste slobodnom odstrijelu sve pripadnike crnogorske nacije. Poslije 1918. godine zabranjivali su crnogorske kape! Sad planiraju zabranu nošenja živih crnogorskih glava! Ako im to uspije, na red za odstrijel doći će Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Hrvati.

„Umne glave“ velikosrpskog fašizma davno su im postavile zadatak da – kad se steknu uslovi – svim silama izmijene povijesnu suštinu Crne Gore! Prvi korak je njena srbizacija. No, nije moguća srbizacija bez pune klerofašizacije! Po definiciji, ona treba da uništi sve što je vrijedno u Crnoj Gori i od nje načini četničku verziju Osnabrika!

Povijesno iskustvo srbizacija na Balkanu od početka 19. vijeka do danas pokazuje da se one po pravilu obrću u „velikosrbizaciju.“ Ne samo Crnogorci, no i konvertiti iz drugih etničkih skupina uvijek su nagovarani da prihvate doktrinu hegemonističkog velikodržavlja i postanu „veliki Srbi“ i militantni regruti „srpstva.“ Oni su najčešće dopuštali da budu do te mjere  retrogradno svjetonazorno prevaspitavani da su do kraja internalizovali tešku i neizlječivu nacionalnu (tj. tribalnu) i religijsku mržnju, posebno prema etnosima iz kojih su poticali!

„Izmjena nacionalne strukture“ samo je dio opasnosti s kojom će se suočiti Crna Gora ako pobijede fašističke falange. Veliku opasnost nosi mogućnost da se „plahi i lakomi“ u velikom broju počnu konvertovati u Srbe, tj. velimkosrbe! Najvišu opasnost nosi ideološki, duhovni, politički i mentalni kvalitet koji donosi nacionalna konverzija.

U njoj konvertovani Crnogorci postaju sljedbenici fašističke ideologije. Postaju potencijalni zlikovci, ispunjeni mržnjom i spremni na zločine prema Crnogorcima i drugim narodima Crne Gore. Postaju neljudi s potpunom devastacijom tradicionalnih mentalitetskih karakteristika.

Velikosrpstvo u tradicionalni crnogorski svjetonazor unosi teške uzročnike psihopatologije. Ukorjenjuje paranoidni pogled na svijet i uzrokuje nastajanje teško bolesnog društva! Crnu Goru svjetonazorno, intelektualno i moralno idiotizira! Anormalnost čini mjerilom svih stvari, jer kako bi bilo drugačije kad Crnogorci konverzijom „za pravilo ludost izabraše!“

Može li suverenistička Crna Gora odoljeti klerofašističkom udaru koji joj na junskim izborima sprema ujedinjeno četništvo? Može, ako mu suprotstavi ujedinjeni antifašizam!

Odavno je uočljiva spirala propadanja „oficijelnih“ nosilaca polu-suverenizma i onemogućivanja da se organizuju nove suverenističke snage. Ona navodi na pesimističke prognoze. Jedna i druga grupacija iskusile su zasebnost propadanja! Nijesu iskusile šta zajedno mogu! No, došla je potonja ura da se spasava država Crna Gora! Međusobno izolovanim partijskim ili koalicijskim odbranama Crna se Gora ne može spasiti.

Jedina odbrana koja još ima smisla i izgleda je ona koju bi uspostavio jedinstveni nadstranački opštenarodni suverenistički front. Pred oficijelnim i neoficijelnim pristalicama i prijateljima suverene države danas je bitno samo jedno pitanje: Da li ćete dopustiti da Crna Gora postane klerofašistička zemlja ili ćete je svim demokratskim sredstvima odbraniti?

