Nije Kenana jedina

Piše: Nebojša Redžić

Ima par godina od kada sam napisao da Crna Gora vrtoglavo juri ka etnofederalizaciji. I da će uskoro postati društvo naroda u kome će samo Ustav i nepopravljivi DPS snijevati snove o nekakvoj „građanskoj“ državi. Objasnio sam i zašto je taj koncept neodrživ, baš kao što je bilo i Brozovo „bratstvo i jedinstvo“ koje je, iako plemenito i lijepo zamišljeno, završilo u rijekama krvi naroda i narodnosti SFRJ.

U etnofederalizovanoj Crnoj Gori, skoro je svaki nacion napravio u posljednjih par decenija svoju identitetsku kulu. I Srbi i Albanci i Bošnjaci i Hrvati. Samo su nesrećni Crnogorci, omađijani bajkama o građanštini, ostali na vjetrometini balkanskih razmirica, daleko od svog vjekovnog ishodišta i sa identitetom od koga su svi uzimali ono što im je potrebno, a Crnogorcima ostavljali mrvice.

Doživjeli smo u toj i takvoj Crnoj Gori da nam jedna dama iz Pljevalja, Kenana je zovu, javno odvali kako je ovdašnjim Bošnjacima matična država Bosna i Hercegovina! I čak zavapi kako njeni sunarodnici sa tom matičnom državom nemaju adekvatnu komunikaciju!

Sjetih se da je to ona ista Kenana, koja je prije nepune dvije godine, zbog nečega ljuta na Crnogorce, govoreći o referendumu 2006. godine i ne razmišljajući mnogo o vlastitom obrazu, poručila: „bili smo vam dobri tada“! Kao da je ona, dajući valjda glas za nezavisnu Crnu Goru, tada imala bolju alternativu u vidu blagostanja u velikoj Srbiji, sa hipotekom Sarajeva i Srebrenice, slavom Sloba Miloševića i Voje Koštunice, te savezom sa Rusijom i Bjelorusijom. I kao da je taj glas dala meni, ili bilo kom drugom Crnogorcu kao neku milostinju od koje ćemo samo mi imati koristi, a ona je eto, bila velikodušna i nesebična.

Ima Kenana saveznike i istomišljenike u svojoj Bošnjačkoj stranci

No, nije Kenana jedina. Ima ona saveznike i istomišljenike u svojoj, Bošnjačkoj stranci (na sreću, ne sve), ima ona podršku svakog tvrdog crnogorskog Srbina sa kojim dijeli vlast, podržavaju je Albanci i svi oni koji bi današnju Crnu Goru da razvale u paramparčad i prinesu je na pladnju Aci Vučiću. Nažalost, njenih je istomišljenika sve više.

Zar nije nedavno raspojasani Milan Knežević, u patriotskom zanosu odvalio da je „Beograd glavni grad Crne Gore“. I koliko god većina njegovih izjava može da se podvede pod jeftini humor ala Jovana Jeremić, ovoga puta je Milanče bio surovo ozbiljan. Baš kao i crnogorski predsjednici opština kada su onomad podnosili raporte svojoj „matičnoj državi“.

Nije li ne tako davno u parlamentu, mislim Genci Nimanbegu poručio da je Ulcinj „glavni grad svih Albanaca u Crnoj Gori“. A Mehmet Zenka, poznat po vatrenom govoru na patriotskom skupu Crnogoraca na Cetinju, konstatovao da „Ulcinj trenutno nije crnogorski grad, već samo grad u Crnoj Gori“. Što je valjda isto kao ono prvo. Sve, samo ne crnogorski. Kao kad Genci jednom reče da „ovo nije crnogorski parlament, već parlament Crne Gore“. I kao što, valjda, Crnogorsko narodno pozorište ne treba da bude crnogorsko, već „pozorište Crne Gore“.

