PARTIJE VLASTI PUCAJU PO ŠAVOVIMA: Na red došao raskol u Albanskoj alternativi?

Piše: Neven Mitrović

Da se vlast raspada po svim šavovima vidljivo je i ljudima koji se ne bave politikom. Odlasci politički jakih ljudi iz Pokreta Evropa sad (PES), gubitak većine biračkog tijela, napad ministra Filipa Ivanovića na lidera partije Milojka Spajića, raspad SNP-a na frakcije Vladimira Jokovića i Dragoslava Šćekića koji će dijeliti mizernih 3.1 odsto koliko su dobili zajedno na zadnjim izborima, preko odlaska DNP u opoziciju i gubitka poslanika i odbornika te partije…

Sva ova politička previranja i unutrašnja prestrojavanja odrazila su se i na manjinske partije koje su mimo volje svojih birača ušle u kolo sa onima koji bi ih iz Crne Gore najrađe proćerali.

Prvo je iz Bošnjačke stranke istupilo nekoliko desetina čelnika koje u okviru Bošnjačkog demokratskog pokreta (BDP) vodi agilni Sead Šahman, da bi ovih dana postalo izvjesno da će se najjača albanska partija podijeliti i to na najmanje dva krila.

Da stanje u Albanskoj alternativi nije najbolje već duže vrijeme je poznato svima, pogotovo političkoj sceni u Tuzima, ali sada se dešavaju i prvi pokušaji da se i formalno smijeni Nik Đeljošaj, koji nije oduševio svojim ministrovanjem čak i u ovakvoj Vladi.

Kako saznaje Portal Aktuelno, Đeljošajevu smjenu traže Ljindon Đonaj, predsjednik Opštine Tuzi, ali i Maraš Dukaj, ministar za javnu upravu. Za sada je neizvjesno ko će od njih trojice odnijeti prevagu, ali ključni razlog za smjenu Đeljošaja njegovi protivnici unutar partije navode to što je svesrdno pomagao vlast Andrije Mandića i Alekse Bečića koji imaju za cilj pravljenje pravoslavno-srpske države u kojoj bi prvi na meti bili upravo pripadnici manjina.

Čak su njegovi poslanici imali samo riječi hvale za Milana Knežavića koji traži otpriznavanje Kosova i podržava ratne zločince koji su se tamo borili 1999. godine. Dok se Mandićeva Nova srpska demokratija (NSD) bavi širenjem antialbanskog raspoloženja, Đeljošaj je podržavao sva njihova kadrovska rješenja, pa i ona najgora kako bi (od)branio svoju poziciju.

Posebno se zamjera glasanje AA za “pendrek-zakone” o MUP i ANB koji imaju ozbiljan potencijal za zloupotrebe, koje bi vratile Crnu Goru u vrijeme prisluškivanja i zatvaranja bez odluke suda, nešto na što su svi koji su prolazili tog “toplog zeca” devedesetih posebno osjetljivi.

Maraš Dukaj – zamjera Đeljošaju previše tijesnu saradnju sa velikosrpskim partijama

Upravo zbog ovoga, ali i niza drugih poteza, fotelja Đeljošaju je ugrožena i kako sada stvari stoje, očekivano je pokretanje postupka formalne smjene, posebno ukoliko se desi da lider Albanske alternative krene inicijativom protiv Đeljaja u Skupštini Tuzi, iz razloga koji se tiču dozvola za gradnju velikih objekata.

Na osnovu stanja u Albanskoj alternativi, jasno je da i partije manjina koje učestvuju u vlasti, postaju žrtve haotične političke klime koja se zasniva na apsurdnim pokušajima balansiranja između evropske budućnosti Crne Gore i velikosrpske hegemonije.

U svakom slučaju, očekuje nas burno političko proljeće iz kojeg će mnogi predstavnici ove nakaradne vlasti izaći kao očerupani golubovi bez ikakve stvarne političke moći i suštinskog značaja.