Pred opasnošću klerofašizma, suverenistička Crna Gora mora pokušati učiniti isto ono što je razboriti dio Evrope pokušao učiniti pred nastupajućim nacifašizmom tridesetih i četrdesetih godina prošloga vijeka. Lijeve i građanske (centrističke) partije u pojedinim evropskim zemljama tada su osnivale narodne frontove kao organizaciju „najširih slojeva građanstva“ na ideološkoj platformi antifašizma. Konkretni ideologemi toga pokreta bili su: „narodna sloboda,“ „očuvanje demokratskih prava,“ odbrana od fašističkih namjera da uništavaju male nezavisne narode i odbrana od šovinističkih huškanja jednih naroda na druge.

Kakav je narodni suverenistički front danas potreban Crnoj Gori?

Prvo. Crnogorski suverenizam nema prijatelja ni saveznika u svijetu! Bog je visoko, a s Rusijom su ga posvađali! Jedino se na sebe samoga može osloniti! Nema vremena ni resursa za brzo stvaranje novih suverenističkih partija. Naprotiv, može računati samo na stare polu-suvereniste ako im je došla pamet u glavu i sve druge suverenističke snage koje do sada nijesu bile politički organizovane. Njihovo objedinjavanje u jedinstveni suverenistički front je jedina današnja i buduća nada crnogorskog suverenizma!

Drugo. Ideja suverenističkog fronta unaprijed je propala ako bi bila shvaćena kao ideja klasične koalicije političkih partija. Ona treba da bude državotvorna alijansa s jednim jedinim ciljem: Odbrana opstanka Crne Gore kao suverene države! Pored političkih partija, ona bi morala okupiti sve patriotski orijentisane društvene organizacije i udruženja građana. Morala bi pozvati na okup najbolje i najuglednije glave koje Crna Gora ima danas i cjelokupnu patriotsku inteligenciju. Njena najsigurnija ključanica je cjelokupna crnogorska dijaspora!

Treće. Krnji suverenizam je doveo Crnu Goru u teško povijesno stanje! Osnov njenog antifašizma organizovanog u severenističkom frontu mora biti puni i konzekventni suverenizam. On mora sadržati jasnu kritičku identifikaciju velikosrpstva u Crnoj Gori i onoga koji dolazi iz Srbije i tzv. Republike srpske kao smrtonosnu opasnost po opstojanje Crne Gore. Suverenizam mora biti postavljen na bespoštednoj kritici klerikalnog fašizma! Mora jasno predočivati da je velikosrpsko četništvo glavna prijetnja postojanju Crne Gore i crnogorske nacije, kao i drugih njenih nacija.

Četvrto. Puni suverenizam mora sadržati jasan stav o potrebi konsolidacije crnogorske nacije. Mora zahtijevati konkretne programe jezičke, kulturne, provjetne, naučne, vjerske i medijske politike! Mora postulirati autentičnu multietničku demokratiju. Mora zahtijevati ustavno-pravnu definiciju Crne Gore kao države crnogorskog naroda i drugih naroda koji u njoj žive!

Peto. Puni suverenizam mora sadržati radikalni antifašizam i antiklerikalizam. On mora biti građen na zahtjevu za temeljnom sekularizacijom crnogorskog društva i poništavanjem svih pokušaja da se ono desekularizira!

Šesto. U ključu punog crnogorskog suverenizma mora biti dadržan stav o čvrstoj povezanosti  crnogorskog nacionalnog pitanja s državnim pitanjem! Zahtijeva ono političku subjektivizaciju crnogorske i muslimanske nacije, u istoj mjeri u kojoj je u Crnoj Gori priznato pravo na političku subjektivnost Srbima, Bošnjacima, Albancima i Hrvatima!

Sedmo. Nije moguć crnogorski suverenizam na neoliberalističkoj ideološkoj i ekonomskoj paradigmi. On mora biti izgrađen na visokoj senzibilnosti za socijalno pitanje. Crna Gora može biti mjesto ugodnog života samo kao socijalna država građena na najboljim komparativnim iskustvima nekadašnje jugoslovenske i savremene evropske socijalističke misli!

Od velikosrpskog klerofašizma Crnu Goru može odbraniti samo suverenistički antifašizam!