Nijesmo doma! Dođite dogodine!

Piše: Nebojša Redžić

Dugujem objašnjenje svima koji su me nakon posljednjeg teksta o popisu stanovništva pitali: zašto pozivam na bojkot, ako tvrdim da interna istraživanja javnog mnjenja ukazuju da broj onih koji bi se izjasnili kao Crnogorci raste. Odgovor je jednostavan: baš zato što broj nacionalnih Crnogoraca raste, popisivači imaju zadatak da podatke krivotvore i prikažu stanje koje nije realno. Zaboga, znate za onu Dobričinu da je laž srpski državni interes.

Zapravo, situacija oko popisa stanovništva u Crnoj Gori posve je prosta: to treba da bude završni čin asimilatorskog ataka na staru hiljadugodišnju državu u kojoj bi se smanjenje broja nacionalnih Crnogoraca pokušalo dovesti do nivoa statističke greške. Uostalom, protagonisti projekta Velike Srbije, alijas “srpskog sveta”, već su nervozni. Kako to da ono čemu su utrli put Ilija Garašanin (Načertanije 1844.) i prethodno Sima Sarajlija, preko Sava Fatića (“Mi od danas nijesmo Crnogorci, no Srbi” 1918.) do Peđe Bulatovića (2006.) još nije doživjelo svoju egzekuciju?! Zar ni pojava hibrida Sejda Bajramovića I Rahmana Morine nazvana Dritan Abazović – koja je trebalo da bude trešnjica na torti te prljave rabote– nije doprinijela da ti Crnogorci nestanu sa lica zemlje kada se “oslobodilačka” vlast već toliko pomučila da zatre sve ono što ima taj mrski pridjev “crnogorski”?

Zamislite samo da družina oko Abazovića nekim čudom uvaži zahtjev crnogorske javnosti i Evropskog parlamenta da se popis odgodi jer ne postoje uslovi za njegovo regularno održavanje. Kako bi, kukala mu majka, “pred Miloša”, ili još bolje, kako će kada uskoro taj lažni političar i lažni čovjek abdicira sa tehničkog mandata, otići pred Aleksandra i raportirati mu da nije dovršio svoju izdajničku misiju? Što ako tu budu Boško Obradović i Milica Zavetnica koji bi mu objasnili da ga ni Matija više ne uvažava, pa ga zato ni razdragane mase nikada neće na ramenima nositi ulicama Beograda? Pa još ako ga prokune Porfirije i zaprijeti da ga više neće pominjati kao junaka koji ga je u cik zore dočekao i na sporedni ulaz uveo u Vilu Gorica da poput pijanaca koji se u zoru vraćaju kući gdje ih niko ne čeka, potpiše kapitulaciju Crne Gore na svoju kulturnu i sakralnu baštinu.

Nesrećni Dritan – ako mu ne upali prevara zvana popis stanovništva – za sva vremena će izgubiti kredibilitet u dragom mu Beogradu, gdje je toliko puta drljao koljena pred popom Porfirijem i molio ga da posreduje kod Boga zbog toga što je po ko zna koji put uzeo Vučićeve Judine srebrenjake.

Pojednostavljeno, Dritan će bez održanog popisa ponovo biti niko i ništa. Nakon što je u Podgorici i na Cetinju postignut konsenzus da je veleizdajnik, izgubio bi i beogradsko tlo pod nogama, pa bi mu kada se uskoro vrati u ništavilo, kao utočište ostala jedino Tirana kojoj je bjesomučnim zagovaranjem projekta Otvoreni Balkan, želio po svaku cijenu pomoći da sa Beogradom podijeli teritorije balkanskih državica u dvije velike.

Čekaće neku drugu priliku

Uspije li Vladi u vječitom tehničkom mandatu da izgura naredbu iz Beograda da se popis nipošto ne smije odgađati, bili bi ignorisani stavovi iz Rezolucije Evropskog parlamenta da popis mora biti međunarodno standardizovan, da ne smije biti u funkciji političke polarizacije i da se mora održati u okolnostima bez političkog zastoja. To što mu sličnu argumentaciju nude i domaće procrnogorske snage, vjerovatno bi ostalo bez odjeka da se u tu “običnu statističku radnju” (tako žele relativizovati njegov značaj) nije uključio i međunarodni faktor.

Evropski parlamentarci su ipak razlog da se stavi prst na čelo. Posebno kada u izvještaju konstatuju da je “SPC aktivan klero-politički faktor”, čime je EP prvi put potencirao malignu ulogu državne crkve Srbije u crnogorskom društvu!  

Plan skovan u crkvi Srbije, a potvrđen u Vučićevom kabinetu, očigledno će morati na doradu želi li se zadati završni udarac već uveliko posrnuloj Crnoj Gori. Ali, kao i svaka srpska rabota, tako će i ova morati da se pomjeri za dogodine. A dogodine ih čeka isuviše posla: treba stići do Knina, Prizrena i vrha Lovćena. Pa kako onda, pored toliko neobavljenog patriotskog posla, neko može da kaže kako Srbi nijesu ugroženi?

Što je onda u nizu neoborivih argumenata zbog kojih je bojkot popisa jedina svrsishodna i ispravna odluka, ostalo marionetskoj Vladi koja je razobličena kao izvršilac antievropske i vučićevske politike u Crnoj Gori, do da plaše neznaveni narod novčanim sankcijama, kaznama i odmazdom?