Nijesu ni Hrvati tu mnogo drugačiji, iako to rade suptilnije i njihovo srce, znam, iskreno kuca za Crnu Goru. Način na koji njihovi državnici postrojavaju crnogorsku elitu kada dođu u Boku Kotorsku, ne priliči ovima našima, koliko god bili bezvrijedni i ništavni. Ne može neki tamo Grlić Radman primati crnogorskog ministra u nekoj hrvatskoj rezidenciji u Boki, ako ovaj naš ima makar i djelić državničke časti i dostojanstva. Ali, eto, izgleda da može.

Izgleda da Crnogorci u Crnoj Gori jedini nemaju rezervnu državu

U takvom društvu, Kenana zna da za svoju izgovorenu notornu glupost neće imati nikakve posljedice, osim žestoke osude javnosti. Čak je i ta činjenica o osudi javnosti prilično problematična, jer nijesam siguran da su mnogi skloni da osude nekog srpskog prvaka iz Crne Gore kada izvali nešto slično o Beogradu kao matici naših posrbljenih stanovnika.

No, nesporno je da je u pitanju jedna te ista družina: Kenana, Pipun, Genci… samo su djelići jednog te istog, anticrnogorskog mozaika u kojem se prožimaju svakojake stupidarije koje nemaju ni istorijsko, ni kulturološko, ni bilo kakvo utemeljenje. Ali su kurentne i uklapaju se u naum da se Crna Gora i zvanično rasparča po etnofederalističkom principu gdje će svaka nacija zajahati po svojoj zamišljenoj teritoriji i gdje će jedino Crnogorci ostati bez svega, osim valjda Cetinja. Pritom, svi oni znaju da imaju podršku svojih rezervnih država, za čiji račun, ubijeđeni su, rade svoj prljavi posao.

Da se razumijemo: pravo da čovjek bira kojoj će naciji pripadati je demokratsko, nesporno je i ovdje o tome nije riječ. Ali, glupost o „matičnoj BiH“ ne smije se nametati bošnjačkom narodu u Crnoj Gori koji tu činjenicu – da su Bošnjaci – znaju tek nekih par decenija. Ranije su bili Muslimani (sa velikim M) i to od 1971. godine, a prije toga su mogli iskazati jedino svoju vjersku odrednicu u sklopu crnogorskog naciona. Preciznije, Bošnjaci u Crnoj Gori do ovog milenijuma, nikada nijesu ni postojali. Pa kako im onda BiH može biti matična država? Jesu li u međuvremenu doselili, a da mi koji ovdje živimo čitavog života, to nijesmo ni primjetili?

Ima nekih Bošnjaka koji kažu da im BiH nije matica, nego „država matičnog naroda“. Neki se pravdaju da je Crna Gora zemlja kojoj „politički pripadaju“, da su joj lojalni i kao vrhunac – da su glasali za njenu nezavisnost. Ali, sve su to samo izgovori pri prostoj činjenici da su oni koji sebe označavaju kao Bošnjaci – domicilni narod, autohton, ovdašnji i da im jedina matična država može biti Crna Gora.

No, u svemu je jedna stvar nesporna: tzv. „građanski koncept“ Crne Gore ili Crna Gora kao „građanska država“, iz dana u dan doživljava svoj krah. U pitanju je iluzija, lijepo zamišljena ali nerealna ideja, koja je poslužila jedino da nacionalno obezliči Crnogorce. Jer, neki politički realista, na pitanje koje etničke zajednice žive u Crnoj Gori, odgovorio bi: Srbi, Albanci, Bošnjaci, Hrvati i građani. Ovo potonji su, naravno, bivši Crnogorci.

A Kenana? Jednog, ne tako dalekog dana kada velikosrpska neman ponovo okrene svoje očnjake ka Bošnjacima, opet će ona i njeni sunarodnici gledati ka nama, Crnogorcima koji ćemo, naravno, pokušati da ih zaštitimo. Baš kao što smo to činili devedesetih, kada smo mi, liberali, zbog naših komšija, Muslimana, stavljali glavu u torbu. No, bojim se da će tada biti kasno za kajanje što je BS ovu epohu u crnogorskoj zbilji podarila Srpskom svetu i koaliciji sa četnicima, ne shvatajući da su tako postali egzekutori nad čašću, slavom i istorijom njihove jedine države Crne Gore.