Noga pravde

Piše: Goran Popović

Još jedno idiotsko ime koje je Dritan, u saradnji sa odanim imbecilnim saradnicima, dao nekoj catari koja bi trebalo da krpi trajektnu liniji Kamenari – Lepetane što mjesecima ne funkcioniše, a glasi „Ruka pravde“, vrlo inspirativno je za elaboraciju, bolje reći dobru zajebanciju na temu prava i pravde.

Elem, omiljena Dritanova uzrečica o „ruci pravde“ dobila je i materijano ovaploćenje u vidu jednog plovila, mada bi, umjesto posjedovanja ekstremiteta poput rukah ili nogah, tu više pristajali peraja ili repovi. Osim toga, kako pišu mediji, Dritan će od onoga Bana, kojega je, je li, trebalo da stigne „ruka pravde“, kupiti za osam miliona sve one trajekte što su prije redovno i uredno plovili na pomenutoj trajektnoj liniji, da bi se vratilo sve onako kako je bilo, bez tranja poput „30. avgusta“, „Vasilija“ i ostalih plovnih objekata sa „osvještanom utrobom“, na koje su  bespotrebno straćene velike državne pare.

Tako da ovdje sad nije sasvim jasno koga to stiže ”ruka pravde”? Iako je sasvim jasno da je Dritana i njegove odane imbecilne saradnike odavno trebalo da stigne, ne ruka, nego noga pravde kako bi ih šutnula sa vlasti koju nelegalno, nelegitimno, a pogotovo nepravedno obnašaju skoro godinu, čineći u kontinuitetu neprocjenjive štete državi Crnoj Gori.

Ova tema postala je vrlo aktuelna i zato što se na predizbornim bilbordima i spotovima više živjet ne može od prizivanja pravde i pravne države. Uz prethodnu opasku da pravo i pravda često nijesu u saglasju, nego, naprotiv, ono što je „pravno“ u praksi je mnogo puta bilo nepravedno, i obratno, treba ukazati na nekoliko takvih primjera u režiji baš onih koji danas grla odraše sve mlatarajući „rukama pravde“.

Eklatantan primjer je promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kada je kleronacionalistička parlamentarna većina „pravno“ učinila najveću nepravdu državi Crnoj Gori, otimajući joj praktičnu svu kulturnu i sakralnu imovinu, poklonivši je crkvi druge države. A bilo je toga, bilo…

Sjetite se samo koliko je zakona usvajala ta većina koji su direktno bili u suprotnosti sa Ustavom ove zemlje. I „konstruktivnog“objašnjenja Božene, uz punu podršku Suade, kada je rekla kako „nije dobro da se krši Ustav, ali je neophodno“?! Danas vrlo tragikomično zvuči Leposavićev izborni slogan „pravda za sve“. Da, onoga Leposavića što uzgaja selektivan model pravde i, recimo, ne priznaje genocid u Srebrenici, zbog čega je i smijenjen sa funkcije ministra.

U čitavoj ovoj zbrci oko pravde i prava, u minule tri godine, a posebno u posljednje vrijeme, počeo je da cvjeta i veoma kreativni model tumačenja odluka pravosudnih organa. Tako je, recimo, budvanski parlament donio odluku da se iz pritvora pusti Milo Božović, neki lokalni SAO parlamenti donose odluke o ukidanju priznanja Kosova, a pročetnički gradonačelnici naređuju isticanje tuđih zastava uz naše državne praznike…

Poseban primjer je ponašanje članova Savjeta RTCG koji su „kreativno“ ignorisali sudsku presudu u kojoj se kaže da su nezakonito izabrali Borisa Raonića za direktora Javnog servisa. Ne samo da su ignorisali Sud, već su ponovo donijeli istu takvu nezakonitu odluku. Pravno ili pravedno?

I dok se mnogi ovako ili onako sprdaju sa pravom i pravdom, Aleksa i Dritan u svom novom zagrljaju predali su se nekakvom brojanju. Šta to oni imaju da broje? Možda onaj Dritanov 21 milion koji nikad nije izašao pred lice pravde? Eto, uz ruke i noge, pravda ima i lice.

Prosto jedno kompletno biće. No, trenutno je hitno potrebna samo ta noga, koja će biti pravedno plasirana u dupe svih gore pomenutih. Jer, tek bitak biću podaruje bićevitost…