No, ni zakoni kojima prijete im ne idu na ruku. Članom 26 stav 1 Zakona o popisu normira se dužnost građana da učestvuju u popisu. No, ne predviđa se nikakva kazna ako građanin odbije da se popiše. Dakle, ne postoji kažnjavanje za bojkot popisa, poručuju eminentni pravnici! Jer, pravo na otpor je prirodno ljudsko pravo.

Članom 35 stav 1 Zakona o popisu predviđa se kažnjivost građanina “koji je pristao na popis ako ne da podatke koji se od njega traže popisom i ako na svako pitanje ne da tačan i potpun odgovor”. Dakle, samo u tom slučaju je predviđena kazna od 100 do 500 eura. Ne ukoliko odbije da se popiše, nego ukoliko primi popisivača i da lažne podatke.

Pravno stručni i elementarno inteligentni ljudi oko ovih stvari nemaju nikakvu dilemu. Otpis Crnogoraca ili završni čin procesa oslobađanja Crne Gore od naroda koji je ovu državu stvorio i sačuvao kroz vijekove, moraće da sačeka neku drugu priliku.

Nijesmo doma!

Situacija oko bojkota popisa je, dakle, kristalno jasna. Popovi bez mantije i za tu priliku uredno obrijani četnici-popisivači, moraće da pamte već dobijene instrukcije o lažiranju podataka do nekog novog datuma. Lažni bilbordi lažnog naroda moraće nanovo da se štampaju i postavljaju kada za to dođe vrijeme. Izblijedjeće i fotografije onih dubrovačkih velikana koji su za svrhe etničkog inžinjeringa na nekoliko dana postali Srbi. Odmor će dobiti i spodobe u mantijama koji će te lažne odore morati da čuvaju poput saradnika okuptora koji su nakon 1944. godine u posebne škrinje odlagali – do bolje prilike – svoje kokarde i četničke uniforme. Primiriće se i lažni lideri lažnih parlamentarnih partija koji nijesu ništa drugo do agenti BIA prerušeni u političare. Asmilatorski mehanizam moraće da se stavi na OFF, sve dok Aca palikuća Drugi ne obezbijedi bolju međunarodnu podršku za završni čin davljenja Crne Gore.

Jer, postoje samo dva moguća ishoda trenutne situacije vezane za popis: ili će preovladati razum, pa će ta “statistička radnja” biti odgođena na neodređeno; ili će bojkot biti toliko masovan da će obesmisliti svaki pokašaj Dritana i njegovih klonova da brojku onih koji ne žele biti popisani, prikažu kao zanemarljivu i pogodnu za štimovanje po mjeri srpskog sveta. A da bi bio masovan, bojkot treba osmisliti kao organizovanu kampanju i opšti protest i bunt protiv ovakve vlasti i popisa.

Upamtite: Srbima, posebno onim crnogorskim, ne smetaju ni ovdašnji Albanci, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Romi. Jedini narod kome treba zatrijeti svaki trag, obesmisliti njegovu tradiciju, kulturu i trajanje jesu Crnogorci.

Ne smeta njima ni NATO, ni priznato Kosovo, ni sankcije Rusiji, ni ovdašnji tajkuni… Smeta im samo taj mrski Montenegro kojeg su donedavno mrzjeli “zbog Mila”, a sada ga mrze zato što ga zaista iskreno i istinski – mrze.

Ako treba, oni bi uz hramove SPC gradili desetine desetine džamija i sinagoga, obukli bi dimije i ponovo stavili fes ili keče, samo ako to znači da ona lijepa narodna nošnja treba da izgubi prefiks “crnogorska”.

Afirmisaće oni pravo Plenkovića i Milanovića da posjećuju ovdašnje Hrvate, podržaće potrebu Albanaca da im Tirana i Priština budu bliži od Podgorice, ohrabriće Bošnjake da vole Sarajevo i Ankaru više nego Podgoricu. Jedino će Crnogorcima osporiti ljubav prema Cetinju i bilo koji potez koji bi vodio kao učvršćivanju crnogorskog identiteta.

Ma, ako treba, mahaće ovdašnji Srbi i američkom i izraelskom i zastavom EU, poljubiće i albanskog orla i šahovnicu, samo da nestane ona mrzna im, crvena, sa dvoglavim orlom, koju su takođe zamrzjeli “zbog Mila”, a sada i dalje mrze.

Kako onda vjerovati popisivačima koji su brižljivo odabrani iz redova “oslobodilaca” od 30. avgusta da tu “običnu statističku radnju” neće pretvoriti u šovinistički pir etničkog inžinjeringa na kome predano rade gotovo dva vijeka?!

Prijeki lijek za takve nakane je zatvaranje vrata pred nezvanim gostima. I upamtite, neka vas ne lažu: zbog bojkota niko ne može biti kažnjen, jer za tako što ne postoji uporište u Zakonu! Nijesmo doma! Ne otvaramo nepoznatima! Go home!

Crna Gora ni ovoga puta neće nestati, na način na koji to želi “srpski svet”. Ne sada. Popis se skoro sigurno neće održati početkom novembra. Ali, samo do nekog novog termina, do kojeg moramo učiniti nešto i za sebe. Ne alavertimo se, brzo bi došao dan kada bismo ispod svog prozora mogli ugledati Moravu. A tada nam ni more ne bi bilo dovoljno da operemo smrad asimilatora koji nas, kao nikada u istoriji, drži za gušu i davi do uništenja, pred očima “civilizovanog” svijeta.