Oglodana koljenica

Piše: Balša Knežević

Prvi profesionalni Srbin Crne Gore koji spletom nesrećnih okolnosti obavlja funkciju predsjednika Skupštine u državi koju i ne priznaje, Andrija Mandić dočekan je danas na Cetinju upravo onako kako je bilo očekivano za velikosrpskog provokatora njegovog kalibra.

Protest koji su mu Cetinjani priredili savim je prikladan za čovjeka koji je svoju političku karijeru predano gradio decenijama ponavljajući laži o ugroženosti srBstva, dok je u isto vrijeme huškao na rat iz poslaničkih klupa i bio organizator i sudionik gotovo svih uličnih subverzivnih akcija protiv Crne Gore od obnove nezavisnosti.

Mandićeva biografija godinama se svodila na poslušnost svim autokratiskim i diktatorskim režimima u Beogradu, uz obaveznu patološku snishodljivost prema Moskvi i ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Postao je poznat kao Rajo Koljenica nakon što je pobjegao u podgorički restoran Kristal sa platoa ispred Skupštine 2015. godine, gdje su prethodno on i njegovi pajtaši iz sada upokojenog DF-a pokušali da izvedu prevrat ili mini-srBsku revoluciju.

Negator svega crnogorskog kojem je Beograd daleko bliži nego Crna Gora, čovjek koji nelegalnu i zločinačku podgoričku skupštinu slavi kao izraz slobode i koji ponizno radi na subverziji države u kojoj živi po nalogu beogradsko-kremaljskih centara ’’meke moći’’, ostaće upamćen kao paradigma svega podaničkog čega se Crnogorci gnušaju i stide.

Ovo su samo neke uopštene činjenice koje se decenijama vezuju za Mandića kao maskotu anticrnogorstva i ponižavanja pred velikosrpskom hegemonijom, zbog čega mu je u crnogorskoj istoriji, ako je budu pisali objektivni i savjesni istoričari, zagarantovano mjesto među najvećih pet izdajnika.

Kao predsjednik Skupštine, Mandić se pred svojim biračima i cjelokupnim ’’srpskim svetom’’ promoviše kao ’’srbenda’’ i jeftinim provokacijama pokušava da očuva status neumornog borca za vrijednosti ’’srpskog sveta’’.

Dovođenje šefa crnogorske filijale svetosavske sekte (SS) Jovana Mićovića u kabinet predsjednika parlamenta u koji je prije toga svečano poperio srBsku trobojku i proglasio je za crnogorsku, defile sa pajtašem Miletom Dodikom kome je htio da pokloni crnogorske hidro-resurse i ekonomski i ekološki osakati Crnu Goru, poltronisanje srpskom autokrati Aleksandru Vučiću u Beogradu nakon pokradenih izbora… samo su kruna ulizivačke političke karijere ovog pajaca velikosrBstva kome ponižavanje za ’’srBsku stvar’’ nikad nije teško padalo.

Današnji revolt koji je izražen na Cetinju dolaskom Raja Koljenice jasna je poruka da će ovaj vječiti politički marginalac zauvijek ostati upamćen u Crnoj Gori kao izdajnik i ponizni izvršilac naloga na štetu sopstvene države.

Ali Rajo Koljenica je dokazao da je višedimenzionalni izdajnik i da je za šaku privilegija i kožnu fotelju, spreman da izda sve principe za koje se zalagao, pa nije ni čudo što su među srpsko-svetosavskim stadom kome pripada, više ne šapuće, već glasno govori o njegovoj veleizdaji.

U stvari, svo ovo bukanje Mandića oko ”srpskog sveta” po svemu sudeći služi da sakrije izdaju srBstva, kosovskog zavjeta, Rusije i Vladimira Putina i gotovo svih principa po kojima je decenijama djelovao, a o čemu smo već pisali.

Mandić ’’prodaje muda za bubrege’’ tvrdeći da je čuvar kosovskog zavjeta, a prima naloge od srpskog autokrate Vučića, koji je odavno upotpunio veleizdaju Kosova odlukama o priznavanju tablica, pasoša, prećutnim odobravanjem da euro bude jedina valuta u toj državi… Potpis na francusko-njemački sporazum sada bi došao samo kao puka formalnost i priznanje faktičkog stanja stvari na terenu.

Kada je potpisao Sporazum o fomiranju nove vlasti, Mandić se saglasio da ”razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore”, uključujući i suverenu državu Kosovo, koju je naša država davno priznala!

Iako je bio jedan od glavnih zagovarača politike da Crna Gora ne treba da bude suverena država i putinofil epskih proporcija koji je nadahnut ljubavlju prema kremaljskom Hitleru, izjavio da ’’Putina doživljava kao svog predsjednika’’, Koljenica je sve to bez razmišljanja pogazio kada mu se ukazala prilika da parkira svoju četničku pozadinu u tapaciranu kožnu fotelju predsjednika Skupštine.

Mandić je u sporazumu prilikom formiranja vlasti potpisao da Crnu Goru doživljava ”kao svoju kolijevku i kuću”, da je ”NATO saveznik”, da će ”ostati posvećen potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU”, što znači podrška sankcijama uvedenim protiv Rusije i Putinovog režima. A podrškom potpisivanju takozvanog ’’temeljnog ugovora’’ tzv. SPC i države, koji je redigovan u Beogradu, Mandić je pljunuo na zavjet Amfilohija Radovića.

Uz sve ovo Mandić je nedavno bio u Briselu gdje se evropskim zvaničnicima ulagivao pričom o evropskoj budućnosti Crne Gore. Ovakvo licemjerje je mnogo pa čak i za prevrtljivu političku figuru kakav je lider Nove srpske demokratije.

Bizarno ponašanje Mandića koji svako malo mijenja političku ideologiju u neku ruku i ne čudi, jer prema podacima Vikiliksa objavljenim 2011. godine, on je 2007. godine u Američkoj ambasadi dao obećanje da će uvesti Crnu Goru u NATO, ako mu  pomognu da sruši tadašnji režim DPS-a.

Sasvim je razumljivo što su Cetinjani, odnosno Crnogorci kojih je vjerovatno bilo iz drugih opština, protestovali zbog Mandićeve posjete, ali je krajnje čudno što se crnogorski Srbi još uvijek nijesu odlučili na sličan korak. Jer Mandić, iako i dalje jako buriče o srBskim interesima, izdao je sve što se izdati moglo kada je u pitanju srBstrvo!

Na kraju kada se završi njegova foteljaška avantura na čelu Skupštine, Mandić će i zvanično postati dvostruki veleizdajnik kojega će i Crnogorci i Srbi prepoznati kao čovjeka koji nije iznevjerio političke idele i principe, jer ih nikad nije ni imao. Od svih će biti odbačen kao oglodana koljenica…